Hadeeth Cards

Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way

About Hedayat Browse Cards

All

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Uistinu, Allah je zadovoljan s vama ako radite tri stvari, a mrzi ako radite tri stvari. Zadovoljan je time da Ga obožavate i da Mu ništa ne pridružujete, da se svi čvrsto držite Allahovog užeta i da se ne razjedinjujete. A mrzi prazne riječi (rekla-kazala), pretjerano zapitkivanje i rasipanje imetka."

رواه مسلم

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je obavijestio da Allah voli kod Svojih robova tri stvari, a mrzi tri. On voli da Ga smatraju Jedinim i da Mu ne pripisuju druga, da se čvrsto drže Allahovog zavjeta – Kur’ana i sunneta Njegovog Poslanika – svi zajedno, te da se ne odvajaju od zajednice muslimana. A ne voli za njih praznorječje i suvišne razgovore o onome što ih se ne tiče, postavljanje pitanja o stvarima koje se još nisu dogodile, traženje imetka od ljudi bez stvarne potrebe, te rasipanje imetka, trošenje na ono što nije šerijatski opravdano, kao i njegovo izlaganje propasti.

Od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Nakon Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti, Ebu Bekr reče Omeru, radijallahu anhuma: 'Hajde sa nama da posjetimo Ummu Ejmen, radijallahu anha, kao što ju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posjećivao!' Kada su došli kod nje, zaplakala je, te su joj njih dvojica rekla: 'Šta te je rasplakalo? Zar ne znaš da je ono što je kod Allaha bolje za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!' Na to je rekla: 'Ne plačem zbog toga što ne znam da je ono što je kod Allaha bolje za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego plačem zbog toga što je prekinuta objava sa nebesa.' To i njih ražalosti, te su i oni zajedno s njom plakali."

Hadis bilježi imam Muslim line

Ashabi su ljudi koji su naviše nastojali da u svakoj, i maloj i velikoj stvari, slijede Poslanika, alejhis-selam. Eto, zato su hodili putem kojim je on hodio, sjedlili na mjestima gdje je on sjedio, odmarali se gdje se on odmarao... Ovaj hadis upravo to potvrđuje spominjući događaj sa Ebu Bekrom i Omerom, koji su posjetili ženu koju je posjećivao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Kada su sjeli kod nje, zaplakala je, pa su joj rekli: "Šta te je rasplakalo? Zar ne znaš da ono što je kod Allaha bolje je za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!", odnosno bolje za njega od dunjaluka. Na to je rekla: "Ne plačem zbog toga nego plačem zbog toga što je prekinuta objava sa nebesa", jer se sa Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, smrću prekinulo objavljivanje Kur'ana. S obzirom na to da nema objave nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Uzvišeni Allah je usavršio Šerijat prije Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti. Evo o tome Božijih riječi: "Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera..." (el-Maida, 3). Ona ih je na to podsjetila, te su zaplakali.

Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Džibrilu: "Zbog čega me ne posjećuješ češće?" Potom je objavljeno: "l ne spuštamo se izuzev po zapovijedi Gospodara tvoga; Njegovo je ono što je ispred nas i ono što je iza nas.'" (Merjem, 64)

Hadis bilježi imam Buhari line

U ovom hadisu spominje se koliko je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao želju da se druži s Džibrilom alejhisselam, jer mu on dolazi od Uzvišenog Allaha. Jednom, Džibril nije dolazio četrdeset dana, pa ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: "Zbog čega me ne posjećuješ češće?" Potom je objavljeno: "l ne spuštamo se izuzev po zapovijedi Gospodara tvoga; Njegovo je ono što je ispred nas i ono što je iza nas.'"(Merjem, 64). Dakle, Allah je rekao Džibrilu da rekne: "Mi ne dolazimo u dužim vremenskim razmacima osim sa naredbom Uzvišenog Allaha, shodno Njegovoj mudrosti, jer Njemu pripada ono što je ispred nas, tj. stanja koja nas čekaju na onome svijetu, i ono što je iza nas, što je vezano za ovaj svijet, kao i ono što je između ovog trena pa do Sudnjeg dana. Allah sve to poznaje i Tvoj Gospodar ništa ne zaboravlja, tj, nije zaboravio da ti Objava jedno vrijeme ne dolazi." Ovaj hadis ukazuje na to da čovjek treba tražiti društvo dobrih gdje će jedni druge posjećivati, jer je u tome veliko dobro.

Ebu Seid El-Hudri prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Pojaviće se pred kraj ovoga svijeta halifa koji će dijeliti imetak, i neće se obazirati koliko ga je podijelio.“

Hadis bilježi imam Muslim line

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazuje da će se pred kraj svijeta pojaviti halifa muslimana koji će dijeliti imetak bez bilo kakvih obračuna, jer će imetka i plijena biti u izobilju, i jer je plemenit i human.

