





























Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Prenosi se od Ebu Remsea, da je Vjerovjesniku, sallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Ja sam liječnik, pokaži mi to na leđima." On reče: "Allah je liječnik, a ti si samo Ijubazan; liječnik je Onaj Koji je stvorio lijek."'
Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam AhmedEbu Rimse bio je liječnik, pa je vidio pečat vjerovjesništva između dva Poslanikova ramena, te je pomislio da se radi o rani i zatražio je da ga lizliječi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je da je Allah liječnik, tj. da Allah daje istinski lijek, a da je on samo blag i ljubazan, da samo ublažava bol. Liječnik je onaj ko poznaje suštinu lijeka i bolesti i ko je u mogućnosti da podari zdravlje, a to može samo Allah.
Od Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Raspravljali su se Džennet i Vatra, pa je Vatra kazala: 'Izabrana sam da u mene uđu oholnici i silnici.' A Džennet je rekao: 'A šta je sa mnom, meni su pripali samo slabi, potlačeni i nemoćni'. Tada Allah reče Džennetu: 'Ti, Džennetu, si Moja milost koju ću ja spustiti na koga hoću od Mojih robova.' A Vatri kaza: 'Ti, Vatro, si Moja kazna kojom ću kazniti koga hoću od Mojih robova, svako od vas ima svoje stanovnike'. Što se tiče Džehennema, on se neće napuniti sve dok Allah Uzvišeni na njega ne stavi Svoju nogu, tada će se privinuti u sebe i reći: 'Dosta, dosta.', i tada će se napuniti, a Allah Uzvišeni nikome od Svojih stvorenja nepravdu neće učiniti. A što se tiče Dženneta, Allah će za njega stvoriti stvorenja".
Muttefekun alejhHvalio se Džehennem pred Džennetom da je on mjesto na kome će Allah Uzvišeni kazniti silnike i oholnike, one koji su bili neposlušni Allahu i koji nisu vjerovali u Njegove poslanike. A Džennet se požalio jer će njegovi stanovnici većinom biti slabići i siromasi, oni koji su bili ponizni i poslušni Allahu Uzvišenom. Ovaj razgovor između Dženenta i Džehennema se zaista u stvarnosti i desio, jer je Allah Uzvišeni i njima dao osjećaje, sposobnost razaznavanja, razum i moć govora, a Allahu ništa nije nemoguće i On sve može. Zatim se Allah obratio Džennetu i rekao mu: "Ti, Džennetu, si Moja milost, tobom ću se smilovati kome hoću od Mojih robova." A Vatri je rekao: "A ti, Vatro, si Moja kazna kojom ću kazniti koga hoću od Mojih robova." I ovo je Allahova presuda među njima, što znači da je Allah stvorio Džennet kako bi se ulaskom u njega i boravkom u njemu smilovao kome On hoće od Svojih robova, onima koje je odlikovao i učinio ih prikladnim za njega. A što se tiče Džehennema, njega je stvorio kako bi u njemu kaznio one koji su mu neposlušni i koji nisu vjerovali u Allaha i Njegove poslanike, jer sve je u Allahovoj vlasti i On upravlja kako hoće, On neće biti pitan za ono što radi a ostali će biti pitani, s tim da zaista u Džehennem neće ući osim oni koji to svojim djelima zasluže. Zatim je rekao: "Svako od vas ima svoje stanovnike", i ovo je Allahovo obećanje kada je obećao da će ih napuniti, a Džehennem je to čak i tražio, kaže Uzvišeni: "Na dan kada upitamo Džehennem: 'Jesi li se napunio?' – on će odgovoriti: 'Ima li još?' Također se Allah Uzvišeni zakleo da će Džehennem napuniti džinima i ljudima. Tako da su Džennet i Džehennem kuće sinova Ademovih i džina nakon polaganja računa, pa ko bude u Allaha vjerovao, samo Njega obožavao i Njegove poslanike slijedio, njegov završetak će biti Džennet, a ko bude u Allaha uznevjerovao, ohol i neposlušan Mu bio, njegov završetak će biti Džehennem. Zatim se dalje u hadisu kaže: "A Džehennem se neće napuniti sve dok Allah Uzvišeni na njega ne stavi Svoju nogu i tada će se privinuti u sebe i reći: 'Dosta, dosta', i tada će se napuniti, a Allah Uzvišeni nikome od Svojih stvorenja nepravdu neće učiniti". Iz ovoga vidimo da je obavezno potvrđivanje svojstva noge kao stvarne osobine Allaha Uzvišenog, onako kako to Njemu dolikuje, bez iskrivljavanja značenja, negiranja, ulaksa u kakvoću, i poistovjećivanja sa osobinama stvorenja. Zatim se dalje u hadisu kaže: "A što se tiče Dženneta, Allah će za njega stvoriti stvorenja". Što znači da se Džennet neće napuniti sve dok Allah Uzvišeni za njega ne stvori nova stvorenja kojima će se napuniti.
