Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Od čovjekovog lijepog islama je da se kloni onoga što ga se ne tiče.”
رواه الترمذي وغيره
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio je da se potpuna ljepota islama i savršenstvo imana kod muslimana ogleda u njegovom udaljavanju od onoga što ga se ne tiče, što ga se ne dotiče, niti mu koristi, bilo da je riječ o riječima ili djelima, ili o stvarima iz vjere ili dunjaluka. Bavljenje onim što čovjeka ne treba da zanima može ga odvratiti od onoga što mu je zaista važno, ili ga može odvesti u ono što je obavezan izbjegavati, jer će čovjek na Sudnjem danu odgovarati za svoja djela.
Od Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Vjernik ne vrijeđa, niti proklinje, nije vulgaran i prost.“
رواه الترمذي
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas obavještava da pravi vjernik ne vrijeđa ljude po pitanju njihovog porijekla, ne proklinje ih, niti se ponaša besramno i bezobrazno.
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, veli: "Čuo sam da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Srce odraslog čovjeka ostaje mladalačko u pogledu dvoga: ljubavi prema dunjaluku i duge nade.'"
رواه البخاري
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio je da čovjek – iako ostari i oslabi mu tijelo – ostaje mlad srcem u ljubavi prema dvjema stvarima: Prva je ljubav prema dunjaluku – u vidu težnje za što većim imetkom, a druga je težnja za dugim životom, dugovječnošću i nadom u što duži boravak na ovom svijetu.
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Često se prisjećajte onoga što ruši svaki užitak", tj. smrti.
رواه الترمذي والنسائي وابن ماجه
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao je na često prisjećanje smrti, jer se time čovjek podsjeća na ahiret, a ljubav prema ovosvjetskim užicima – naročito onim zabranjenim – slabi i iščezava iz njegovog srca.
Prenosi se od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, da je rekao: "S Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, prolazili smo kroz Hidžr, pa nam je rekao: 'Ne ulazite u nastambe onih koji su učinili nepravdu prema sebi, osim kao tužni i uplakani, bojeći se da vas ne zadesi isto ono što je zadesilo njih.' Zatim je potjerao svoju jahalicu i požurio dok ih nije prošao."
متفق عليه
Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prolazio pored naselja Semuda, zabranio je ulazak u takva naselja koja su kažnjena zbog nepravde koju su činili, osim ako bi onaj koji ulazi bio tužan i uzimao pouku iz njihovog stanja, bojeći se da ga snađe isto ono što je zadesilo njih. Zatim je potjerao svoju jahalicu i požurio da ih što prije prođe.
Prenosi se od Huzejfe, radijallahu anhu, da je rekao: "Jednom smo bili kod Omera, pa nas je upitao: 'Ko je od vas čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori o smutnjama?' Ljudi su rekli: 'Mi smo ga čuli.' Omer zatim priupita: 'Možda mislite na čovjekova iskušenja u porodici, imetku i kod komšije?' Rekli su: 'Da.' Tada im reče: 'Takve smutnje otkupljuju namaz, post i zekat. Ali, ko je od vas čuo Allahovog Poslanika da govori o smutnjama koje će sve preplaviti i širiti se poput morskih talasa?' Ljudi su zašutjeli. Tada sam ja rekao: 'Ja sam to čuo.' ‘Ti? Divan li je čovjek tvoj otac!', reče Omer." Huzejfe je rekao: "Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: 'Iskušenja će dolaziti na srca, jedno za drugim, kao što je satkana hasura, prut po prut. Pa koje srce ih prihvati, ostavit će na njemu crnu tačku, a koje ih odbije, na njemu će ostaviti bijelu. Tako će postojati dvije vrste srca: jedno čisto, poput bijelog, glatkog kamena, kojem smutnja neće moći naštetiti sve dok postoje nebesa i Zemlja; i drugo srce crno kao murbad i kuz mudžehhi, koje neće prepoznavati dobro niti će odbijati zlo, već će poznavati samo strasti koje su u njega ušle.' Rekao sam mu i da između njega i smutnji postoje zaključana vrata koja će ubrzo biti razbijena. Omer upitao je upitao: 'Hoće li biti razbijena – oca ne imao – jer ako se tako otvore, možda će se moći opet zatvoriti?' Rekao sam: 'Ne, nego će biti razbijena.' I kazao sam mu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da su ta vrata, ustvari, čovjek koji će biti ubijen ili će umrijeti. Ebu Halid je rekao: 'Upitao sam Ebu Se'ida: "Ebu Malik, šta znači esvedu murbaddun?" Pa je rekao: 'Izrazita bjelina u crnini.' Upitao sam: "A šta je el-kuz el-mudžehhi?" Rekao je: 'Prevrnuti vrč.'"
