Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, se prenosi da je rekao: "Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, objava je stigla kada je imao četrdeset godina. U Mekki je, nakon toga, boravio trinaest godina, pa mu je naređeno da se odseli u Medinu. Nakon preseljenja, u Medini je ostao deset godina, a nakon toga je umro."
متفق عليه
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, nam kazuje da je objava spuštena Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada je imao četrdeset godina. U Mekki je, kao Poslanik, živio trinaest godina, a potom mu je naređeno da se preseli u Medinu. U novom okruženju ostao je deset godina, te je potom umro sa šezdeset i tri godine.
Katade, rahimehullah, je kazao: "Enes bin Malik, radijallahu anhu, nam je rekao da se neki čovjek obratio Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazavši: 'Allahov Vjerovjesniče, kako će nevjernik biti proživljen na svom licu?' Poslanik mu odgovori: 'Zar nije Onaj koji je bio u stanju da mu dadne da hoda na dvije noge, isto tako u stanju da mu dadne da hoda na licu na Sudnjem danu?'" Katade je ovo prokomentirao rekavši: "Da, tako mi veličanstvenosti našeg Gospodara."
متفق عليه
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je bio upitan: "Kako će nevjernik na Sudnjem danu biti proživljen naopako okrenut, lice mu prema dolje?" "Zar mu Allah nije dao da hoda na dvije noge na ovom svijetu? Prema tome, zar nije u stanju da mu dadne da hoda na licu na Sudnjem danu?! Allah je sve u stanju da uradi", pojasni mu Poslanik.
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao svom amidži: "Reci: 'nema istinskog boga mimo Allaha', riječi sa kojima ću se zauzimati za tebe na Sudnjem danu." Amidža mu reče: "Da mi neće pleme Kurejš prigovarati govoreći: 'Na to ga je samo žalost navela', obradovao bih te sa njima." Uzvišeni je povodom toga objavio: "Ti, doista, ne možeš dati Uputu kome bi ti volio, jer Allah upućuje koga On hoće, i On najbolje zna one koji će Uputu slijediti." (El-Kasas, 56).
رواه مسلم
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je zamolio svoga amidžu Ebu Taliba u smrtnim mukama da izgovori: "Nema istinskog boga mimo Allaha", kako bi se sa tim zauzeo za njega na Sudnjem danu. Međutim, on to nije prihvatio bojeći se da ga Kurejš neće grditi govoreći: "On je primio islam samo zbog straha od smrti i slabosti!" Osim toga, kazao je Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Da nije toga, unio bih ti radost u srce sa tim svjedočenjem i ispunio bih ti želju." Uzvišeni Gospodar je tada objavio ajet u kojem naznačava da Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ne može nikome da podari uputu. To samo Allah može i niko drugi, a Poslanik može samo da ljudima pojašnjava i da ih podučava istini.
Prenosi se od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, primijetio da nema Sabita ibn Kajsa, pa je jedan ashab rekao: "Allahov Poslaniče, reći ću ti šta mu se dogodilo." Potom je taj ashab otišao i našao Sabita oborene glave u njegovoj kući, pa ga je upitao: "Šta ti je?" Sabit mu odgovori: "Zlo!" Bio je podigao svoj glas iznad Poslanikovog, sva su mu djela propala, te će biti od stanovnika Džehennema. Poslije toga, ovaj ashab je otišao Vjerovjesniku i prenio mu šta je Sabit kazao. Poslanik je nakon toga naredio da se ovaj ashab vrati Sabitu i da ga obraduje Poslanikovim riječima: "Reci mu da nije džehenemlija, nego je dženetlija."