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Raspravljali su se Adem i Musa, pa Musa reče Ademu: 'O Ademe, ti si naš otac, razočarao si nas, i tvojom smo greškom izvedeni iz dženneta.' Adem mu odgovori: 'O Musa, Allah te je odlikovao Svojim govorom i napisao ti objavu Svojom rukom, zar me koriš za nešto što mi je Uzvišeni Allah odredio na četrdeset godina prije nego što me je stvorio?' Tako je Adem pobijedio u preprici Musaa! Tako je Adem pobijedio u prepirci Musaa."
Muttefekun alejhRiječi: "Raspravljali su se Adem i Musa", neka je na njih dvojicu Božiji spas, tj. svaki od njih dvojice iznio je svoje argumente drugome. Moguće je da se desilo nakon što je Musa umro, ili se njihov susret desio u snovima, a snovi poslanika su vid objave. Iako ne možemo da odgonetnemo suštinu ovog događaja, moramo u njega vjerovati. Riječi: "...pa Musa reče Ademu: 'O Ademe, ti si naš otac, razočarao si nas, i tvojom smo greškom izvedeni iz dženneta'" znače: bio si uzrok naše pogreške i našeg zavođenja od šejtana tvojom greškom na osnovu koje si izveden iz dženneta, tako da smo i podložni šejtanskom zavođenju. Riječi: "Adem mu odgovori: 'O Musa, Allah te je odlikovao Svojim govorom i napisao ti objavu Svojom rukom, zar me koriš za nešto što mi je Uzvišeni Allah odredio na četrdeset godina prije nego što me je stvorio?'" znače: Musa, Uzvišeni Allah te je odabrao da direktno možeš slušati Njegov govor (to je slučaj samo sa Musaom, jer Uzvišeni Allah razgovarao je jedino sa njim direktno, bez posrednika), i On ti je Tevrat Svojom rukom napisao (mi moramo vjerovati u to bez određivanja kako je to bilo, bez iskrivljavanja ili materijaliziranja), dakle, Musa, zar me koriš zbog nečeg što mi je Uzvišeni Allah odredio i zapisao u Ploči pomno čuvanoj, kao i u svicima Tevrata i njenim stranicama i prije nego što me je stvorio. Riječi: "Tako je Adem pobijedio u prepirci Musaa", tj. pobijedio ga svojim argumentom, a dokaz Adema protiv Musaa ogleda se u tome što je Uzvišeni Allah znao da će Adem izaći iz dženneta i nastaniti se na Zemlji, pa kako da se poništi znanje Uzvišenog Allaha. Naime, ono što Allah odredi ne može se promijeniti ni spriječiti. Ipak, kaderom, sudbinom, ne može se opravdati greška što se još nije desila, jer je čovjeku naređena pokornost i ostavljanje griješenja. Božiji rob ne zna ono što mu je određeno sve dok se ne desi, pa kada se desi i kada više ne postoji mogućnost da se to izbjegne, onda se pokori odredbi i kaže: "Božija odredba! On čini šta hoće", tražeći oprost za grijehe. Iz ovoga se razumije da je Adem pobijedio argumentom Musaa, koji je htio ukoriti Adema na osnovu toga što je bio uzrokom nesreće svojim potomcima. Adem je dokazao da je ova nesreća određena te da se morala desiti, ma čijim uzrokom, tj. da je to Božije davanje. Čovjek nije oslobođen greške niti odgovornosti za nju zbog toga što je istu tu grešku počinio na temelju kadera.