رواه مسلم
Vođa pravovjernih, Omer ibn el-Hattab, radijallahu anhu, sjedio je u svom skupu, a oko njega su bili okupljeni ashabi, radijallahu anhum, pa im se obratio i rekao: "Ko je od vas čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori o smutnjama (iskušenjima)?" Neki od njih rekoše: "Mi smo ga čuli kako govori o smutnjama." Tada Omer, radijallahu anhu, reče: "Možda mislite na iskušenja i kušnje koje čovjeka pogađaju u njegovoj najbližoj okolini – u supruzi i djeci – zbog pretjerane ljubavi prema njima ili zbog toga što ga zaokupe pa ga spriječe u činjenju mnogih dobrih djela. Ili možda mislite na njegov nemar u ispunjavanju njihovih prava, u njihovom odgoju i poučavanju. Isto tako i na smutnju čovjeka s komšijom i slično tome. Možda na to mislite?" Rekoše: "Da, na to mislimo." Tada Omer reče: "To su smutnje koje traže preispitivanje i obračun, a među njima su i grijesi za koje se nada da će biti pobrisani dobrim djelima – poput namaza, posta i sadake." "Ali, ko je od vas čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori o općim smutnjama – zbog njihove žestine i raširenosti – koje će ljude potresti kao što morski valovi potresaju sve pred sobom?" Ljudi su zašutjeli, a tada Huzejfe ibnul-Jeman, radijallahu anhuma, reče: "Ja sam ga čuo." Omer se obradova i reče: "Velik je tvoj otac — kako je samo odgojio nekoga poput tebe! Reci!" Huzejfa reče: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: 'Smutnje će se pojavljivati i prilijegati uz srce čovjeka, kao što se prostirka pripaja uz bok onoga koji na njoj spava. Srce će biti pogođeno tim smutnjama zbog njihove blizine i prisnosti. Te će se smutnje iznova ponavljati – jedno iskušenje za drugim. Pa koje srce ih primi, zavoli i pomiješa se s njima, kao što se piće stapa s onim ko ga pije – u njemu će se upisati crna tačka. A koje srce ih odbije – u njemu će se upisati bijela tačka. Tako će s vremenom srca postati dvovrsna: srce bijelo – čvrsto u vjerovanju, sigurno od slabosti; srce na koje se smutnje nisu zalijepile niti su ga okrznule. Takvo srce je poput uglačanog kamena – ništa se na njega ne hvata – i nijedna smutnja mu ne može nauditi sve dok ne sretne svoga Gospodara. A drugo srce je ono koje je promijenilo boju – pocrnjelo od smutnji, poput prevrnutog ili nagnutog vrča iz kojeg voda stalno istječe. Takvo srce ne zadržava ni dobro ni mudrost; ne prepoznaje dobro kao dobro niti zlo kao zlo – osim onoga što mu se svidi i što mu njegova strast poželi.' Tada Huzejfe reče Omeru: "Te smutnje neće nestati za tvog života; između tebe i njih nalaze se zaključana vrata koja su skoro pa na ivici da budu slomljena." Omer upita: "Hoće li ta vrata biti potpuno slomljena?" "Ako se otvore, možda će se opet zatvoriti", reče Omer. Huzejfe odgovori: "Ne, ona će biti slomljena, a ta vrata su čovjek – ili će biti ubijen, ili će umrijeti." A ono što sam spomenuo je istinit i neosporan izvještaj; to nije iz knjiga prethodnih naroda, niti je rezultat nečijeg mišljenja, već hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem."
Abdullah b. Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada neko od vas završi s jelom, neka prste ne briše dok ih ne oliže!"
Muttefekun alejh
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je onome ko jede da ne briše i ne pere ruke dok ih ne oliže. Razlog ovog postupka spominje se u drugim predajama gdje se kaže da se ne zna u kojem je dijelu hrane blagoslov.
Abdullah b. Omer, radijallahu 'anhuma, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, imao prsten izrađen od zlata, i kada bi ga nosio, okretao bi kamen prema dlanu. Tako su i drugi ljudi za sebe izradili prstenove od zlata. Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, potom se ispeo na minber i rekao: "Ja sam nosio ovaj prsten a kamen bi okretao prema dlanu. Odbacio je zatim svoj prsten, pa su i svi ostali odbacili svoje prstenove. U jednoj predaji stoji da ga je nosio na desnoj ruci.
Muttefekun alejh
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, naredio je da mu se napravi prsten od zlata, pa kada bi ga nosio, kamen bi okretao prema dlanu. U tome su ga ashabi slijedili i radili kao što je i on radio. Nakon nekog vremena, Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, sjeo je na minber, kako bi ga ljudi vidjeli, a onda je kazao: "Ja sam nosio ovaj prsten i kamen sam okretao prema dlanu." Zatim je taj prsten bacio i kazao: "Tako mi Allaha, nikada ga više neću nositi." To je bilo nakon zabrane zlata. Tada su i ashabi pobacali svoje prstenove, slijedeći tako Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem.
Od Omera b. el-Hattaba prenosi se da je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je zabranio nošenje svilenog osim ovoliko, a zatim nam je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, podigao dva prsta, pokazujući kažiprst kojim se svjedoči šehadet i srednjak." Muslimova verzija predaje glasi: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je zabranio nošenje svilenog osim koliko su dva, tri ili četiri prsta."
Muttefekun alejh
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, zabranio je nošenje svile muškarcima, osim ono što se izuzima. A mjera koja se izuzima iz zabrane - koliko dva prsta - spominje se u hadisu Buharije i Muslima, dok se u verziji predaje koju je zabilježio Muslim spominje i mjera od tri ili četiri prsta, pa se uzima po najvećoj mjeri, tako da ne smeta ako se u odjeći nađe svile koliko za četiri prsta.
