Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, poslao je desetak osoba u izvidnicu i postavi im za emira Asima b. Sabita, ensariju, radijallahu 'anhu. Oni su putovali sve dok ne stigoše u mjesto Hedat između Usfana i Meke. Tu su bili otkriveni od jednog ogranka plemena Huzejl, zvanog Benu Lihjan. Blizu stotinu naoružanih strijelaca pojurilo je prema njima, slijedeći ih i prateći po njihovu tragu. Kada ih je primijetio Asim i njegovo društvo, sklonili su se na jedno mjesto, a naoružani progonitelji su ih opkolili, pa onda rekoše: 'Dođite i predajte se, a mi vam garantiramo i savjetujemo da nećemo ubiti ni jednog od vas.' Asim b. Sabit, zapovjednik muslimanske čete reče: 'O ljudi, što se tiče mene, ja ne vjerujem ni jednom nevjerniku (ne predajem se). Allahu, izvijesti o nama svoga Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Zasuli su ih strijelama i ubiše Asima. Trojica ljudi im se predade na čvrsto obećanje. To su bili: Hubejb, Zejd b. Desine i još jedan čovjek. Pošto im se predadoše, razoružaše ih i povezaše. Onaj treći čovjek zarobljenik reče: 'Ovo je prava izdaja, tako mi Allaha, ja sa vama neću ni koraka dalje.' Zaista, u ovim pogubljenim ja imam primjer. Oni su ga vukli i gonili da ide sa njima, ali on ne htjede nikako ići, pa ga oni ubiše. Tada su krenuli sa Hubejbom i Zejd b. Desinom. Na kraju su ih prodali mušricima u Meki, poslije događaja na Bedru. Hubejba je kupio Benul-Haris b. Amir b. Nevfel b. Abdu Menaf. Hubejb je na Bedru pogubio njihovog oca Harisa. Hubejb je ostao kod njih u zarobljeništvu dok se ne slože da ga ubiju. Jednog dana je Hubejb zatražio od jedne Harisove kćeri britvu, da bi se njom obrijao (po stidnim mjestima), pa mu je ona dala. Njen sinčić je dopuzao do njega. Bila je zaboravila na dijete, pa kada vidje dijete u njegovom krilu, a britva mu u ruci, žestoko se prepade za dijete da ga on ne ubije. Njen strah je Hubejb primijetio pa joj reče: 'Jesi li se prepala, da ga ja ne ubijem. Ne boj se, ja to neću učiniti.' Ona je rekla: 'Tako mi Allaha, ja nisam vidjela hairnijeg (boljeg) zarobljenika od njega. Tako mi Allaha, ja sam ga zatekla jednog dana gdje jede tek ubrani grozd iz ruke, a okovan u sindžire.' A u Meki tada nigdje nije bilo ploda (voća). To je zaista bila hrana kojom je Allah hranio Hubejba.' Kada je došlo vrijeme njegove pogibije, sinovi Harisovi su ga izveli iz harema da bi ga ubili van harema. Tada im Hubejb reče: 'Pustite me da klanjam dva rekata.' Oni ga pustiše, on klanja dva rekata, a onda reče: 'Tako mi Allaha, da vi ne smatrate da me je strah, ja bih još produžio namaz.', a onda reče: 'Allahu moj, sve ih obuhvati i uništi! Nemoj ostaviti od njih ni jednog!' Onda je nastavio u stihu: 'Budući da ginem kao musliman, ja zato nikakve tuge nemam. Na koju god stranu ja budem pao, svejedno mi je, jer moja pogibija je radi Allaha. Moja pogibija je smrt radi Allaha, pa On, ako hoće, blagoslovit će svaki dio moga tijela raskomadana.' Tako je Hubejb učinio sunnetom svakog muslimana koji sigurno gine - da klanja namaz. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, obavijestio je ashabe o cijelom slučaju istog dana, te šta su sve učinili mušrici. Jedna grupa Kurejšija krenuše da traže Asima b. Sabita čim su saznali da je on poginuo, ne bi li ga po čemu raspoznali, jer on bijaše pogubio jednog njihova prvaka. Ali mu se nisu mogli približiti od ogromnog roja skakavaca, koje Allah posla kao oblak na to mjesto. Asim je bio zaštićen od predstavnika Kurejšija, tako da nisu mogli ni jedan komadić tijela od njega odsjeći."
