Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kazuje da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi od Allaha, Uzvišenog i Slavljenog, da je rekao: “Doista je Allah zapisao dobro i zlo, i objasnio: Ko naumi da uradi dobro djelo pa ga ne uradi, Allah mu kod Sebe upiše potpuno dobro djelo; a ko naumi da uradi dobro i uradi ga, Allah mu kod Sebe upiše nagradu od deset do sedam stotina puta, ili još mnogo veću. Ko naumi da uradi loše djelo pa ga ne uradi, Allah mu kod Sebe upiše potpuno dobro djelo; a ko naumi da uradi loše djelo i uradi ga, Allah mu upiše samo jedno loše djelo.”
رواه البخاري ومسلم في صحيحيهما بهذه الحروف
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nam kazuje da je Allah odredio dobra i loša djela, te je potom melecima pojasnio kako da ih zapisuju. Ko odluči da uradi dobro djelo, bit će mu upisano jedno dobro djelo pa makar ga i ne uradio. Dočim, ako ga uradi biće mu upisano od deset do sedam stotina dobrih djela, pa i više od toga. To povećanje dobrih djela ovisi o snazi iskrenosti koja se nalazi u srcu, te o tome koliko drugima to djelo koristi i tako dalje. A ko odluči da uradi loše djelo, te se potom sustegne od njega radi Allaha, On će mu upisati dobro djelo. Međutim, ako ga ne uradi zbog toga što se pozabavio nečim drugim, neće mu se upisati ništa; te ako ga ne uradi zbog toga što ga je spriječila slabost u tome, upisat će mu se ta nevaljala namjera. Na koncu, ako ipak uradi to loše djelo, upisat će mu se samo jedno loše djelo.
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Doista, Uzvišeni Allah kaže: ‘Ko uznemiri Moga evlijju, objavit ću mu rat. Najdraže čime Mi se Moj rob može približiti jeste ono što sam mu učinio obaveznim. I neće Moj rob prestati približavati Mi se nafilama/dobrovoljnim djelima sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, Ja postanem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom uzima i njegova noga kojom hodi. Ako Me zamoli za nešto, sigurno ću mu udovoljiti, a ako zatraži Moju zaštitu, zaštitit ću ga.’”
رواه البخاري
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisi-kudsiju obavijestio je da je Allah, Uzvišeni, rekao: "Onaj ko uznemiri jednoga od Mojih štićenika, rasrdi ga ili zamrzi – neka zna da sam mu objavio neprijateljstvo." Evlija (Allahov štićenik) jeste: bogobojazan vjernik. Onoliko koliko rob ima imana i takvaluka, toliki je njegov udio u Allahovoj zaštiti. Musliman se ne približava svome Gospodaru ničim dražim Njemu od onoga što mu je Allah učinio obaveznim – izvršavanjem naređenih ibadeta i ostavljanjem zabranjenih djela. A vjernik se i dalje približava svome Gospodaru dobrovoljnim ibadetima (nafilama), uz farzove, sve dok ne zadobije Allahovu ljubav. Kada ga Allah zavoli, On mu podari posebnu podršku u ova četiri dijela tijela: Uputit će ga u korišćenju čula sluha tako da sluša samo ono čime je Uzvišeni zadovoljan; Uputit će ga u korišćenju čula vida tako da gleda samo ono čime je Uzvišeni zadovoljan; Uputit će ga u korišćenju ruku tako da njima čini samo ono čime je On zadovoljan; Uputit će ga u korišćenju nogu tako da hoda samo prema dobru i onome čime je On zadovoljan. Pored toga, ako taj čovjek zatraži nešto od Allaha, On će mu to ispuniti. Dakle, biće od onih čija se dova prima. Također, ako zatraži utočište kod Njega, Allah će ga zaštititi svega čega se pribojava.
Abdullah bin ‘Amr, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Niko od vas neće biti pravi vjernik sve dok njegova strast ne bude slijedila ono sa čime sam poslan."
رويناه في كتاب الحجة بإسناد صحيح
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam pojašnjava da čovjek neće imati obaveznu potpunost imana sve dok njegova prirodna ljubav ne bude stremila ka onome sa čime je došao Allahov Poslanik, od naredbi, zabrana i svega ostalog. Kada čovjek bude volio ono što mu se u šerijatu naređuje i kada bude prezirao ono što mu se zabranjuje, takav je upotpunio obavezni iman.
Od Abdullaha bin 'Amra, radijallahu anhuma, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Kod koga se nađu sljedeće četiri osobine, taj je pravi munafik, a kod koga se nađe neka od ovih osobina, onda taj ima osobine munafika, i takav će ostati sve dok ne ostavi tu osobinu: kada govori - laže, kada obeća - ne ispuni, kada se raspravlja - prelazi granice, i kada se obaveže na nešto ugovorom - on to prekrši."