Abdullah b. Abbas, radijallahu 'anhuma, je rekao: "Ujejene b. Hisn je došao u Medinu i odsjeo kod svog bratića El-Hurra b. Kajsa koji je bio od ljudi koje je Omer, radijallahu 'anhu, poštovao, i bio je jedan od učenjaka sa kojima se Omer, radijallahu 'anhu, savjetovao među kojima su bili i starci i mladići. Ujejne je svome bratiću rekao: 'O sine brata mog, ti imaš ugleda kod Omera, pa traži dozvolu da uđem kod njega.', pa je on to i uradio i Omer mu je dozovolio da uđe. Kada je ušao rekao je: 'O sine Hattabov, ti nas mnogo ne opominješ niti među nama pravedno sudiš.', na šta se Omer, radijallahu 'anhu, mnogo naljutio, tako da je poželio da ga kazni. Tada mu El-Hurr, reče: 'O vođo pravovijernih, zaista je Allah Uzvišeni, Svome Vjerovjesniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: 'Ti ono lijepo što čine prihvati, i traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!', a zaista je ovaj jedan od neznalica. Tako mi Allaha, Omer se zaustavio kada je to čuo, a zaustavile su ga samo riječi iz Allahove Knjige."

Hadis bilježi imam Buhari line

U ovom hadisu plemeniti ashab Abdullah b. Abbas, nas obavještava o onome što se dogodilo vođi pravovijernih Omer b. El-Hattabu, radijallahu 'anhu, kada mu je došao Ujejne b. Hisn, radijallahu 'anhu, koji je bio jedan od vođa u svome narodu, i počeo sa njim razgovarati na ružan način i negirati njegovu pravednost i dobrotu, da bi na kraju rekao: "Ti nas mnogo ne opominješ niti među nama pravedno sudiš." To je Omera, radijallahu 'anhu, mnogo naljutilo, toliko da je želio da ga udari, međutim ustali su neki učenjaci, od kojih je bio i Ujejnov bratić El-Hurr b. Kajs, i obraćajući se Omeru rekli: "O vođo pravovijernih, zaista je Allah Uzvišeni, svome Vjerovjesniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: 'Ti ono lijepo što čine prihvati, i traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!', a zaista je ovaj jedan od neznalica." Omer se tada zaustavi, i zaustavi svoju ljutnju, jer kada je to čuo nije želio da radi suprotno Allahovim riječima, radijallahu 'anu. I ovo je odgoj ashaba, radijallahu 'anhum, spram Allahove Knjige, ne prelaze preko Allahovih riječi i kada im se kaže ovo je Allahov govor, zaustvljaju se, ma šta da je u pitanju.

Enes, radijallahu 'anhu, pripovijeda: "Jedna grupa ljudi je došla Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa rekoše: 'Pošalji sa nama jednu grupu ljudi koja će nas podučavati Kur'anu i Sunnetu.' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odabra za njih sedamdeset ljudi, ensarija (koje nazivahu učači Kur’ana). Među njima je bio i moj daidža Haram. Oni su u Medini učili Kur'an i međusobno ga studirali. Po noći bi se podučavali, a po danu bi donosili vodu i ostavljali u džamiji. Oni su sabirali drva i prodavali ih, pa bi za zaradu kupovali hranu stanarima džamijske sofe i siromašnima. Njih je Allahov Poslanik poslao kod nas, ali ih mušrici preduhitriše i pobiše prije nego što su stigli na određeno mjesto. Oni rekoše: 'Allahu naš, izvijesti o nama našeg Poslanika, da smo se mi sastali sa Tobom, i da smo zadovoljni Tobom da si Ti zadovoljan nama.' Jedan čovjek mušrik došao je Haramu, daidži (prenosiocu hadisa), u leđa mu koplje zabio i njime ga probo. Haram tada reče: 'Pobijedio sam, Gospodara mi Kabe.' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je istodobno rekao ahabima u Medini: 'Zaista su vaša braća izginula, a zadnje njihove riječi su bile: ‘Allahu naš, izvijesti o nama našeg Poslanika, da smo se susreli s Tobom, da smo zadovoljni Tobom, a i Ti nama.'"