Hadis bilježi imam Buhari
U kazivanju o Asimu b. Sabitu El-Ensariju, i njegovim drugovima, radijallahu 'anhum, iskazana je jedna vidljiva počast (keramet) nekih ashaba Poslanika, sallallahu "alejhi ve sellem. Poslanik, sallallahu "alejhi ve sellem, poslao je njih deset da idu špijunirati neprijatelje, kako bi otkrili njihove planove i tajne. Kada su se približili Mekki, skupina iz Huzejla od stotinjak ljudi, vrsnih strijelaca, opkolili su ashabe i zatražili od njih da se predaju, garantujući im sigurnost, obećavajući im da ih neće pobiti. Asim je kazao: „Tako mi Allaha neću im otići i prihvatiti nevjerničko obećanje, jer nevjernik je iznevjerio Uzvišenog Allaha, a onaj ko Allaha iznevjeri, to će učiniti i sa Njegovim robovima.“ Oni su i gađali strijelama, pa su ubili Asima i još šest osoba, dok su trojica ostala u životu i složili se da se predaju. Pripadnici Huzejla, zarobili su ih i ruke im vezali. Jedan od njih je kazao: „Ovo je prva prevara i ja neću da vam se pridružim.“, pa su ga ubili. Poslije su Hubejba i njegovom druga odveli u Mekku i prodali ih. Hubejba, radijallahu 'anhu, su kupile neke Mekkelije čiji je vođa ubijen na Bedru, pa su uvidjeli da je ovo prava prilika za osvetu. Ostavili su ga kod njih kao zarobljenika, pa mu se jednog dana približilo dijete tih ukućana, a Hubejb ga je uzeo i stavio u svoje krilo. Prije toga posudio je od ukućana britvu kako bi uklonio dlake. Na početku majka djeteta nije ni obraćala pažnju na to šta se dešava, pa kada je vidjela, pobojala se da njeno dijete bude ubijeno. Međutim, kada je on, radijallahu 'anhu, osjetio da se ona pobojala, kazao je: "Tako mi Allaha, neću ga ubiti." Ta žena je govorila: "Tako mi Allaha, nisam vidjela boljeg zarobljenika od Hubejba. Ja sam ga zatekla jednog dana gdje jede tek ubrani grozd iz ruke, a okovan u sindžire. U Meki tada nigdje nije bilo ploda (voća). To je zaista bila hrana kojom je Allah hranio Hubejba.“ Poslije su se složili oni čiji je otac ubijen od strane Hubejba, da ga ubiju, ali poštivajući svetost Harema odlučili da ga ubiju van njegovih granica. Kada su otišli van granica Harema, Hubejb je tražio da klanja dva rekata, pa kad je završio, kazao je: "Tako mi Allaha, da vi ne smatrate da me je strah, ja bih još produžio namaz." Međutim, on radijallahu 'anhu, klanjao je samo dva rekata, a onda je proučio dovu protiv njih: "Allahu moj, sakupi ih jednog po jednog, a likvidiraj ih sve pojedinačno. Nemoj ostaviti od njih ni jednog." Allah se odazvao njegovoj dovi i nije prošla ni godina dana, a svi su već bili poubijani. To je bila počast za Hubejba. Onda je nastavio u stihu: "Budući da ginem kao musliman, ja zato nikakve tuge nemam. Na koju god stranu ja budem pao, svejedno mi je, jer moja pogibija je radi Allaha. Moja pogibija je smrt radi Allaha, pa On, ako hoće, blagoslovit će svaki dio moga tijela raskomadana." Kada je u pitanju Asim b. Sabit, koji je ubijen, jedna grupa Kurejšija krenu da ga traži, čim su saznali da je on poginuo, ne bi li ga po čemu raspoznali, jer on bijaše pogubio jednog njihova prvaka. Ali mu se nisu mogli približiti od ogromnog roja skakavaca, koje Allah posla kao oblak na to mjesto kako bi ga zaštitili i kako ne bi uzeli ništa od njegovog tijela. Kada su to vidjeli, pobojali su se i vratili. Dakle, Asim je bio zaštićen od predstavnika Kurejšija, tako da nisu mogli ni jedan komadić tijela od njega odsjeći i to je bila počast njemu od Allaha Uzvišenog koji je spriječio njegovo tijelo od masakriranja.