Prenosi se da je Džabir b. Abdullah, radijallahu 'anhuma, kazao: "Čuo sam za hadis kojeg je poznavao neki čovjek koji ga je direktno čuo od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa sam kupio devu, i pripremio se za putovanje koje je trajalo mjesec dana. Putovao sam sve dok nisam stigao u Šam i tamo sreo Abdullaha b. Unejsa. Rekao sam čuvaru na vratima: 'Reci mu da je Džabir pored vrata.' On reče: 'Ibn Abdullah?' Rekao sam: 'Da.' Tada je izišao (skupljajući) gazeći svoju odjeću i zagrlio me, a i ja sam njega zagrlio, te sam kazao: 'Čuo sam da poznaješ hadis o odmazdi kojeg si čuo od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa sam se pobojao da ne umreš ili da ne umrem, prije nego što ga čujem.' Rekao je: 'Čuo sam Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da kaže: 'Ljudi će na Sudnjem danu biti proživljeni goli, neosunećeni i onako kako su stvoreni.' Rekli smo: 'A šta znači kako smo stvoreni?' On reče: 'Bez ičega. Zatim će ih Allah dozvati glasom kojeg će čuti i oni koji budu daleko kao i oni koji budu blizu: 'Ja sam Vladar, i Ja nagrađujem i kažnjavam! Ne treba niko da uđe u Vatru ako ima određeno pravo kod džennetlije, sve dok ga ne uzme svoje pravo, i ne treba niko da uđe u Džennet ako ima određeno pravo kod džehennemlije, sve dok ne uzme svoje pravo, pa makar se radilo i o šamaru (udarcu).' Rekli smo: 'Kako će to biti kada ćemo doći pred Allaha, goli, neobrezani i bez ičeg?' Rekao je: 'Dobrim i lošim djelima.'"
Hadis bilježi imam AhmedDžabir b. Abdullah El-Ensari, saznao je da je Abdullah b. Unejs čuo jedan hadis od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kojeg on nije čuo, pa je kupio kamilu, na nju stavio svoje stvari, a zatim je putovao mjesec dana dok nije stigao u Šam. Kada je došao, otišao je do Abdullaha b. Unejsa i vrataru kazao: "Reci mu da je Džabir na vratima." Abdullah b. Unejs upita: "Da li je to Ibn Abdullah?" A Džabir mu reče: "Da." Žureći je izišao gazeći po svojoj odjeći, te su se njih dvojica zagrlila, a Džabir mu je kazao: "Čuo sam da poznaješ hadis o odmazdi, kojeg si čuo od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa sam se pobojao da umreš ili da umrem, prije nego što ga čujem." Rekao je: "Čuo sam Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da kaže: 'Ljudi će na Sudnjem danu biti proživljeni goli, neosunećeni i onako kako su stvoreni. Rekli smo: 'A šta znači: 'Kako smo stvoreni?' On reče: 'Bez ičega.'", tj. ljudi će se na Sudnjem danu sakupiti na jednom mjestu kako bi se sveo račun za njihova djela, a tada će biti goli, neobrezani, onako kako su od majke rođeni, neće imati sa sobom ništa od dunjalučkih stvari. "Zatim će biti pozvani glasom", poziv ne biva osim glasom i ljudi ne poznaju poziv bez glasa. Tako da je ovdje glas spomenut kao potvrda poziva, što predstavlja vrhunac jasne izjave o tome da Allah govori govorom koji se čuje i da ima glas koji nije sličan glasovima Njegovih stvorenja. Zbog toga kaže: "glas koji će čuti i oni koji budu daleko kao i oni koji budu blizu", što je svojstvo koje je posebno vezano za Njega Uzvišenog. Kada