Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Huzejfa je ispričao: "Allahov Poslanik, sallallahu aleji ve sellem, nam je ispričao dva hadisa od kojih se jedan obistinio, a ja čekam da se i drugi obistini. Pričao nam je da je povjerenje ili emanet usađeno u ljudska srca, zatim je o tome objavljen Kur'an, pa smo o tome saznali na osnovu Kur'ana, a saznali smo to i iz sunneta. Onda nam je počeo govoriti o nestanku povjerenja i rekao: 'Dok čovjek bude spavao, emanet će biti iščupan iz njegova srca, i ostat će samo taman trag. Zatim će čovjek ponovo spavati, a ostatak će povjerenja biti istrgnut, tako da će ostati samo trag njegov poput žulja, kao kad kamenčić zakotrljaš po nozi, pa ostane žulj, vidiš ga kako je malo odskočio, ali se u njemu ništa ne nalazi.' Zatim je uzeo kamenčić i zakotrljao ga po nozi. 'Ljudi će trgovati, ali skoro da neće biti nikoga ko će svoje preuzete obaveze ispunjavati. Pričat će se da u tom i tom mjestu ima jedan povjerljiv čovjek. Ljudima će se laskati riječima: ‘Kako je mudar, kako je dosjetljiv, kako je jak i pametan‘, a u srcu njegovu neće biti imana ni koliko zrno gorušice.' Živio sam u vremenu kada nisam obraćao pažnju s kim ću trgovati: ako je bio musliman, njegova vjera će ga meni vratiti, a ako je bi kršćanin ili židov vratit će ga meni njegov brižnik. A danas bih samo s rijetkim ljudima trgovao."
Muttefekun alejh
Ovaj hadis nam objašnjava da će povjerenje biti odstranjeno iz srca postepeno. Kada nestane prvi, dio na srcu ostane taman trag, koji je suprotan boji koja je bila prije njega. A kada se ukloni još neki dio, postane kao žulj, a to je već veći trag koji se ne može ukloniti osim nakon dužeg perioda. Ova tama je veća od one prethodne. Potom je uporedio nestanak tog svjetla, nakon što je bilo u srcu, sa kamenčićem koji čovjek zakotrlja po nozi, i on ostavi trag, pa kada kamenčić ukloni, ostanu tačkice kao tragovi, čak je i uzeo kamenčić i zakotrljao ga po nozi kako bi što bolje i jasnije objasnio. "Ljudi će osvanuti", tj. nakon tog sna u kome je podignuto povjerenje. "...i trgovat će međusobno, ali skoro niko od njih neće ni približno ispunjavati svoje obaveze, a kamoli da ih stvarno ispuni. Pričat će se...", zbog rasprostranjenosti ove pošasti među ljudima, "...da u tom i tom mjestu ima jedan povjerljiv čovjek. Ljudima će se laskati riječima: ‘Kako je mudar, kako je dosjetljiv, kako je jak i pametan‘, a u srcu njegovu neće biti imana ni koliko zrno gorušice", a da ne govorimo o povjerenju koje je dio imana. "Živio sam u vremenu kada nisam obraćao pažnju s kim ću trgovati", odnosno nije me interesiralo s kim trgujem, jer sam znao da povjerenje nije nestalo i da ljudi drže do riječi i izvršavaju svoja obećanja. I trgovao sam s ljudima a da se nisam raspitivao o njihovom stanju, jer sam imao povjerenja u njih i u njihova obećanja. Huzejfa je na kraju rekao da naposlijetku trguje samo s nekim ljudima, koje poznaje i kojima vjeruje, utoliko jer je nestalo povjerenja. Rekao je el-Kermani: "Iako u vrlo maloj mjeri, nestanak povjerenja počeo se pojavljivati za života Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem."