Enes, radijallahu 'anhu, pripovijeda: "Nastupilo je vrijeme namaza pa su oni koji su bili bliže džamiji, otišli kućama, a drugi su ostali. Potom je Resulullahu, sallallahu 'alejhi ve selleme, donesena mala kamena posuda, u kojoj on ni svoju šaku nije mogao ispružiti. Međutim, svi prisutni su iz nje abdestili. 'Koliko vas je bilo?', upitali su Enesa. 'Osamdeset i više.', odgovorio je on." A u drugom predanju stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve selleme, zatražio posudu vode, pa mu je donesena plitka, ali prostrana posuda s nešto malo vode, te je Resulullah, sallallahu 'alejhi ve selleme, stavio u nju svoje prste. Enes, priča: "Vidio sam kako voda izvire između njegovih prstiju, i procijenio sam da je njome abdestilo između sedamdeset i osamdeset (osoba)."
Hadis je muttefekun alejh sa različitim lancem prenosilaca
Enes, radijallahu 'anhu, veli: "Nastupilo je vrijeme namaza", tj. jedne prilike dok su ashabi bili s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u Medini, nastupilo je vrijeme ikindije namaza. "Pa su oni koji su bili bliže džamiji, otišli", tj. otišli su oni čije su kuće bile u blizini tog mjesta svojim kućama kako bi abdestili. "A drugi su ostali", tj. oni čije su kuće bile udaljene, ostali su sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem. "Potom je Resulullahu, sallallahu 'alejhi ve selleme, donesena mala kamena posuda", tj. neko je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, donio malu posudu napravljenu od kamena, u kojoj je bila mala količina vode. U nekim verzijama hadisa spominje se da je posuda bila plitka, ali prostrana. "U kojoj on ni svoju šaku nije mogao ispružiti", ta posuda je bila tijesna za Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, šaku kada je on htio da je ispruži na sredini posude. Enes veli: "Svi prisutni su iz nje abdestili." "Koliko vas je bilo?", upitali smo Enesa. "Osamdeset i više", odgovorio je on.
Nafi' prenosi od Omer b. Hattaba, radijallahu anhu, da je (Omer) odredio za prve muhadžire četiri hiljade, a za Ibn Omera tri i po hiljade! „Ali on je jedan od iseljenika! Zašto si mu dao manje od četiri hiljade?!“ upitan je, pa je on odgovorio: “Njegov otac je učinio hidžru vodeći ga sa sobom, zato on nije na stupnju onoga koji se sam iselio!'“ Buhari.
Hadis bilježi imam Buhari
Omer je muhadžirima davao po 4000, dok je Ibn Omeru davao 3500, jer nije bio punoljetan kad je bila hidžra, pa ga nije htio porediti sa punoljetnima. Dunjaluk, nakon Poslanika i Ebu Bekra nije znao za većeg pobožnjaka i skromnijeg čovjeka od Omera. Tako moraju da se ponašaju svi oni koji upravljaju muslimanima i da se zbog rodbinske veze ne daje prednost, niti da se daje prednost bogatom nego svakom treba dati ono što je zaslužio. To je pobožnost i pravda.
Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Dok se Ejjub, 'alejhi selam, bez odjeće kupao obasuli su ga skakavci od zlata, pa je Ejjub, 'alejhi selam, počeo da ih kupi u svoju odjeću. Njegov Gospodar, 'azze ve džell, ga dozva i reče mu: "O Ejjube, zar te nisam toga poštedio?" On reče: "Jesi, tako mi Tvoje veličine i moći, ali ne mogu biti neovisan od Tvog bereketa."