Muttefekun alejh line

Značenje hadisa: Neka delegacija arapskih plemena došla je kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tvrdeći da su primili islam, pa su od njega tražili da im pošalje nekog ko će ih podučavati Kur'anu. Poslanik im je poslao sedamdeset vrsnih karija koji su mnogo učili Kur'an. I pored zauzetosti učenjem Kur'ana, ipak ih to nije spriječilo da rade i privređuju. Zbog toga je Enes kazao: “Po noći bi se podučavali, a po danu bi donosili vodu i ostavljali u džamiji. Oni su sabirali drva i prodavali ih, pa bi za zaradu kupovali hranu stanarima džamijske sofe i siromašnima.”, tj. danju bi donosili vodu u džamiju onima koji su željeli da se čiste, piju i sl. Oni su sabirali drva i prodavali ih, pa bi za zaradu kupovali hranu stanarima džamijske sofe i siromašnima: tj. skupljali su drva, prodavali ih i tim novcem kupovali hranu i dijelili je siromašnima, od kojih su bili i stanovnici Sofe, a oni su: siromasi, stranci koji su tražili sklonište u džamiji Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na kraju džamije ima li su poseban prostor koji je bio odvojen i prekriven, a oni su u njemu boravili i spavali. Poslanik je poslao te učače, pa kada su stigli do bunara Meune, prije nego su došli do cilja tj. kuće Ebul-Bera'a b. Mula'iba, preduhitri ih Amir b. Tufejl sa grupom ljudi i pobi ih. “Allahu naš, izvijesti o nama našeg Poslanika, da smo se susreli s Tobom, da smo zadovoljni Tobom, a i Ti nama.” U drugoj verziji stoji: “Prenesite našem narodu da smo se mi sreli sa našim Gospodarem, On je zadovoljan nama, a i mi njime.” Džibril je tad saopštio Poslanika da su oni sreli svoga Gospodara , da je On zadovoljan njima, a i oni Njime, kao što se navodi u predaji Buharije. Poslanik reče: “Zaista su vaša braća izginula, a zadnje njihove riječi su bile: ‘Allahu naš, izvijesti o nama našeg Poslanika, da smo se susreli s Tobom, da smo zadovoljni Tobom, a i Ti nama.'”, tj. Allah je zadovoljan njihovom pokornošću a i oni su zadovoljni onim čime ih je On počastio.

Zejd b. Erkam, radijallahu 'anhu, pripovijeda: "Na jednom putovanju s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, ljude je zadesila oskudica, zbog čega Abdullah b. Ubejj reče: 'Ne udjeljujte ništa onima koji su uz Allahovog Poslanika, ne bi li ga napustili! Ako se vratimo u Medinu, sigurno će jači iz nje protjerati slabije!' Kada sam rekao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, šta je rekao, on pozva Abdullaha b. Ubejja i Abdullah mu se zakle najvećom zakletvom da to nije rekao. 'Zejd je slagao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.', rekoše neki. To me je teško boljelo, sve dok Allah nije objavio ajet koji je potvrdio istinitost mojih riječi: 'Kada ti dođu licemjeri...' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao ih je da im zamoli Allaha za oprost, na što su oni oholo otresli glavama." (Muttefekun alejhi)

Muttefekun alejh line

Zejd b. Erkam, radijallahu 'anhu, pripovijeda da je bio na jednom putovanju s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na kojem su bili i vjernici i licemjeri. Ljude je zadesila oskudica, zbog čega Abdullah b. Ubejj, poglavar nevjerstva i licemjerstva reče: “Ne udjeljujte ništa onima koji su uz Allahovog Poslanika, ne bi li ga napustili!” (El-Munafikun, 7.), tj. nemojte im davati nikakvu opskrbu, kako bi izgladnili, razišli se i napustili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Također je rekao: “Ako se vratimo u Medinu, sigurno će jači iz nje protjerati slabije!” (El-Munafikun, 8.) Pod jačim mislio je na sebe i svoje ljude, a pod slabijim je mislio na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. To je čuo Zejd b. Erkam i o tome obavijestio Poslanika. On pozva Abdullaha b. Ubejja i Abdullah mu se zakle najvećom zakletvom da to nije rekao. Ovo je jedno od svojstava licemjera, jer oni se zaklinju kada govore laž. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prihvatao je njihovu vanjštinu, a nije se bavio onim što kriju. Kada je Zejd čuo šta se desilo, palo mu je teško, jer se ovaj pred Poslanikom zakleo i slagao. Oni su kazali: “Zejd je slagao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem." Tako je bilo sve dok Allah nije objavio ajet koji je potvrdio istinitost njegovih riječi: “Kada ti dođu licemjeri...”, tj. suru o munaficima. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je munafike na čelu sa Abdulahom b. Ubejjom da im zamoli Allaha za oprost, na što su oni oholo otresli glavama, okrenuli se i uzoholili, ponižavajući tako Poslanika.

Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Mislim da ta dvojica ljudi ne znaju ništa o islamu!" (Buhari) Lejs b. Sa'd, jedan od prenosilaca ovog hadisa, veli da su ta dvojica ljudi bili licemjeri.