رواه البخاري ومسلم
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nas upozorava na četiri svojstva koja, ako se nađu pri muslimanu, jako će ličiti na munafika. To se odnosi na onoga kod koga su ove osobine dominantne, a ne na onoga kod koga se one rijetko nađu. One su: 1. Kada govori, namjerno iznosi neistinu. 2. Kada se obaveže na nešto ne ispuni i pronevjeri. 3. Kada dadne obećanje ne ispuni i prekrši ga. 4. Kada se raspravlja s nekim prelazi granice, odstupa od istine i iznosi neistine. Licemjerstvo predstavlja iskazivanje jednog, a sakrivanje drugog. Ovo je prisutno kod osobe sa ovim svojstvima budući da jedno prikazuje onome kome govori, kome obećava i s kime se raspravlja, a drugo krije. Ova osoba, dakle, posjeduje svojstvo licemjerstva dokle god se ne riješi te određene osobine. Međutim, ta osoba nije munafik sa aspekta islama, da prikazuje da je musliman, a u sebi krije kufr.
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Tako mi Onoga u Čijoj Ruci je moja duša, neće biti ni jedan židov ni kršćanin ovog ummeta koji je za mene čuo, a ne bude me slijedio - ili je rekao: a ne povjeruje u ono sa čime sam došao - a da neće biti stanovnik Džehennema."
رواه مسلم
Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, zaklinje se da za njega neće čuti kršćanin, jevrej ili neko drugi, a potom umre bez prihvatanja islama, da neće biti od onih koji će vječno boraviti u Džehennemu.
Prenosi se od Aiše i Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhum, da su rekli: "Kada se Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, približio smrtni čas, stavljao bi košulju na lice, a kada bi mu postalo teško, lice bi otkrivao. U takvom stanju, on je rekao: 'Neka je Allahovo prokletstvo na jevreje i kršćane. Gradili su bogomolje na kaburovima njihovih vjerovjesnika.' Time je upozoravao na njihove postupke."
متفق عليه
Aiša i Ibn Abbas, radijallahu anhum, nam kazuju da kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na smrtnoj postelji stavljao je platno na svoje lice, pa kada bi mu bilo teško disati radi smrtnih muka, lice bi otkrivao. U takvom teškom položaju, Poslanik je prizvao Allahovo prokletstvo na jevreje i kršćane, te da budu udaljeni od Njegove milosti, budući da su gradili bogomolje na kaburovima njihovih vjerovjesnika. Da to nije toliko opasno, Poslanik to u ovakvoj prilici ne bi spomenuo. Radi toga, nama je zabranjeno da ličimo na kršćane i jevreje po ovom pitanju i naređeno nam je da zatvorimo sve puteve koji vode u širk Allahu.
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: "Allahu, ne daj da moj mezar postane idol koji će se obožavati! Neka se Allahova srdžba poveća prema narodima koji su mezare svojih vjerovjesnika pretvorili u džamije!"
رواه أحمد
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je molio svoga Gospodara da ne dopusti da njegov kabur postane poput idola kojeg ljudi veličaju i klanjaju mu se. Također je obaviješteno da Allah odstranjuje od Svoje milosti one koji pretvaraju grobove poslanika u mjesta za štovanje i džamije, jer pretvaranje grobova u takva mjesta može odvesti u obožavanje istih.
Enes b. Malik, radijallahu 'anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Zaista je veličina nagrade prema veličini iskušenja, zato Allah Uzvišeni, kada zavoli neke ljude, postavi ih na razne kušnje, pa ko bude zadovoljan time, Allah bit će zadovoljan njime, a ko se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba.“
Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Tirmizi
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nam kazuje da vjernika pogađaju određene nedaće kako njega samog, tako i njegov imetak i sl., i da će Allah tog vjernika nagraditi ako se strpi na tim nedaćama. Sve što je veća nedaća, veća je i nagrada za tu nedaću. Potom je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio da su nedaće znak Allahove ljubavi prema vjerniku i da će se Allahova odredba sprovesti, u šta nema sumnje. Međutim, onoga ko se strpi i bude zadovoljan, Allah će nagraditi tako što će njime biti zadovoljan, a to je dovoljna nagrada. A onoga ko se naljuti i prezire Allahovu odredbu, Allah će kazniti Svojom srdžom, a to mu je dovoljna kazna.
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Uzvišeni Allah kaže: 'Ja sam Sebi dovoljan i ne treba Mi drug. Ko učini neko djelo u Moje ime i ime nekoga drugog, Ja ću ga prepustiti tome drugom.'"
رواه مسلم
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, prenosi da je Allah rekao da je On neovisan od svih partnera i ne treba mu nikakav ortak. On je neovisan o svemu. Ako čovjek izvrši neko djelo poslušnosti i posveti ga Allahu i još nekom drugom, Allah će ga ostaviti i neće ga prihvatiti, vratit će ga njegovom počiniocu. Trebamo biti iskreni u našem odnosu prema Allahu, jer On ne prihvata ništa osim onoga što je iskreno i posvećeno samo Njemu i radi Njegovog Plemenitog lica.