Enes b. Malik, radijallahu 'anhu, prenosi da je neki čovjek bio kod Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa je pored njh prošao neki čovjek, a ovaj mu reče: "O Allahov Poslaniče, ja zaista u ime Allaha volim ovog čovjeka." Na to mu Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, reče: "Da li si ga o tome obavijestio?" "Ne.", odgovori. "Onda mu to i reci.", reče Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. Tada čovjek ode do drugoga i reče mu: "Ja te zaista volim u ime Allaha." "Zavolio te Onaj zbog Koga si ti mene zavolio.", odgovori mu.
Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed
Ovaj plemeniti hadis je došao kao primjena naredbe Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da čovjek kaže svome bratau muslimanu kada ga zavoli u ime Allaha. Dok je neki čovjek sjedio kod Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pored njih je prošao jedan čovjek, a ovaj reče: "Ja zaista volim ovog čovjeka.", misleći na čovjeka koji je upravo pored njih prošao. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mu reče: "Da li si ga o tome obavijestio?", što nam ukazuje na to da je od Sunneta, kada osoba zavoli drugu osobu, da joj to i kaže, zbog toga što se riječima "ja te zaista u ime Allaha volim", usađuje ljubav u srce toga čovjeka jer kada čovjek zna da ga neko voli onda i on zavoli tu osobu, mada se (dešava da) srca međusobno upoznaju i zavole bez da jezik govori. Zbog toga Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže: "Duše su kao mobilizirana vojska. One koje se poznaju sastaju se, skupljaju u jednu grupu i slažu se, a one koje se ne poznaju, mimoilaze se, razdvajaju i bježe jedna od druge." Međutim, kada to čovjek još i riječima potvrdi, onda se ljubav u srcu povećava, i kaže: "Ja te zaista u ime Allaha volim."
Prenosi se od Ebu Šurejha Huvejlida b. Amra El-Huzaija, a on od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka lijepo ugosti svog gosta i neka mu da njegovu poputninu." Upitali su: "Allahov Poslaniče, šta je to poputnina?", a on je odgovorio: "Poputnina je da ga ugosti dan i noć, gostoprimstvo je tri dana, a sve preko toga je sadaka." U drugoj predaji kaže se: "Nije dozvoljeno muslimanu da ostane kod svog brata toliko da ga odvede u grijeh." Upitali su: "Allahov Poslaniče, kako će ga odvesti u grijeh?" Odgovorio je: "Da boravi kod njega, a on nema ništa čime bi ga ugostio."
Hadis je mutefekun alejh, sa svoja dva lanca prenosilaca
Hadis Ebu Šurejha el-Huzaija, radijallahu anhu, govori o gostoprimstvu. Prenesena nam je od njega predaja da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka lijepo ugosti svog gosta", i ovo je poticanje na gostoprimstvo, jer hadis ukazuje na to da je gostoprimstvo jedan od znakova potpunog vjerovanja u Allaha i u Sudnji dan. U gostoprimstvo se ubrajaju vedro lice, lijep govor i hranjenje gosta tri dana; prvi dan da se potrudi da ga što ljepše ugosti, ostale dane onoliko koliko može, a da mu to ne pravi poteškoću, a nakon tri dana računa se kao sadaka, tj. ako hoće, može da ga ugosti, a ako neće, ne mora. "Neka da gostu njegovu poputninu dan i noć, a gostoprimstvo traje tri dana." Učenjaci vele da poputnine znači vođenje brige o gostu jedan dan i noć, i to na najbolji način, čineći mu sve što može od dobročinstva, dok drugi i treći dan to čini onoliko koliko je u stanju, a da sebe ne opterećuje, odnosno da ne čini ništa što nije imao običaj činiti prije dolaska tog gosa. A nakon trećeg dana sve mu je to sadaka: ako hoće, može nastaviti sa ugošćavanjem gosta, a ako neće, ne mora. Muslim je zabilježio ovu verziju: "Nije mu dozvoljeno da ostaje kod njega toliko da ga odvede u grijeh", tj. nije dozvoljeno gostu da ostaje nakon tri dana, tako da svog domaćina odvede u grijeh, jer će ga ovaj možda ogovarati zbog toga što je dugo ostao kod njega, ili će ga nečim uvrijediti, ili će pomisliti o njemu nešto ružno. Ovo se sve odnosi na ostanak gosta nakon tri dana bez poziva domaćina da ostane duže. Ovdje je važno kazati da se gostoprimstvo razlikuje shodno stanju gosta, pa se uglednik ugošćava na način kako mu dolikuje, onaj ko je iz srednjeg staleža ugošćava se onako kako mu dolikuje...
Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, prenosi da su upitali Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme: „Ko je najčasniji čovjek?" On reče: "Najčasniji je onaj ko je najbogobojazniji." Prisutni rekoše: "Nismo te o tome pitali!" On reče: "Onda (najčasniji čovjek je) Jusuf, sin Allahovog poslanika, koji je isto tako sin Allahovog poslanika, koji je sin Allahovog prijatelja (halila).' Prisutni ponovo rekoše: "Nismo te o tome pitali." On tada reče: "Onda me pitate o porijeklu Arapa i njihovim rodovima. Oni koji su bili najbolji od njih u džahilijetu, oni su najbolji i u islamu, samo ako se poduče vjerskim propisima (fekuhu).“
Muttefekun alejh
U ovom hadisu pojašnjava se da su po porijeklu najplemenitiji ljudi oni koji su bili najbolji prije islama, ali pod uslovom da se poduče vjeri. Npr. Hašimije su u islamu najbolji među Kurejšijama, ali pod uslovom da se poduče u Allahovoj vjeri i da nauče njene propise. Ukoliko se nisu podučili vjeri, porijeklo im neće koristiti. Ko taj uslov ne ispuni, nije kod Allaha među najboljim stvorenjima, pa makar bio najplemenitijeg arapskog roda. Čovjeka porijeklo čini boljim samo ako se poduči vjeri i shvati je.
Prenosi se od Abdullaha b. Mugaffela da je rekao: „Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, zabranio je gađanje kamenčićima i rekao: 'To ne ubija lovinu niti (teže) može raniti neprijatelja; to samo izbija oči i razbija zube.“ U drugom predanju stoji da je neko blizak Ibn Mugaffelu gađao kamenčićima, pa mu je on to zabranio i kazao: „Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, zabranio je gađanje kamenčićima i rekao: 'To ne ubija lovinu.'" Potom je ovaj opet učinio to djelo, pa mu je on rekao: "Ja ti govorim da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, to zabranio, a ti opet činiš isto. Nikad više neću pričati s tobom.“
Muttefekun alejh
Abdullah b. Mugaffel, radijallahu 'anhuma, u ovom predaji prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, zabranio gađanje kamenčićima, jer ono ne ubija lovinu, a u drugoj verziji stoji da se njime ne može uloviti lovina, niti ono povređuje neprijatelja, nego samo može nekom izbiti oko i slomiti zub. Gađanje kamenčićima podrazumijeva, kako kažu islamski učenjaci, da čovjek stavi kamenčić između desnog i lijevog kažiprsta, ili između kažiprsta i palca, tako da stavi kamenčić na palac, pa ga potisne kažiprstom, ili da ga stavi na kažiprst, pa ga potisne palcem. Ovakvo gađanje zabranio je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, a zabranu je obrazložio time što kamenčić samo može izbiti oko ili slomiti zub, a ne može ubiti lovinu, jer je ne može probiti, niti može povrijediti i spriječiti napad neprijatelja, jer se on može spriječiti kopljima, sabljama, a ne kamenčićima. Zatim, jedan od rođaka Abdullaha b. Mugaffela izišao je i bacao kamenčiće, pa mu je on to zabranio, kazavši mu da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, zabranio takav postupak. Međutim, on ga nije poslušao, pa ga je i drugi put vidio da gađa, na šta mu je kazao: "Ja ti kažem da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, to zabranio, a ti i dalje bacaš. Nikada više s tom neću pričati." On ga je napustio, jer se suprotstavio zabrani Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem.