su u pitanju stvorenja, njih čuje samo onaj koji je u blizini, shodno jačini ili slabosti tog glasa, o čemu svjedoče mnogobrojni vjerski tekstovi, od kojih je i ajet u kojem Allah kaže: "I Gospodar njihov ih zovnu: 'Zar vam nisam zabranio?'", i ajet: "Mi smo ga s desne strane Tura zovnuli i Sebi ga približili da čuje riječi Naše", i ajet: "Kada Tvoj Gospodar zovnu Musaa: idi narodu nepravednom." Zatim će reći: "Ja sam Vladar, i Ja nagrađujem i kažnjavam!", tj. poziv koji će čuti oni koji budu stajali, biće moguće da ga čuju svi. Čut će ga oni iz daljine kao i oni iz blizine, a taj poziv glasi: "Ja sam Vladar, Ja nagrađuejm i kažnjavam." On je Vladar u čijoj su vlasti nebesa i Zemlja i ono što je na njima i On je onaj koji nagrađuje i kažnjava Svoje robove za njihova djela. Onoga ko bude radio dobro, nagradiće još boljim, a onoga ko bude radio zlo, kazniće shodno zasluzi. Zatim je rekao: Ne treba niko da uđe u Vatru ako ima određeno pravo kod džennetlije, sve dok ga ne namiri i ne treba niko da uđe u Džennet ako ima određeno pravo kod džehennemlije, sve dok ga ne namiri, tj. Allah će među robovima suditi pravedno, tako da će namjeriti pravo koje ima onaj kome je načinjena nepravda. Niko od džehennemlija neće ući u Vatru sve dok ne uzme pravo koje ima kod džennetlije, a isto će biti učinjeno i sa džennetlijama. što predstavlja vrhunac pravde. I pored toga što će nepravednik i nevjernik ući u Vatru, neće im se učiniti nepravdama. Ashabi Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazali su: Kako će se namjeriti prava ljudi, kada ćemo doći pred Allaha, goli, neobrezani i bez ičeg? Tada je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Dobrim i lošim djelima." Tj. To će biti izvršeno tako što će osoba kojoj je učinjena nepravda uzeti od dobrih djela nepravednika, pa ako nestane dobrih djela, nepravednik će uzeti od loših djela onoga kome je činio nepravdu, a zatim će biti bačen u Vatru, kao što se spominje u hadisu.
Ummu Šerik, radijallahu 'anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, naredio da ubije geka (vrsta guštera) jer je on puhao u vatru u koju je Ibrahim bačen.“ Muttefekun 'alejhi
Muttefekun alejhPoslanik je naredio da se ubije geko, i obavijestio je da je on puhao u vatru u koju je bačen Ibrahim, kako bi se još više rasplamsala, što ukazuje da ta životinja ima neprijateljski odnos prema iskrenim vjernicima.
Prenosi tabi'in Usejd b. Ebu Usejd, da je jedna žena koja je dala prisegu kazala: "Od stvari na koje smo dale prisegu Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, kad je u pitanju da mu nećemo biti nepokorne u dobrom, bile su: da nećemo griješiti, da se (prilikom nesreće) nećemo udarati po licu, da nećemo kukati, da sebi nećemo cijepati odjeću, niti čupati kosu.“
Hadis bilježi Ebu DavudPoslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, uzeo je prisegu i zavjet od ashabijki koji se sastojao u tome da mu neće biti nepokorne, a što je podrazumijevalo da se neće prilikom nesreće udarati po licu, obrazima, da neće naricati i kukati, da neće svoju odjeću cijepati i kosu čupati.