Hadis bilježi imam Buhari
Dok se Ejjub, 'alejhi selam, bez odjeće kupao, bio je obasut zlatom koje je po izgledu i brojnošću ličilo na skakavce, pa je Ejjub, 'alejhi selam, počeo da ih sakuplja i stavlja na svoju odjeću. Tada ga je njegov Gospodar, 'azze ve džell, dozvao i rekao mu: "Zar te nisam toga poštedio?" On reče: "Jesi, tako mi Tvoje veličine i moći, ali ja ovo ne radim iz ljubavi prema imetku dunjaluku, već zbog toga što je ovo od Tvoga bereketa."
Fadala b. Ubejd, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom klanjao sa ljudima, pa neki padoše od gladi. Bili su to oni što su boravili na trijemu Poslanikove džamije. Ugledavši to, neko od beduina uzviknu: "Ove je spopalo ludilo!" Pošto Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završi namaz, okrenu se njima i reče: "Kada biste znali kakva vas nagrada za to kod Allaha očekuje, poželjeli biste da vam se neimaština i potreba još više uvećaju."
Hadis bilježi Tirmizi
Hadis ukazuje na to da je bilo ljudi koji su u namazu padali od gladi i slabosti, a to su bili oni koji su boravili na trijemu Poslanikove džamije, siromašni muslimani. Bilo ih je sedamdeset; taj je broj bio varijabilan. Bili su u džamiji, nisu imali ni kuće ni imanja, a niti djece, tako da su neki beduini mislili da se radi o luđacima, pa je Poslanik kazao: “Da znate šta vam kod Allaha pripada, poželjeli biste da još više budete siromašni.”
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kaže: "Došao je jedan čovjek Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i požalio mu se: 'Ja sam gladan!' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, posla nekog da upita jednu od njegovih žena za hranu, a ona reče: 'Tako mi Onoga Koji te poslao sa istinom, kod mene ima samo vode!' Vjerovjesnik je zatim upitao drugu ženu, pa je i ona tako rekla. Naposlijetku je saznao da nijedna njegova supruga nema hrane. Tada Vjerovjesnik reče: 'Ko će ugostiti večeras ovog čovjeka?' Jedan ensarija reče: 'Ja ću to učiniti, Allahov Poslaniče!' I poveo ga je kući te je rekao ženi: 'Ukaži počast Poslanikovom gostu!'" U drugom predanju stoji da je on svojoj ženi rekao: "Ima li hrane" Ona odgovori: "Ima samo večera za djecu!" Ensarija reče ženi: "Zabavi djecu nečim, a kad htjednu večerati, uspavaj ih. Kad dođe naš gost, ugasi svijeću, pa se prikazuj kao da i mi jedemo!" I tako je gost jeo, a oni su legli bez večere. Kada je svanulo, ensarija je došao Vjerovjesniku, i on mu reče: "Allah se zadivio tome kako ste sinoć postupili sa svojim gostom!"
Muttefekun alejh
Neki čovjek došao je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i kazao: "Ja osjećam poteškoću zbog gladi." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio je o tome neku od svojih supruga, pa je ona kazala da nema ništa osim vode. Obavijestio je i drugu, pa je ona kazala isto. Sve je svoje supruge isto pitao, i sve su rekle da nemaju hrane. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je ashabe: "Ko će ugostiti večeras ovog čovjeka?" Jedan ensarija kazao je: "Ja ću ga ugostiti, Allahov Poslaniče." Nakon toga otišao je s njim svojoj kući i kazao svojoj supruzi: "Imaš li šta da ponudimo ovom gostu?" Ona je odgovorila da nema ništa osim hrane koju je pripremila za djecu. On tada reče: "Zabavi djecu nečim, a kada budu htjeli da jedu, uspavaj ih." Također joj je naredio da ugasi svjetlo, pa je gost pomislio da i oni jedu. Gost se zasitio, dok su njih dvoje zanoćili gladni, a sve to kako bi ugostili i počastili gosta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je svanulo i kada je taj ensarija otišao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, Poslanik mu kaza da se Allah zadivio postupku njih dvoje. Divljenje se tumači prema vanjskom iskazu, jer se neobičnom postupku može diviti. To je divljenje proizašlo iz ljepote djela, a ne zbog negodovanja. Allah Uzvišeni je to njihovo djelo pohvalio.