متفق عليه
Jednom prilikom Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, primijetio je da Sabit ibn Kajs nedostaje pa je o njemu upitao. Neki je ashab kazao da može saznati šta je sa njim i zašto ga nema. Otišao je do Sabitove kuće i našao ga je tužnog i oborene glave. "Šta je s tobom?", upita ga ashab, a Sabit odgovori da ga je snašlo zlo. Naime, podizao je glas iznad Poslanikovog, a Allah je zaprijetio onome ko to uradi da će mu dobra djela propasti i da će biti od stanovnika Džehennema. Ashab se vrati Poslaniku i prenese mu šta je Sabit kazao. Nakon toga, Poslanik mu je naredio da se vrati Sabitu i da ga obraduje da on neće biti stanovnik Džehennema, već naprotiv stanovnik Dženneta zato toga što je njegov glas prirodno prodoran, što je bio hatib Allahovog Poslanika i hatib ensarija.
Od Abdullaha ibn 'Amra ibn el-'Asa, radijallahu anhuma, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada čujete muezina da uči ezan govorite ono što on govori, zatim donesite salavat na mene, jer ko donese jedan salavat na mene Allah donese na njega deset salavata. Nakon toga, tražite od Allaha za mene vesilet, to je posebno mjesto u Džennetu koje priliči samo jednom Allahovom robu. Nadam se da ću to biti ja. Ko zatraži za mene vesilet biće mu dozvoljen šefa’at."
رواه مسلم
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upućuje onoga ko čuje muezina kako uči ezan da ponavlja za njim, da govori isto što i on izgovara osim kod riječi: "Hajje 'ales-salati, hajje 'alel-felahi", tada čovjek treba reći: "La hawle we la kuwwete illa billah." Nakon toga, treba donijeti salavat na Allahovog Poslanika, a onaj ko na njega donese jedan salavat, Allah će na tog donijeti deset. Što se tiče Allahovog salavata na Njegovog roba, to znači da ga pohvali kod meleka. Poslije toga, Poslanik nas upućuje da tražimo vesilet za njega, a to je posebno i najbolje mjesto u Džennetu koje je pripremljeno samo za jednog Allahovog roba. Poslanik je kazao da se nada da će to biti on, iako će sigurno on biti, jer se želio ponijeti ponizno u tom kontekstu. Poslanik nam, nakon toga, skreće pažnju da onaj ko zatraži da vesilet njemu pripadne, Allahov Poslanik će se zauzimati za njega na Sudnjem danu.
Prenosi se od Osmana ibn Ebi el-'Asa, radijallahu anhu, da je došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, te mu je kazao: "Allahov Poslaniče, šejtan se ispriječio između mene i namaza. Učenje Kur'ana mi šejtan dovodi u pitanje." Poslanik mu kaza: "To je šejtan koji se zove Hinzeb, kada ga osjetiš prouči "euzu" (traži od Allaha utičište od njega) i pljucni tri puta na lijevu stranu." "Tako sam uradio, pa ga je Allah udaljio od mene.”, rekao je Osman.
رواه مسلم
Jednom prilikom Osman ibn Ebi el-'As je pristupio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, te mu je kazao: "Allahov Poslaniče, šejtan mi pravi probleme u mom namazu. Odvraća me od skrušenosti i navodi me da sumnjam u ispravnost mog učenja Kur'ana." Poslanik će mu na to: "To je šejtan koji se zove Hinzeb. Kada osjetiš njegovo prisustvo potraži utočište kod Allaha i skloni se u Njegovo okrilje. Usto, pljucni na tvoju lijevu stranu tri puta." Osman je, nakon toga, uradio to čemu ga je Poslanik posavjetovao pa je Allah odmaknuo šejtana od njega.
Od Abbasa ibn Abdulmuttaliba, radijallahu anhu, se prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: "Onaj ko bude zadovoljan da mu je Allah Gospodar, islam vjera i Muhammed Poslanik, osjetit će slast vjerovanja."
