Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Prenosi se od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom jahao, a iza njega je bio Muaz, pa mu se obratio rekavši: „Muaze!", a on mu odgovori: „Odazivam ti se, Allahov Poslaniče, i pokoravam ti se." Zatim ga je ponovno zovnuo: „Muaze!" On mu opet odgovori: „Odazivam ti se, Allahov Poslaniče, i pokoravam ti se." Tako se ponovilo i treći put pa mu Poslanik reče: „Nema ni jednog roba koji iskreno iz srca svjedoči da nema istinskog Boga mimo Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, a da ga Uzvišeni neće zabraniti vatri." Muaz ga upita: „Allahov Poslaniče, hoću li to ljudima prenijeti kako bi se obradovali?" „Ne, onda će se osloniti na to.", odgovori mu Poslanik. Međutim, Muaz je pred kraj svoga života ipak to ljudima kazao iz bojazni da ne počini grijeh skrivanja znanja.
متفق عليه
Muaz je jednom prilikom bio iza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok su jahali životinju pa ga je Poslanik zovnuo: „Muaze!", i to je ponovio tri puta kako bi istakao važnost toga što mu želi saopćiti. Muaz mu je cijelo vrijeme odgovarao govoreći: „Odazivam ti se, Allahov Poslaniče, i pokoravam ti se." Poslanik ga je, nakon toga, obavijestio da svaki čovjek koji iskreno tvrdi da nema istinskog boga mimo Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, te preseli sa ovoga svijeta na tom ubjeđenju, Allah će ga zaštititi od vatre. Muaz upita Allahovog Poslanika da li da to kaže ljudima kako bi se radovali tom velikom dobru, no Poslanik se pobojao da će se ljudi na to suviše osloniti, te da će, kao rezultat toga, umanjiti dobra djela. Muaz je poslušao Poslanika i ljudima to nije prenio. Međutim, pred kraj svoga života to je ipak uradio bojeći se grijeha sakrivanja znanja.
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Naš Uzvišeni Gospodar spušta se svake noći na zemaljsko nebo kada ostane zadnja trećina noći i govori: 'Ko šta moli, da mu udovoljim? Ko šta traži, da mu dam? Ko Me moli za oprost, da mu oprostim?'"
متفق عليه
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjava nam da se Uzvišeni spušta na ovozemaljsko nebo svake noći kada nastupi njena zadnja trećina. On nas tada podstiče da Ga dozivamo jer će nam se odazvati, navodi nas da od Njega tražimo jer će nam dati i poziva nas da Ga molimo za oprost jer će nam oprostiti.
Od Ebu Merseda el-Ganevija, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: „Ne sjedite na kaburima i ne klanjate prema njima!"
رواه مسلم
Allahov Poslanik je zabranio da se sjedi na kaburovima. Povrh toga, zabranio je i da čovjek klanja okrenut prema njima tako da kibla bude u tom pravcu. To je put koji vodi ka širku.
Aiša, radijallahu ’anha, prenosi da je Ummu Seleme spomenula Allahovom Poslaniku crkvu koju je vidjela u Abesiniji, nazvanu po Mariji, a u kojoj su bile slike i kipovi. Poslanik joj je rekao: “Ti ljudi, kada bi među njima bio neki dobar čovjek pa umro, na njegovom grobu bi izgradili bogomolju, te bi nacrtali te slike i napravili te kipove. Oni su kod Allaha na Sudnjem danju najgora stvorenja."
متفق عليه
Ummu Seleme, majka pravovjernih, spomenula je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da je zapazila jednu crkvu, koju su nazivali Marija, kada je bila u Abesiniji. Naglasila je kako se u njoj nalaze slike, ukrasi i kipovi, isčuđujući se tome. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, joj je pojasnio nakon toga šta je dovelo do nastanka tih slika i kipova. Rekao joj je, naime: "Tu su bili ljudi koji bi, kada bi dobar čovjek među njima umro, na njegovom kaburu izgradili bogomolju u kojoj bi klanjali, pa su crtali te slike i pravili kipove." Osim toga, Poslanik joj je istakao da su to najgori ljudi kod Allaha jer njihovo djelo odvodi u širk.
Od Abdullaha ibn 'Amra, radijallahu anhuma, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Islam je izgrađen na pet temelja: svjedočenju da nema istinskog boga osim Allaha, i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, obavljanju hadža i postu mjeseca ramazana."
متفق عليه
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam islam upoređuje sa precizno sazidanom zgradom. Pet islamskih ruknova predstavlja temelje zgrade, a ostala propisana djela označavaju nadogradnju. Prvi islamski rukn su dva šehadeta. Svjedočenje da nema istinskog boga mimo Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik. Ova dva svjedočenja predstavljaju jedan rukn, ne može se jedno odvojiti od drugog. Dakle, rob je dužan da verbalno potvrdi da je Allah jedan i da samo On zaslužuje da mu se čini ibadet, te da djeluje u skladu s tim, a nužno je i da potvrdi Muhammedu poslanstvo i da ga slijedi. Drugi rukn je obavljanje namaza što obuhvata pet obaveznih namaza tokom dana i noći: sabah, podne, ikindija, akšam i jacija; sa svim njihovim šartovima, ruknovima i vadžibima. Treći rukn je davanje obaveznog zekata. To je obavezni materijalni ibadet u određenim vrstama imetka. Daje se na svaki imetak koji dostigne šerijatski određenu količinu onima kojima je namijenjen. Četvrti rukn je obavljanje hadža. To predstavlja posjetu Mekke kako bi se obavili precizirani obredi kojima se ljudi približavaju Uzvišenom. Peti rukn je post mjeseca ramazana. Neophodno je suzdržavanje od jela, pića i ostalih stvari koje kvare post od pojave zore do zalaska Sunca kako bi se čovjek Allahu približio.
Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, je rekao: "Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je kazao: 'Ko od vas vidi nešto nevaljalo, neka to promijeni i ukloni rukom, a ako ne mogne rukom, onda jezikom, a ako ne mogne ni jezikom, onda srcem, a to je najslabiji vid imana (vjerovanja).'"
رواه مسلم
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u ovom hadisu naređuje da se uklanja ono što je nevaljalo shodno našim mogućnostima, a to je sve ono što su Allah i Njegov Poslanik zabranili. Kada čovjek primijeti nešto nevaljalo, prvo to mora sa rukom ukloniti, ukoliko je u stanju. Ako nije u stanju sa rukom, onda neka pokuša jezikom tako što će zabraniti počiniocu tog djela da ga čini, te će mu pojasniti njegovu štetnost i uputit će ga na dobro kao alternativu tog zla. Ako ni to nije u stanju, onda mora to prezirati srcem to gnusno djelo i tako što će čvrsto odlučiti da ga promijeni ako bude u stanju. Preziranje srcem je najslabiji vid imana (vjerovanja).
Od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: 'Neki čovjek je kazao: 'Allahov Poslaniče, hoćemo li biti kažnjeni za ono što smo radili u džahilijjetu?' 'Ko bude dobro činio u islamu, neće biti kažnjen za ono u džahilijjetu; a ko bude činio zlo u islamu biće odgovoran i za prvo i za drugo stanje", odgovori mu Poslanik."
متفق عليه
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nam pojašnjava vrijednost prihvatanja islama. Ko bude primio islam, te bude činio dobro, neće biti kažnjen za grijehe koje je počinio u džahilijjetu. S druge strane, onaj ko bude loše činio nakon prihvatanja islama kao na primjer munafici ili oni koji se odmetnu od islama - takav će biti odgovoran i za ono što je činio u džahilijjetu, te i za ono što je činio u islamu.
Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je neki čovjek upitao Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Šta misliš, ako bih klanjao propisane namaze, postio ramazan, smatrao halal stvari dozvoljenim, a haram (ono što je zabranjeno) zabranjenim, a zatim ništa na to ne bih dodao, da li bih ušao u Džennet?" Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mu je rekao: "Da!" A on reče: Tako mi Allaha, na to neću ništa dodati."
رواه مسلم
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nam pojašnjava da onaj ko bude klanjao pet propisanih namaza bez dodatnih nafila, te onaj ko bude postio ramazan i ne bi postio dobrovoljni post, te da bude ubijeđen da je halal dozvoljen i da ga čini, i da bude ubijeđen da je haram zabranjen i da ga se kloni, taj će ući u Džennet.
Od Ebu Malika el-Eš'arija, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: "Čistoća je dio imana (vjerovanja); riječi elhamdulillah ispunjavaju mizan (vagu dobrih djela) a riječi subhanallah i elhamdulillah ispunjavaju prostor između nebesa i Zemlje. Namaz je nur (svjetlost), sadaka je dokaz, strpljenje je sjaj a Kur’an je dokaz za tebe ili protiv tebe. Svi ljudi nekud porane i trguju svojom dušom, pa je oslobode ili upropaste."
رواه مسلم
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nas obavještava da se vanjska čistoća sastoji od abdesta, gusula i da je ona uslov za namaz. Riječi Poslanika: "Riječi elhamdulillah ispunjavaju mizan (vagu dobrih djela)", označavaju da čovjek time donosi pohvalu Uzvišenom i da Mu potvrđuje svojstva savršenstva. Te riječi će na Sudnjem danu ispuniti tas vage dobrih djela. Riječi Poslanika: "Riječi subhanallah i elhamdulillah", odnose se na to da se Allah uzvisuje iznad svih nedostataka i da Njemu pripadaju svojstva potpunosti koja odgovaraju Njegovoj veličanstvenosti uz našu ljubav prema Njemu i veličanje. Te riječi ispunjavaju prostor između nebesa i Zemlje." "Namaz je nur (sjaj)", znači da namaz doprinosi svjetlu u srcu čovjeka, njegovom licu, te i u njegovom zagrobnom životu kao i prilikom proživljenja. "Sadaka je dokaz" iskrenog vjerovanja čovjeka i njegovog razlikovanja od licemjera koji se ustručava da je daje, jer ne potvrđuje njenu vrijednost. "Strpljenje je svjetlost." Prije svega, strpljenje predstavlja suzdržavanje od žaljenja i nezadovoljstva. Ono je svjetlost koje grije i prži poput sunčeve, budući da ljudska duša teško podnosi strpljenje. U skladu s tim, strpljiv čovjek će svijetliti sa uputom i neprestano će biti na pravom putu. Osim toga, strpljenje obuhvata ustrajnost na činjenju dobrih djela, na ustručavanju od loših, te i na borbi sa nedaćama kroz koje čovjek prolazi na ovom svijetu. "Kur'an je dokaz za tebe", putem njegovog učenja i postupanja po njemu; "ili protiv tebe", ukoliko ga zanemariš. Nakon toga, Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nas je obavijestio da svi ljudi nekud porane, budeći se iz sna i izlazeći iz svojih kuća, kao i da svi nečemu teže i u skladu s tim postupaju. Neki su ljudi ustrajni u činjenju pokornosti Allahu, te se time oslobađaju od Vatre; a neki skreću na stranputicu upuštajući se u grijehe, te se time upropaštavaju jer će završiti u Džehennemu.