Šeddad b. Evs prenosi merfu predaju: „Zapamtio sam od Poslanika dvoje: 'Allah je dobročinitelj (el-Muhsin) i voli lijepo postupanje (el-ihsan) u svakoj situaciji. Kada ubijate, to lijepo (blago) činite, a kada koljete to lijepo radite. Zato naoštrite svoje noževe da bi olakšali žrtvi koju koljete.'“
Hadis bilježi Abdurrezzak - Hadis bilježi imam Muslim
Šedad b. Evs, radijallahu 'anhu, saopštava nam da je od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, naučio dvoje: Prvo riječi: “Allah je dobročinitelj i voli dobročinstvo u svemu.” Jedno od Allahovih imena je El-Muhsin (Dobročinitelj) tj. Onaj Ko daje blagodati, Milostivi, Blagi. On, Uzvišeni voli da čini dobro, da bude milostiv i voli blagost u svemu. Drugo proizilazi iz prvoga a to su riječi: "Kada ubijate, to lijepo (blago) činite, a kada koljete to lijepo radite. Zato naoštrite svoje noževe da bi olakšali žrtvi koju koljete", tj. kada ubijate nekoga ko zaslužuje da bude ubijen, kao što je nevjernik u ratu, otpadnik, ubica, to lijepo činite. A kada koljete životinje to morate lijepo da radite i nož naoštrite i brzo njime preko vrata pređite. Pohvalno je da se nož ne oštri pred životinjom i da se ne kolje jedna ispred druge niti da se vuče na mjesto klanja.
Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kad god musliman zakoračiti u mesdžid radi namaza i spominjanja Allaha, Allah mu se obraduje, kao što se porodica odsutnog obraduje njegovom dolasku."
Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi imam Ahmed
Musliman koji redovno odlazi u džamiju radi obavljanja namaza i spominjanja Allaha Uzvišenog, i ustraje na tome, zaista mu se Allah Uzvišeni obraduje i obveseli, kao što se porodica odsutnog obraduje i obeveseli kada im dolazi. I nije dozvoljeno tumačiti svojstvo radovanja Allaha Uzvišenog kao blagost i milost i slično tome, već je obavezno to potvrđivati bez iskrivljavanja značenja, negiranja, ulaska u kakvoću, poistovjećivanja ili poređenja sa osobinama stvorenja. Takođe treba staviti na znanje da su blagost i milost sastavni dijelovi radosti, a Allah najbolje zna.
Od Ebu Musaa el-Ešarija, radijallahu 'anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Na Sudnjem danu će svakom muslimanu Allah predati po jednog židova, ili po jednog kršćanina, pa će reći: 'Ovo je tvoj oslobodilac od vatre (on će zauzeti tvoje mjesto u njoj).’“ U drugom njegovom predanju stoji: „Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao je: 'Doći će ljudi na Sudnjem danu, muslimani, sa grijesima kao brda, pa će im to Allah oprostiti.'"
Hadis bilježi imam Muslim
Značenje ovog hadisa pojašnjava drugi hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre od Allahvog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Svaka osoba ima svoje mjesto u Džennetu i svoje mjesto u Džehennemu. Pa kad mumin uđe u Džennet, njega naslijedi kafir u Džehennemu, jer to on zaslužuje zbog svoga kufra." “tvoj oslobodilac”: ovo znači: i ti si mogao ući u Vatru, ali je ovaj tvoj iskup jer je Allah odredio za vatru ljude kojima će je napuniti, a kada u nju uđu kafiri zbog svojih grijeha i nevjerovanja, oni tada imaju status kao da su oslobodili muslimane tog ulaska.