رواه مسلم
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam kazuje da je istinski vjernik, onaj čije srce pronalazi smirenost, radost i zadovoljstvo uz Allahovu blizinu - to je onaj ko je zadovoljan sa troje: 1. zadovoljan je Allahom kao njegovim Gospodarom, a to biva time što su mu prsa široka za sve što mu dolazi od Uzvišenog Allaha kao Gospodara, poput opskrbe i svih stanja koja ga sudbinski zadese. U njegovom srcu nimalo nema suprotstavljanja Njegovoj odredbi niti u bilo kom trenutku prihvata bilo kojeg gospodara mimo Njega. 2. zadovoljan je islamom kao vjerom, što se ogleda u tome da su njegova prsa široka za sve propise ove vjere i ne teži nijednoj vjeri mimo islama. 3. zadovoljan je Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, kao Poslanikom. Njegovo srce se raduje svemu sa čim je došao Allahov Poslanik, i on to prihvata bez ikakvog oklijevanja i sumnje. Taj vjernik slijedi samo Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, uputu.
Od Abdullaha bin 'Amra, radijallahu anhuma, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Kod koga se nađu sljedeće četiri osobine taj je pravi munafik, a kod koga se nađe neka od ovih osobina onda taj ima osobine munafika, i takav će ostati sve dok ne ostavi tu osobinu: kada mu se nešto povjeri on iznevjeri, kada govori laže, kada obeća ne ispuni, i kada se raspravlja prelazi granice."
متفق عليه
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nas upozorava na četiri svojstva koja, ako se nađu pri muslimanu, jako će ličiti na munafika. To se odnosi na onoga kod koga su ove osobine dominantne, a ne na onoga kod koga se one rijetko nađu. One su: 1. Kada govori, namjerno iznosi neistinu. 2. Kada se obaveže na nešto ne ispuni i pronevjeri. 3. Kada dadne obećanje ne ispuni i prekrši ga. 4. Kada se raspravlja s nekim prelazi granice, odstupa od istine i iznosi neistine. Licemjerstvo predstavlja iskazivanje jednog, a sakrivanje drugog. Ovo je prisutno kod osobe sa ovim svojstvima budući da jedno prikazuje onome kome govori, kome obećava i s kime se raspravlja, a drugo krije. Ova osoba, dakle, posjeduje svojstvo licemjerstva dokle god se ne riješi te određene osobine. Međutim, ta osoba nije munafik sa aspekta islama, da prikazuje da je musliman, a u sebi krije kufr.
Ebu Vakid el-Haris b. Avf, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio u džamiji sa ljudima i razgovarao. Došla su tri čovjeka u džamiju. Dvojica su prišla do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a jedan je otišao. Stali su pred Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jedan je primijetio prazno mjesto u halki, pa je sjeo; drugi je sjeo iza halke, a treći se okrenuo i otišao. Pošto je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio razgovor, rekao je: "Hoćete li da vas izvijestim o trojici ljudi? Jedan od njih se usmjerio Allahu, pa ga je Allah primio, drugi se postidio pa se Allah njega postidio, a što se tiče trećeg, on je okrenuo leđa, i napustio, pa se i Allah od njega okrenuo."
Muttefekun alejh
U ovoj predaji navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio jednom prilikom u džamiji sa ljudima, pa su došla trojica, od kojih su dvojica prišla i ostala kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je treći otišao. Ova dvojica su stajala pored halke kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je jedan vidio prazno mjesto i sjeo na njega. Halka je kružok, tj. sijelo gdje ljudi sjede poredani ukrug. Drugi je sjeo iza njih, dok se treći vratio i napustio sijelo. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio svoj govor, rekao je ashabima: "Hoćete li da vam kažem nešto o ovoj trojici? Jedan od njih se usmjerio Allahu, pa ga je Allah primio", tj. sjeo je na prazno mjesto kako bi slušao spominjanje Allaha, pa ga je Allah odlikovao tim blagoslovljenim sijelom. "Drugi se postidio, pa se i Allah njega postidio", tj. nije htio da ulazi u gužvu, pa je sjeo iza halke, ali mu nije uskraćen blagoslov sijela. "Treći se okrenuo, pa se i Allah od Njega okrenuo", tj. otišao je bez opravdanja, te mu je uskaćen blagoslov halke.
