Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, kazao: „Allahov Poslaniče, naredi mi šta da izgovoram ujutro i navečer.“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Reci: 'Allahumme Fatires-semavati vel-erdi, Alimel-gajbi veš-šehadeti, Rabbe kulli šej'in ve melikehu. Ešhedu en la ilahe illa ente, eu'zu bike min šerri nefsi ve šerriš-šejtani ve širkihi' (Allahu, Stvoritelju nebesa i Zemlje, poznavaoče vidljivog i nevidljivog, Gospodaru svega i vlasniče, svjedočim da nema boga osim Tebe. Utječem se Tebi od zla samog sebe, od zla šejtana i njegovog širka!) Reci ovo kada osvaneš, kada omrkneš i kada legneš.'“
Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed
Ovo je jedan od zikrova koji se uči ujutro i navečer, a za koji Ebu Bekr veli da ga je njemu poučio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Veli da mu je naredio da ujutro i navečer uči: "Allahumme Fatires-semavati vel-erdi (O Allahu, Tvorče nebesa i zemlje, Koji si to dvoje stvorio bez prethodnog primjera za to." Dakle, stvorio ih je iz ničega i za to nije imao nikakav prethodni primjer. "Alimel-gajbi veš-šehadeti" (O ti koji poznaješ ono što je skriveno od stvorenja i ono što oni ne vide), tj. Allah je Taj Koji poznaje sadašnjost, budućnost i prošlost. "Rabbe kulli šej'in ve melikehu" (O Ti Koji si svemu Gospodar i vladar), tj. Allah je Taj Koji svime gospodari i upravlja. "Ešhedu en la ilahe illa ente" (Svjedočim da nema boga osim Tebe), tj. priznajem jezikom i srcem da se niko istinski ne obožava mimo Tebe. Sve ono što se obožava mimo Allaha jest ništavno i ne zaslužuje da bude obožavano. "Eu'zu bike min šerri nefsi" (Utječem se Tebi od zla sebe samoga), jer u duši ima zla, kao što Allah Uzvišeni kaže: "Ja ne pravdam sebe, ta duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje." Onaj koga Allah nije zaštitio zla njegove duše, on će sam sebi nauditi i podsticati se na zlo. Ako te Allah zaštiti od zla samog tebe, On te usmjerio ka velikom dobru. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio je ovu dovu riječima: "...ve šerriš-šejtani ve širkihi" (...od zla šejtana i njegovog širka), u drugoj verziji stoji izraz "šerekihi", tj. moli Allaha da te zaštiti od zla šejtana i zla njegovog naređivanja i odvođenja u širk, ili od "šereka" tj. zamke kojom se love ribe, ptice i sl., jer šejtan ima svoje zamke kojima lovi ljude, kao što su prohtjevi, strasti i sl. Sačuvaj me da činim sam sebi zlo ili da ga učinim drugom muslimanu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je Ebu Bekru da uči ovaj zikr kada se probudi, kada omrkne i kada legne.
Od Abdullaha b. Mes'uda, radijallahu 'anhu, se prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi govorio kada bi omrknuo: 'Ušli smo u noć, a Allah i noću nad svime ima vlast; hvala Allahu, nema drugog Boga osim Allaha Jednog, Koji nema sudruga.'" Kaže prenosioc hadisa: "Mislim da je rekao: 'Njemu pripada sva vlast i zahvala, i On sve može. Gospodaru, podari mi dobro ove noći i dobro poslije nje, i sačuvaj me zla ove noći i zla nakon nje, Gospodaru, utječem ti se od ljenosti i teške starosti. Gospodaru, utječem ti se od džehennemske kazne i od kaburske kazne.'" A kada bi osvanuo kazao bi isto: "Osvanuli smo a Allah i ujutru nad svime ima vlast."
Hadis bilježi imam Muslim
Poslanikova, sallallahu 'alejhi ve sellem, praksa je bila da kada osvane i omrkne izgovara ove blagoslovljene dove . "Omrkli smo a Allah i noću nad svime ima vlast"; tj. ušli smo u noć i Allahova vlast u njoj traje i pripada samo Allahu. "Sva zahvala pripada Allahu"; spoznali smo da vlast te noći pripada samo Allahu i da Njemu pripada sva zahvala, nikom drugom osim Njega. "Nema Boga osim Allaha"; samo se Allah obožava. "Allahu, tražim od Tebe dobro ove noći"; dobro nje same, "i dobro koje je u njoj"; dobro koje se u njoj nalazi i koje proizlazi iz nje. "I utječem ti se od zla nje same i od zla onoga što je u njoj"; od zla noći i zla koje je prisutno u njoj bilo da se tiče vjere ili dunjaluka. "Allahu moj, utječem Ti se od ljenosti"; da lijeno pristupam ibadetima iako sam u stanju da ih izvršavam, a to je posljedica manjka stremljenja duše da čini dobro iako je u stanju da ga čini. "I teške starosti"; starost koja donosi slabost nakon snage, to su teške godine jer u njima čovjek nije u stanju da stiče znanje niti da radi. "Od teške starosti"; od oronulosti i demencije, a prenešeno je i "min su'il-kibr - od oholjenja pored blagodati i uzdizanja nad ljudima". Pod teškom starosti se misli na ono što zadesi stare osobe poput gubitka pameti, promjene mišljenja, zbunjenosti, i krnjavog obavljanja ibadeta. "Od kaburske kazne"; od same kazne i od djela koja vode kaburskoj kaznu. "A kada bi osvanuo"; tj. kada bi Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, dočekao jutro "rekao bi isto"; odnosno ponovio bi istu dovu koju je rekao kada je omrknuo, ali umjesto "omrkli smo a Allah i noću nad svime ima vlast" rekao bi: "Osvanuli smo a Allah i ujutru nad svime ima vlast". Također bi umjesto "noći" govorio "dan", pa bi rekao: "Allahu moj, tražim od Tebe dobro ovog dana."
