Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Između dva puhanja proteći će četrdeset!“ Upitali su: "Ebu Hurejra, četrdeset dana?" "Ne znam tačno i zato ne mogu da kažem!", odgovorio je. "Da nije četrdeset godina?", upitao je neko. "Ne znam tačno i zato ne mogu da kažem", odgovorio je. "Da nije četrdeset mjeseci?", upitao je ovaj. "Ne znam tačno!'", rekao je. Poslanik je dalje rekao: "Sve će kod čovjeka (kada umre) istruhnuti osim repnjače, od koje će stvorenja nanovo biti stvorena. Zatim će Allah spustiti s neba vodu, pa će rasti kao što raste bilje."
Muttefekun alejh
Plemeniti ashab Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako spominje period koji će proteći između dva puhanja u rog: puhanja uslijed kojeg će sve umrijeti i puhanja proživljenja, te da se radi o četrdeset. Zatim je upitan o tom broju, tj. da li se misli na dane, mjesece ili pak godine. On nije htio da odgovori jer nije znao. Zatim je spomeno da će Allah poslati kišu, gustu poput ljudskog sjemena, pa će ljudi nicati iz svojih kaburova kao što klija bilje, a potom izlazi. Zatim će ljudi ustati da polažu račun pred Gospodarom svjetova.
Prenosi se od Ebu Hurejrea, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Najdraža mjesta Allahu su džamije, a najmrža pijace."
Hadis bilježi imam Muslim
Ovaj nam hadis pojašnjava da su kod Allaha najvrijednija mjesta džamije, a razlog tome jeste što se u njima obavljaju namazi, spominje Allahovo ime, izučava znanje i podučavaju ljudi vjerskim pitanjima. S druge strane, najmrža Allahu mjesta su pijace, jer se na tim mjestima pričaju beskorisne priče, laži, mnogo se na njima zaklinje, vara i ljudi su tamo nemarni kada je u pitanju spominjanje Allaha.
Prenosi se da je Alija b. Rebi'a kazao: „Bio sam prisutan kad je Aliji dovedena životinja da je uzjaše. Pošto stavi nogu u uzengiju, reče: 'Bismillah/S Allahovim imenom', a kada se uspravi na njenim leđima, reče: 'El-Hamdulillahi/Hvala Allahu', a potom prouči: 'Subhanellezi sehhare lena haza ve ma kunna lehu mukrinin. Ve inna ila Rabbina lemunkalibun/Hvaljen neka je Onaj Koji je dao da nam one služe. Mi to sami ne bismo mogli postići, i mi ćemo se, sigurno, Gospodaru svome vratiti!' Potom tri puta kaza: 'El-Hamdulillahi/Hvala Allahu', zatim tri puta: 'Allahu ekber/Allah je najveći', i (jedanput) 'Subhaneke inni zalemtu nefsi fagfirli innehu la jagfiruz-zunube illa ente/Hvaljen neka si, ja sam sebi nasilje učinio, pa mi oprosti, jer samo Ti praštaš grijehe', a onda se nasmijao. 'Zašto si se nasmijao, Vladaru pravovjernih?' - upitah, a on reče: 'Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je uradio ovo što sam ja uradio, a onda se nasmijao. Upitao sam ga: 'Zašto si se nasmijao, Allahov Poslaniče?', a on je odgovorio: 'Tvoj Gospodar se divi Svome robu koji kaže: 'Gospodaru, oprosti mi moje grijehe ... ', jer zna da niko drugi osim Njega grijehe ne može oprostiti.'“
Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed
Prenosi se da je Alija b. Rebi'a, jedan od starijih tabiina, kazao: „Bio sam prisutan kad je Aliji dovedena životinja da je uzjaše. Pošto stavi nogu u uzengiju, reče: “Bismillah/S Allahovim imenom”, a kada se uspravi i ustabili na njenim leđima, reče: “El-Hamdulillahi/Hvala Allahu”, tj. hvala Mu na velikim blagodatima, što nam je potčinio ove životinje da ih jašemo i da se ne plašimo njihovog zla. On nam je potčinio ove životinje, jer mi to ne bismo bili u stanju. Mi ćemo se, sigurno, Gospodaru svome vratiti! Nakon hvale Allahu koja je ograničena na pohvali onoga čime nas je darovao, kazao je : El-Hamdulillahi/Hvala Allahu, tri puta. Ponavljanje ove hvale ukazuje na veličinu Allaha i na to da rob ne veliča Allaha onoliko koliko bi trebao, te da mu je naređena pokornost onoliko koliko je u mogućnosti. Zatim je tri puta kazao: “Allahu ekber/Allah je najveći”, i (jedanput: “Hvaljen neka si, i slavljen, ja sam sebi nasilje učinio, jer nisam pravo prema Tebi u potpunosti izvršio i nisam Ti se dovoljno na blagodatima zahvalio, pa mi oprosti, i nemoj me zbog toga kažnjavati, jer samo Ti praštaš grijehe. Ovim se priznaju propusti i pored toga što nam je Allah dao velike blagodati.”) A onda se nasmijao. “Zašto si se nasmijao, Vladaru pravovjernih?” - upita Ibn Rebiah. U dorađenoj i ispravljenoj verziji Šemaila navodi se: “Rekao sam: ‘Šta te je nasmijalo, vođo vjernika?’” Nakon što nije razumio ono zbog čega se nasmijao, pitao je o čemu se radi, ali je prvo dozvao vođu, pa ga onda pitao, jer to je edeb prilikom govora. a on reče: “Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je uradio ovo što sam ja uradio, popeo se na životinju i proučio ovaj zikr, a onda se nasmijao. Upitao sam ga: 'Zašto si se nasmijao, Allahov Poslaniče?', a on je odgovorio: 'Tvoj Gospodar se divi Svome Svome robu...’” Kada se Alija toga sjetio nasmijao se.