Omer, radijallahu 'anhu veli: „Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, dovedeno je zarobljeno roblje među kojima je bila i jedna žena. Ona je jurila, a zatim je pronašla (svoje) dijete, priljubila ga je uza stomak i podojila. Tada je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, upitao: 'Šta mislite da li bi ova svoje dijete bacila u vatru?' Rekli smo: 'Ne, tako nam Allaha.' On reče: ‘Allah je milostiviji prema robovima nego ova žena prema svome djetetu.'“
Muttefekun alejhAllahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, dovedeno je zarobljeno roblje među kojima je bila i jedna žena. Ona je među robljem tražila djecu, a kad je pronašla (svoje) dijete, priljubila ga je uza stomak i podojila. Tada je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, podučio svoje ashabe da je Allahova milost veća od milosti majke.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je Poslanik rekao: "Neki čovjek je putovao, pa je jako ožednio. Na putu je naišao na bunar te se spustio i napio se vode. Kada je izašao iz bunara, ugledao je jednog psa kako plazi jezik i jede blato od žeđi. Čovjek tada reče: 'Ovog psa je snašla žeđ kao što je i mene bila snašla.' Zatim je ponovo sišao u bunar i zagrabio vode svojom mestvom (obućom), koju je držao u zubima, dok se ponovo popeo i napojio psa. Allah Uzvišeni mu je, zahvaljujući na tome, oprostio grijehe." Ashabi tada upitaše: "Allahov Poslaniče, zar mi i u usluzi životinjama imamo nagradu?" "U svemu što ima živu jetru je nagrada", odgovori Poslanik. U jednom rivajetu stoji: "Allah Uzvišeni mu je, zahvaljujući mu na tome, oprostio grijehe i u džennet ga uveo." A po jednom drugom rivajetu: "Jednog dana je jedan pas kružio oko bunara, žeđ ga je bila gotovo usmrtila. Kada ga je ugledala jedna bludnica Izraelićanka, skinula je svoju cipelu, njome zagrabila vode i napojila psa, na što joj Allah Uzvišeni oprosti grijehe."
Hadis bilježi imam Buhari - Muttefekun alejhPošto je Poslanik ispričao ovo: "Neki čovjek je putovao, pa je jako ožednio. Na putu je naišao na bunar te se spustio i napio se vode. Kada je izašao iz bunara, ugledao je jednog psa kako plazi jezik i jede blato od žeđi. Čovjek tada reče: 'Ovog psa je snašla žeđ kao što je i mene bila snašla.' Zatim je ponovo sišao u bunar i zagrabio vode svojom mestvom (obućom), koju je držao u zubima, dok se ponovo popeo i napojio psa. Allah Uzvišeni mu je, zahvaljujući na tome, oprostio grijehe", ashabi su upitali: "Allahov Poslaniče, zar i za životinje imamo nagradu?", tj. zar i one mogu biti razlog da dobijemo nagradu. Tada Poslanik reče: “U svemu što živu jetru je nagrada”, jer je svakoj jetri potrebna voda, bez koje bi živo biće umrlo. U drugoj verziji navodi se da je neka bludnica iz naroda Benu Israil vidjela psa kako kruži oko bunara, jer je bio žedan, a nije mogao da dođe do vode. Ona je skinula svoju obuću i napunila je vodom te napojila psa. Allah joj je zbog toga oprostio.
"Zaista, kada kafir (nevjernik) učini dobro, Allah ga za to nagradi dunjalučkim užitkom, a što se tiče vjernika, njemu Allah sakuplja njegova dobra djela za Ahiret, a daje mu opskrbu na dunjaluku za njegovu pokornost." U drugom predanju stoji: "Zaista, Allah neće umanjiti vjerniku nagradu za dobro djelo. Za njega će dobiti na dunjaluku (nagradu), a bit će za to nagrađen i na Ahiretu, dok će nevjernik za dobra djela učinjena iz dobronamjernosti biti nagrađen na dunjaluku, pa kada dođe na Ahiret, neće imati ni jedno dobro djelo za koje bi bio nagrađen.”
Hadis bilježi imam MuslimZaista, kada kafir (nevjernik) učini dobro, Allah ga za to nagradi dunjalučkim užitkom, a što se tiče vjernika, njemu Allah sakuplja njegova dobra djela za Ahiret, kako bi ga nagradio, a daje mu opskrbu na dunjaluku za njegovu pokornost. Zaista, Allah neće umanjiti vjerniku nagradu za dobro djelo. Za njega će dobiti na dunjaluku (nagradu), a bit će za to nagrađen i na Ahiretu, dok će nevjernik za dobra djela biti nagrađen na dunjaluku, pa kada dođe na Ahiret, neće imati ni jedno dobro djelo za koje bi bio nagrađen. Islamski učenjaci složni su da ako čovjek umre kao nevjernik neće imati nagradu na Ahiretu za svoja dobra djela. Hadis jasno ukazuje na to da će za svoja dobra djela on biti nagrađen na ovome svijetu, ali ako nakon dobrih djela primi islam, biće za njih nagrađen, po ispravnom stavu.