Prenosi se da je Jezid b. Hajjan, rekao: "Jednog dana smo Husajn b. Sebre, Amr b. Muslim i ja otišli Zejdu b. Erkamu, radijallahu anhu. Nakon što smo sjeli kod njega, Husajn mu reče: 'O Zejde! Uistinu si ti vidio mnogo dobra! Vidio si Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, i čuo njegov govor, sa njim u boj išao i za njim klanjao. Zaista si mnogo dobra doživio! Pričaj nam nešto od onoga što si čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme.' On tada reče: 'Bratiću moj! Tako mi Allaha, već sam ostario, davno je to bilo, a ponešto sam i zaboravio od onoga što sam čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, te primite od mene ono što vam kažem, a ne pitajte me za ono što prešutim.' Zatim reče: 'Jednog je dana Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, održao govor na izvoru između Meke i Medine, koji se zove Humm u kome se zahvalio Allahu, tesbih Mu učinio, govorio i opominjao, a zatim rekao: 'O ljudi! Zaista sam ja samo čovjek, uskoro će doći izaslanik moga Gospodara (melek smrti), te ću mu se ja odazvati, a među vama ostavljam dva velika emaneta: prvi je Allahova knjiga, u kojoj je uputa i nur, te je čvrsto prihvatite i Allahove knjige se držite!' Govorio je o Kur'anu i nužnosti njegove primjene u životu, a zatim rekao: 'I moja obitelj. Allahom vas opominjem za moju obitelj!' Husajn ga zatim upita: 'A ko je njegova obitelj, o Zejde? Zar nisu njegove žene od njegove obitelji?' 'Njegove žene su dio njegove obitelji (ehli-bejt), ali njegova su obitelj oni kojima je zabranjen zekat (sadaka) poslije njegove smrti', odgovori on. Husajn reče: 'A ko su oni?' 'Oni su: obitelj Alije, obitelj Akila, obitelj Džafera i obitelj Abbasova', odgovori on. 'Svima ovima je zabranjeno primiti sadaku?', upita Husajn. 'Da', odgovori on." U drugom rivajetu stoji: "Uistinu, ja vama ostavljam dva velika emaneta: jedan od njih je Allahova knjiga, koja je Njegovo uže; ko ga bude slijedio bit će na Pravom putu, a ko ga ostavi bit će u zabludi."
Hadis bilježi imam Muslim
Prenosi se da je Jezid b. Hajjan, rekao: "Jednog dana smo Husajn b. Sebre, Amr b. Muslim i ja otišli Zejdu b. Erkamu, radijallahu anhu. Nakon što smo sjeli kod njega, Husajn mu reče: 'O Zejde! Uistinu si ti vidio mnogo dobra! Vidio si Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, i čuo njegov govor, sa njim u boj išao i za njim klanjao. Zaista si mnogo dobra doživio! Pričaj nam nešto od onoga što si čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme.' On tada reče: 'Bratiću moj! Tako mi Allaha, već sam ostario, davno je to bilo, a ponešto sam i zaboravio od onoga što sam čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, te primite od mene ono što vam kažem, a ne pitajte me za ono što prešutim.' Zatim reče: 'Jednog je dana Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, održao govor na izvoru između Meke i Medine, koji se zove Humm u kome se zahvalio Allahu, tesbih Mu učinio, govorio i opominjao, a zatim rekao: 'O ljudi! Zaista sam ja samo čovjek, uskoro će doći izaslanik moga Gospodara (melek smrti), te ću mu se ja odazvati, a među vama ostavljam dva velika emaneta: prvi je Allahova knjiga, u kojoj je uputa i nur, te je čvrsto prihvatite i Allahove knjige se držite!' Govorio je o Kur'anu i nužnosti njegove primjene u životu, a zatim rekao: 'I moja obitelj. Allahom vas opominjem za moju obitelj!' Husajn ga zatim upita: 'A ko je njegova obitelj, o Zejde? Zar nisu njegove žene od njegove obitelji?' 