Ebu-Musa, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu Alejhi ve sellem, rekao: "Zaista, u veličanje Allaha Uzvišenog spada i poštovanje muslimana sijedih vlasi, hafiza koji ne pretjeruje glede Kur'ana, a i ne zanemaruje ga, kao i poštovanje pravedna namjesnika."
Hadis bilježi Ebu Davud
Ovaj hadis dovoljan je kao pokazatelj da se u veličanje i slavljenje Allaha ubraja i uvažavanje osoba koje su ovdje spomenute. Naime, poštovanje muslimana sijedih vlasi, tj. uvažavanje starog čovjeka koji je u islamu, njegovo poštivanje na sijelima, blagost i samilost prema njemu i sl. Sve ovo vodi ka potpunosti veličanja Allaha iz razloga što je takva osoba uvažena kod Allaha. Druga osoba jest hafiz. On zaslužuje da bude poštovan. Ovdje se svakako ubraja i onaj ko se bavi čitanjem i tumačenjem Kur'ana. U hadisu se spominju dvije osobine hafiza koji zaslužuje da bude poštovan. To je onaj koji ne pretjeruje, ne prelazi granice kada je u pitanju rad prema njemu i slijeđenje skrivenih (nepoznatih) značenja, te ne prelazi granice u njegovom načinu učenja i izgovoru harfova. Postoji stav da se ovdje misli na pretjerivanje u tedžvidu ili brzo učenje koje sprečava razmišljanje o značenjima Kur'ana. Druga osobina jest da ga ne zanemaruje, ne čita ga i ne uči na pravilan način, ne razmišlja o značenjima i ne radi po njemu. Postoji i stav da se misli na zanemarivanje Kur'ana nakon što ga je naučio, posebno ako ga zaboravi uslijed nemarnog odnosa. Na kraju hadisa spominje se poštivanje pravednog namjesnika koji ima vlast i sudi pravedno. On se uvažava zbog opće koristi koju donoio i zbog toga što popravlja stanje društva.
Prenosi se da je Enes, b. Malik, radijallahu 'anhu, rekao: "Krenuo sam na put sa Džerirom b. Abdullahom el-Bedželijem, radijallahu 'anhu, pa on poče da me služi (iako je bio stariji), te mu ja rekoh: 'Nemoj to više činiti!' Na to mi on reče: 'Kada sam vidio kako ensarije (Medinelije) postupaju sa Allahovim Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve selleme, zakleo sam se da se neću ni sa kim od njih družiti, a da ga ne budem služio.'"
Muttefekun alejh
U ovom hadisu spominje se da je Džerir b. Abdullah El-Bedželi, radijallahu 'anhu, bio na putovanju, pa je služio svoje društvo koji su bili ensarije, a među kojima je bio i Enes, radijallahu 'anhu, kao najmlađi. Neko mu je kazao: "Kako ih služiš, a ti si ashab Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem?" On tada reče: "Vidio sam da ensarije služe Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selle, pa sam se zavjetovao sebi da ću svakog od njih služiti kada sam s njima u društvu, kao vid ukazivanja počasti onima koji su poštivali i služili Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, jer je poštivanje drugova nekog čovjeka, ustvari poštivanje i tog čovjeka." On je, radijallahu 'anhu, smatrao da je poštivanje i uvažavanje njih, ustvari, poštivanje Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem.
Ibn Omer, radijallahu 'anhu, rekao bi čovjeku kada hoće putovati: "Priđi da te ispratim kao što je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ispraćivao nas, rekavši: 'Povjeravam tvoju vjeru, tvoje emanete i završetak tvojih djela Uzvišenom Allahu.'" Od Abdullaha b. Jezida el-Hatmija, radijallahu 'anhu, prenosi se da je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kad bi htio ispratiti vojsku, kazao bi: 'Povjeravam vašu vjeru, vaše emanete i završetak vaših djela Uzvišenom Allahu.'"
Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed
Ibn Omer, radijallahu 'anhu, rekao bi čovjeku kada hoće putovati: "Priđi da te ispratim kao što je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pratio nas, rekavši: 'Povjeravam tvoju vjeru, tvoje emanete i završetak tvojih djela Uzvišenom Allahu.'" Ovo objašnjenje Ibn Omera je produkt potpune želje ashaba, radijallahu 'anhu, da se drže upute Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Riječi: "Kada bi ispraćao čovjeka", tj. putnika, "uzeo bi ga za ruku i ne bi je ispuštao", ovo je došlo u nekim verzijama predaja, odnosno ne bi puštao ruku toga čovjeka zbog potpune skromnosti i krajnjeg iskazivanja ljubavi i milosti. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi rekao putniku: "Povjeravam vašu vjeru Uzvišenom Allahu", tj. tražim od Njega i molim Ga da čuva tvoju vjeru, "vaše emanete", tj. da čuva tvoje emanete a to obuhvata sve ono što je povjereno čovjeku od ljudskih i Božijih prava i obaveza. Čovjek u svome putovanju susreće se sa zauzetošću svim onim što mu treba u vidu davanja ili uzimanja i života sa ljudima, pa mu je dovio za čuvanje emaneta i njegovo neiznevjeravanje. Kada čovjek ostavlja porodicu biva siguran od loših posljedica onoga što ga može pogoditi u vjeri ili dunjaluku. Ovo je bila praksa Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada bi htio ispratiti grupu koja kreće u borbu na Božijem putu. On ih je pratio sa ovom kratkom, sadržajnom dovom da ih pomogne u postizanju uspjeha, stabilnosti i pobjede nad neprijateljem, i čuvanju Božijih obaveza u borbi.
Ebu Musa El-Eš'ari, radijallahu 'anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Čovjek je sa onim koga voli". A u drugoj predaji se prenosi da je Vjerovjesniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, rečeno: "Čovjek voli određene ljude, ali im se ne može pridružiti?" Rekao je: "Čovjek je sa onim koga voli". Abdullah b. Mes'ud, radijallahu 'anhu, je rekao: "Neki čovjek je došao Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i rekao: 'O Allahov Poslaniče, šta kažeš o čovjeku koji voli određeni narod a ne može im se pridružiti?' Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mu odgovori: 'Čovjek je sa onim koga voli.'"
Hadis je mutefekun alejh, sa svoja dva lanca prenosilaca
Čovjek će na Ahiretu biti sa onim koje je volio na dunjaluku. Hadis podstiče na ljubav prema Poslaniku, sallalahu 'alejhi ve sellem, i dobrim ljudima, te njihovo slijeđenje shodno njihovom stepenu. Također, upozorava na ljubav prema onima koji im se suprostavljaju, jer je ljubav dokaz povezanosti onoga ko voli sa onim koga voli, i zbog nje nastoji da ga slijedi i oponaša u postupcima i bontonu. Tako je ljubav prema Allahu Uzvišenom nešto najvrednije što ga približava Allahu, a Allah Uzvišeni je Zahvalan i mnogostruko nagrađuje. Ako je čovjek sa onim koga voli, to ne znači da su oni isti po vrijednosti i stepenu, jer se to razlikuje u zavisnosti od dobrih i loših čovjekovih djela. Ovo zajedništvo biva zbog sagalsnosti u određenoj stvari, i nije neophodno da postoji saglasnost u svim stvarima. Ako se složimo da će svi ući u Džennet, to nikako ne znači da će svi imati iste stepene. Pa ko voli Poslanika, sallallahu aleji ve sellem, ili nekoga od vjernika, zbog svog nijeta biti će sa njim u Džennetu, jer je to osnova. Ali to što će biti sa njima ne znači da će imati iste stepene i istu nagradu u svakom pogledu.
Abdullah b. Amr b. el-As, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije od nas onaj koji nije samilostan prema mladima i ko ne priznaje vrijednost starijih."
Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed
Ne pripada muslimanima praktičarima onaj onaj ko nije milostiv prema mladima, ne čini im dobročinstvo i ne igra se sa njima, niti onaj ko ne poštiva i uvažava starije. Poslanikove riječi: "Nije od nas..." jesu prijetnja i upozorenje, a nikako ne znače da je takva osoba izašla iz islama.
Prenosi se od Enesa, radijallahu 'anhu, da je rekao: „Bila su dva brata, u doba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jedan bi dolazio kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a drugi bi privređivao. Tužio se ovaj što privređuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na svoga brata, pa mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Možda ti zbog njega stiže opskrba.'“
Hadis bilježi Tirmizi
Enes, radijallahu 'anhu, kazivao je: "Bila su dvojica braće u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od kojih je jedan dolazio da sluša Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, učeći od njega, dok je drugi bio zauzet poslovima i sticanjem opskrbe. Ovaj koji je radio, žalio se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na svoga brata jer on ne radi i ne privređuje, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, smirujući ga, kazao: "Možda je tvoj posao za njega uzrok da ti lakše dolazi opskrba, jer Allah je na pomoći robu sve dok je rob na pomoći svome bratu."
Od Semure b. Džunduba, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Bio sam dječak u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pamtio sam šta govori, a samo me prisustvo starijih ljudi od mene sprečavalo da govorim."
Hadis bilježi imam Muslim
Semura b. Džundub, radijallahu anhu, veli da je bio dječak u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da je pamtio neke njegove hadise, te da ga je sprečavalo prisustvo starijih ljudi od njega da ih kazuje.