Od Ebu Hurejrea, radijallahu 'anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Ako je neko od vas učinio nepravdu svome bratu vezano za njegovu čast, ili bilo šta drugo, neka od njega traži oprosta (halala) danas, prije nego dođe vrijeme da se ne mogne iskupiti ni zlatnicima i srebrenjacima. Ako bude imao dobrih djela uzeće se od njega shodno veličini nepravde koju je nanio svome bratu, a ako ne bude imao dobrih djela uzeće od loših djela onoga kome je nepravdu učinio, shodno veličini nepravde."
Hadis bilježi imam Buhari
U ovom hadisu nam je slikovito prikazana pravednost u jednom društvu, koju islam teži da uspostavi u redovima svojih sljedbenika. Prenosi nam Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Ko bude učinio neku nepravdu svome bratu", odnosno nepravedno postupi prema svom bratu u vjeri. Ovaj propis je općenit, i obuhvata: "nepravdu vezano za njegovu čast", a čast podrazumijeva očuvanje njegovog života, porijekla i ugleda, pa on to oskrnavi, "ili bilo šta drugo", odnosno nepravda bilo koje vrste kao što je na primjer bespravno uzimanje imetka. Ovo je uopćavanje, nakon što je naveden pojedinačni primjer. U tom slučaju (ako nanese nepravdu svome bratu) nema drugog izlaza nego da traži od njega da mu oprosti. Ovdje je naglašeno da treba požuriti sa traženjem oprosta "danas", odnosno na dunjaluku "prije nego se ne mogne iskupiti zlatnicima i srebrenjacima". Pod ovim se misli na Sudnji dan, i ovako je opisan u hadisu da bi se skrenula pažnja na obaveznost traženja oprosta i iskupa, čak i ako bi morao na taj iskup potrošiti zlatnike i srebrenjake. Jer da mazlum (onaj kome je učinjena nepravda) od njega kao iskup uzme zlatnike i srebrenjake na dunjaluku je bolje nego da na Ahiretu uzme od njegovih dobrih djela ili da mu da svoja loša djela. "Ako bude imao dobrih djela", znači ako zalim (nepravednik) bude vjernik, a učinio je nepravdu i nije tražio oprost od svog brata, kao rezultat će se "uzeti od njegovih dobrih djela", odnosno od dobrih djela koje je imao nepravednik "shodno veličini njegove nepravde". Kolika je količina i kakvoća njegovih djela koja će se uzeti od njega da bi bila jednaka nepravdi koju je učinio to zna samo Allah, subhanehu ve teala. Međutim, ukoliko ovaj nepravednik bude muflis (bankrot sa dobrim djelima) na Dan obračuna, Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "A ako ne bude imao dobrih djela", što znači ne bude ih imao nikako, ili mu ne preostane ništa od dobrih djela nakon obračuna, njegova će se nepravda namiriti na teži način, koji će povećati njegovu kaznu, a to je: "uzeće od loših djela onoga kome je nepravdu učinio", pa će se ta loša djela staviti na teret njemu, nepravedniku.