'Njegove žene su dio njegove obitelji (ehli-bejt), ali njegova su obitelj oni kojima je zabranjen zekat (sadaka) poslije njegove smrti', odgovori on. Husajn reče: 'A ko su oni?' 'Oni su: obitelj Alije, obitelj Akila, obitelj Džafera i obitelj Abbasova', odgovori on. 'Svima ovima je zabranjeno primiti sadaku?', upita Husajn. 'Da', odgovori on." U drugom rivajetu stoji: "Uistinu, ja vama ostavljam dva velika emaneta: jedan od njih je Allahova knjiga, koja je Njegovo uže; ko ga bude slijedio bit će na Pravom putu, a ko ga ostavi bit će u zabludi." Kur'an je Allahovo svjetlo kojim upućuje onog ko ga bude slijedio, provodeći njegove naredbe i kloneći se njegovih zabrana. Takav će biti na Pravom putu i daleko od zablude, a ko se okrene od njegovih naredbi i zabrana, taj je u zabludi.
Od Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Tako mi Onoga u Čijoj je Ruci moja duša, neće nastupiti Sudnji dan dok čovjek ne prođe pored kabura čovjeka govoreći: ‘Kamo sreće da sam ja na njegovom mjestu.' To neće govoriti zbog vjere, nego zbog iskušenja.“
Muttefekun alejh
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam govori da će pred Sudnji dan čovjek prolaziti pored kabura drugog čovjeka, i prevrtati zemlju, želeći da je on na tom mjestu, zbog dunjalučkih poteškoća, iskušenja i nedaća. To će željeti jer je umrli odmoran od tih nedaća. Hadis ne podstiče na priželjkivanje smrti, nego samo govori šta će se dešavati pred Sudnji dan.
Od Ebu Hurejrea, radijallahu 'anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se rijeka Eufrat ne povuče i za sobom ostavi brdo zlata zbog kojeg će se ljudi boriti. Od svake stotine biće ubijeno devedeset i devet ljudi, a svaki će čovjek tada govoriti: „Da mi je da budem onaj koji će ostati živ.“ U drugoj verziji stoji: „Samo što se Eufrat nije povukao i iza sebe ostavio brdo od zlata. Ko tamo bude prisutan neka ništa ne uzima.“
Muttefekun alejh
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazuje da će se pred Sudnji dan rijeka Eufrat povući i za sobom ostaviti brdo zlata zbog kojeg će se ljudi boriti, a to će biti iskušenje. Zatim nam Poslanik zabranjuje da to uzimamo ako doživimo, jer niko toga neće biti spašen. Neki će koji budu to doživjeli ovaj hadis tumačiti na drugi način kako bi mogli to da uzmu, da nas Allah sačuva.
Ebu Hurejre radijallahu 'anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: „Medinu će ostaviti pored dobra koje ona ima i neće u nju dolaziti nego samo zvjeri. (Ciljajući zvjeri i ptice grabljivice) Kaže Ebu Hurejre: "Posljednji koji će biti proživljeni na mahšeru bit će dva pastira iz Muzejne (plemena). Oni će doći u Medinu, vabiti svoje stado i naći će je pustu, a kada stignu do Senijjetul-Veda'a srušit će se mrtvi na svoja lica.“
Muttefekun alejh
Plemeniti Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u ovom hadisu kazuje da će iz Medine izići njeni stanovnici, i da u njoj neće ostati osim zvjeri i ptice grabljivice. To će se desiti pred smak svijeta. U to doba doći se dva čobanina iz Muzejne sa svojim stadom, pa će Medinu zateći praznu, te kada dođu do Senijjetul-Veda'a, umrijeće obojica.