Hadis bilježi imam Buhari line

Aiša nam kazuje da ju je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio o dvojici ljudi koji nisu ništa o islamu znali, jer su islam samo ispoljavali, a nevjerovanje su u prsima skrivali. Spominjanje ove odvojice u njihovoj odsutnosti ne smatra se zabranjenim ogovaranjem, nego je to djelo koje se mora učiniti, kako oni koji ih ne poznaju ne bi bili obmanuti njihovom formom. Riječi: “Mislim...”, u ovom slučaju znače: uvjeren sam, jer je Poslanik, poznavao munafike, imajući u vidu da ga je o njima Allah obavijestio u suri Tevba. Ibn Abbas kazuje: “Nazivali smo suru Tevbe: el-Fadiha (ona koja sramoti).” Ibn Abbas veli: “Stalno je objavljivano: ‘Među njima ima onih... Među njima ima onih...’, tako da smo se pobojali da neće nikog izostaviti.”

Enes, radijallahu 'anhu, pripovijeda i kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi krenuli su da preteknu mušrike na Bedru a mušrici su došli. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Neka ni jedan od vas ne počinje ništa bez mene lično.' Mušrici se približiše, pa Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Krenite u Džennet, čija je širina kao širina nebesa i Zemlje.' Tada je 'Umejr El-Hamam el-Ensari, radijallahu 'anhu, rekao: 'O Allahov Poslaniče, zar u Džennet čija je širina kao nebesa i Zemlja?' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Da.' A 'Umejr reče: 'Behin beh' (u značenju divno). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Šta te je navelo da kažeš behin beh' Reče: 'Allahov Poslaniče, tako mi Allaha, nije me ništa drugo navelo da to govorim do nada da budem jedan od stanovnika tog Dženneta.' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Ti si zaista njegov stanovnik.' 'Umejr istrese nekoliko hurmi iz bisaga, pa ih poče jesti, a zatim reče: 'Ako bih ja živio dok pojedem ove hurme, to bi dugo potrajalo', pa ih baci, i krenu na neprijatelja, boreći se sve dok ne pogibe."

Hadis bilježi imam Muslim line

Enes, radijallahu 'anhu, pripovijeda da su Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi izišli iz Medine s ciljem da preteknu karavanu Ebu Sufjana koja je dolazila iz Šama i išla prema Mekki. Oni nisu došli s ciljem da se bore, ali je Allah dao da se oni susretnu sa svojim neprijateljima, bez dogovorenog plana, pa je zbog toga iz te bitke izostao veliki broj ashaba, ali ih Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zbog toga nije osudio niti kritikovao. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stigao, odsjeo je sa svojim ashabima na Bedru prije nego su odsjeli kurejšijskij nevjernici, pa kada su oni stigli, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Neka ni jedan od vas ne počinje ništa bez mene lično.' Tj. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da ashabi bilo šta rade, sve dok on ne bude njima najbliži, kako ne bi izostala neka korist za koju oni ne znaju. Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Krenite u Džennet, čija je širina kao širina nebesa i Zemlje.' Tj. Požurite i ne kasnite u svom trudu na Allahovom putu, jer je rezultat toga Džennet koji je prostran koliko su prostrani nebesa i Zemlja. Ovo je kazao kao vid podsticaja na borbu protiv nevjernika. Tada je 'Umejr El-Humam el-Ensari, radijallahu 'anhu, rekao: 'O Allahov Poslaniče, zar u Džennet čija je širina kao nebesa i Zemlja.' Resul, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Da.' A 'Umejr reče: 'Behin beh' (u značenju veličanja toga). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Šta te je navelo da kažeš behin beh'? Tj. Šta je razlog ta kažeš te riječi, da li je to strah? On reče: 'Allahov Poslaniče, tako mi Allaha, nije me ništa drugo navelo da to govorim do nada da budem jedan od stanovnika tog Dženneta.' Tj. razlog zbog kojeg sam to rekao jeste moja želja da budem džennetlija. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Ti si zaista njegov stanovnik.' Ovo je bila radosna vijest koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao svojim ashabima kako bi se oni što više potrudili. Kada je 'Umejr b. Humam, radijallahu 'anhu, čuo ovu radosnu vijest od onoga ko je iskren i kome se vjeruje, koji ne govori po svome nahođenju, istresao je nekoliko hurmi iz bisaga, pa ih poče jesti, a zatim reče: 'Ako bih ja živio dok pojedem ove hurme, to bi dugo potrajalo', pa ih baci, i krenu na neprijatelja, boreći se sve dok nije poginu, Allah bio zadovljan njime.