Od Aiše, majke vjernika, radijallahu 'anhu, prenosi se predaja koju vezuje za Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Ljudi će biti proživljeni na Sudnjem danu bosi, goli i neobrezani." Rekoh: "Allahov Poslaniče, zar ljudi i žene zajedno i gledaju jedni druge?" On reče: "Aiša, biće tada mnogo ozbiljnijih stvari nego da ih to zanima." U jednoj verziji je došlo: "Stvar je mnogo teža od toga da gledaju jedni druge."
Muttefekun alejh
Aiša, radijallahu 'anhu, kaže: "Čula sam Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da kazuje: 'Uzvišeni Allah će sakupiti ljude na Sudnjem danu, neće imati obuće/papuča, niti će biti odjeveni, biće neobrezani, izaći će iz svojih kaburova kao da ih je majka tek rodila.' Aiša, radijallahu 'anha, upita: 'Allahov Poslaniče, zar ljudi i žene zajedno, goli i gledaju jedni druge?' A on reče: 'Stvar je mnogo veća i teža od toga da ih to zanima.', il: 'i od toga da gledaju jedni druge.'"
Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: „Allah, Uzvišeni, se smije dvojici ljudi koji se međusobno bore, pa jedan drugog ubiju, a obojica će u Džennet. Jedan od njih se borio na Allahovom putu i poginuo, pa ušao u Džennet, a potom se njegovom ubici Allah smiluje, pa primi islam; zatim i sam pogine kao šehid, na Allahovom putu.“
Muttefekun alejh
Allah Uzvišeni smije se dvojici ljudi, od kojih jedan drugog ubije, a na kraju obojica uđu u Džennet. To je slučaj kada se musliman bori na Allahovom putu, kako bi uzdigao Allahovu riječ, pa ga nevjernik ubije i on kao šehid uđe u Džennet. Zatim se ubica pokaje Allahu, prihvati islam, te se bori na Allahovom putu i bude ubijen kao šehid.
Ibn Omer, radijallahu 'anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Ljudi će stajati pred Allahom na Sudnjem danu, tako da će nekima znoj dolaziti do ušiju.“
Muttefekun alejh
Ljudi će ustati iz svojih kaburova i stati pred Gospodara svjetova kako bi On donio presudu, nagradio ih ili kaznio, a u tom stanju znoj nekih od njih dosezat će im do ušiju.
Enes i Džabir, radijallahu anhuma, prenose da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon jela olizao prste i da je govorio: „Kada nekom od vas ispadne zalogaj, neka odstrani sa njega prljavštinu i neka ga pojede; neka ga ne ostavlja šejtanu.“ I naređivao nam je da potaremo tanjir govoreći: „Vi doista ne znate u kojem dijelu hrane je blagoslov!“ "S vama u svemu prisustvuje šejtan, pa čak i kad jedete. Stoga, ako nekome od vas ispadne zalogaj, neka sa njega odstrani nečistoću i neka ga pojede; neka ga ne ostavlja šejtanu. A kad završi s jelom, neka obliže svoje prste, jer on ne zna u kojem dijelu njegove hrane se nalazi blagoslov!"
Hadis bilježi imam Muslim putem svoja dva lanca prenosilaca
Ovaj hadis sadrži upozorenje o tome da je šejtan prisutan u svim čovjekovim poslovima. Čovjek treba paziti i ne smije biti obmanut. Hrana koju čovjek iznese blagoslovljena je, i čovjek ne zna gdje se nalazi taj blagosov, da li u onome što je pojeo, ili u onome što je ostavio na prstima, ili u onome što je ostalo u tanjiru, ili u zalogaju koji mu je ispao. Zato čovjek mora da vodi brigu o hrani kako bi mu ona bila blagoslovljena, a blagoslov je postojanje dobra i korist. Pod blagoslovom se ovdje misli na to da se čovjek nahrani i da bude sačuvan od svega čime može biti uznemiren zbog hrane, kao i da ga ta hrana ojača u pokornosti Allahu. Ovdje ima jedna korist koju spominju ljekari, a ona je da jagodice prilikom jela luče materiju koja pomaže u varenju hrane.
Usame b. Zejd, radijallahu 'anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Ne putujte u mjesto u kojem se pojavi kuga, a ako se već tamo zadesite, ne napuštajte ga."
Muttefekun alejh
Kada se u jednom mjestu pojavi zarazna bolest, a čovjek nije u njemu, onda mu nije dozvoljeno da u njega ulazi, kako bi sačuvao svoje i zdravlje drugih, a ako se zadesi u zaraženom mjestu, onda mu nije dozvoljeno da iz njega izlazi, nego treba da se strpi nadajući se nagradi od Allaha.
