Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je dva rekata jednog popodnevnog namaza..." (Prenosilac Muhammed veli: ''Mislim da je to bila ikindija.") "A potom predao selam, potom stao pored drvenog panja u prednjem dijelu džamije i stavio ruku na njega. Među ljudima su bili prisutni Ebu Bekr i Omer, pa su se bojali da mu se obrate u vezi s tim, a ljudi koji su požurili izašli su i rekli: 'Da li je to skraćen namaz!' Među ljudima je bila jedna osoba koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zvao Zul'jedejn (Dugoruki), pa on upita: 'Allahov Poslaniče, jesi li ti zaboravio, ili je namaz skraćen?' Poslanik reče: 'Niti sam zaboravio, niti je namaz skraćen.' On reče: 'Onda si zaboravio.' Tad je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao još dva rekata, potom predao selam, a nakon toga donio tekbir, pa učinio sedždu poput sedždi u namazu ili nešto duže, potom je podigao glavu i donio tekbir, potom je spustio glavu pa donio tekbir, pa je učinio sedždu kao što je činio ili duže, potom je podigao glavu i donio tekbir."
Muttefekun alejh
Ovaj plemeniti hadis nam objašnjava kako treba da postupi klanjač kada zaboravi, pa nešto doda u namazu, tako što će upotpuniti preostali dio namaza, zatim će predati selam a potom učiniti dvije sedžde zbog zaborava i time će ispraviti svoju grešku. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, predvodio podne, ili ikindija-namaz. Ebu Hurejre je spomenuo o kojem je namazu riječ, ali je Ibn Sirin zaboravio. Kada je klanjao dva rekata predao je selam. A pošto je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio najpotpunijeg vjerovanja, njegova duša se nije smirivala osim nakon potpuno obavljenog ibadeta; osjećao je da nešto nedostaje, ali nije znao šta. Zatim je ustao i sjeo pored drveta popriječenog u mesdžidu, te se zabrinut na njega naslono i isprepletao prste. Oni koji su žurili izašli su iz mesdžida međusobno se došaptavajući da se nešto desilo, a to je da je namaz skraćen, nisu ni pomislili da bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, mogao zaboraviti. Zbog mjesta i ugleda Posalnika, sallallahu alejhi ve sellem, niko od njih nije se usudio da ga o tome upita - a među prisutnima su bili Ebu Bekr i Omer, radijallahu anhuma. Ipak, jedan čovjek koga su zvali Dugoruki prekinuo je tu neizvjesnost i upitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: "O Allahov Poslaniče, da li si zaboravio, ili je namaz skraćen!?" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na osnovu svoga mišljenja, odgovori mu: "Niti sam zaboravio, niti je namaz skraćen." Tada je Dugoruki shvatio da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaboravio, jer je shvatio da namaz nije skraćen a bio siguran da je kalanjao samo dva rekata, pa je rekao: "Onda si zaboravio!" Nakon toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, želio je da potvrdi tvrdnju tog ashaba, pa je pitao ashabe u njegovoj blizini: "Da li je onako kako kaže Zul'jedejn? Je li istina da sam zaista klanjao samo dva rekata?" Oni su mu potvrdno odgovorili. Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, istupio i klanjao ono što je propustio od namaza. Na zadnjem sjedenju predao je selam, a zatim tako sjedeći donio tekbir i učinio sedždu sličnu uobičajenoj sedždi ili malo dužu od nje, zatim je podigao glavu sa sedžde i donio tekbir. Nakon toga ponovo je donio tekbir i učinio sedždu sličnu uobičajenoj sedždi ili malo dužu od nje. Zatim je podigao glavu sa sedžde i donio tekbir, nakon čega je predao selam bez ponovnog učenja na zadnjem sjedenju.
Prenosi se od Abdullaha, radijallahu anhu, da je rekao: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je" (prenosilac Ibrahim je rekao: "Ne znam da li je klanjao više ili manje") "i pošto je predao selam, neko je rekao: 'Allahov Poslaniče, je li se nešto novo pojavilo u vezi s namazom?' 'A šta bi to bilo?', upitao je on. 'Klanjao si tako i tako', rekli su prisutni. Tada je presavio svoje noge, okrenuo se prema Kabi, učinio još dvije sedžde i potom predao selam. Kada se licem prema nama okrenuo, rekao je: 'Da se u namazu nešto izmijenilo, ja bih vas o tome sigurno obavijestio. Međutim, ja sam čovjek kao i vi, zaboravljam kao što vi zaboravljate, pa kada budem što zaboravio, vi me na to podsjetite. Kada nekog od vas obuzme sumnja u namazu, neka nastoji odrediti ispravno, a zatim neka prema tome upotpuni namaz, a potom neka preda selam i zatim učini dvije sedžde.“
Muttefekun alejh
Ovaj plemeniti hadis nam govori da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, predvodeći namaz dodao, ili zaboravio jedan rekat, pa su ga ashabi upitali da li se nešto promijenilo glede načina obavljanja namaza. Rekao im je da se takvo nešto desilo, on bi ih o tome obavijestio (prije namaza), a zatim je rekao da je i on samo čovjek te da se i njemu može desiti da zaboravi, pa da kalanja rekat više ili manje. Nakon toga je objasnio kako treba da postupi onaj ko iz zaborava doda ili oduzme rekat u namazu, a potom se sjeti. Treba da utvrdi stvarni broj rekata, a potom upotpuni ako nešto od namaza nedostaje, te da učini dvije sedžde zbog zaborava i potom preda selam.
Prenosi se od Sevbana, radijallahu 'anhu, od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Za svaki zaborav su dvije sedžde nakon što se preda selam.“
Hadis bilježi Ebu Davud
Ukoliko se u namazu nešto doda, oduzme ili se pak pojavi određena sumnja, obaveza je učiniti sehvi sedždu. Ovaj hadis je dokaz onima koji smatraju da se sedžda čini nakon predaje selama. Usklađivanje dokaza kada je riječ o ovom pitanju, dovodi nas do zaključka da se sedžda nakon selama čini u dva slučaja: ukoliko se od namaza nešto oduzme ili ukoliko se pojavi određena sumnja, pa se klanjač odluči za ono što smatra da je ispravnije. U svim drugim slučajevima, sedžda se čini prije selama.
Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu 'anhuma, da je kazao: "Sedžda u suri Sad nije obavezna, a ja sam vidio Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je čini."
Hadis bilježi imam Buhari
Značenje hadisa: "Sedžda u suri Sad nije obavezna." Sedžda tilaveta koja se se nalazi u suri Sad je sunnet i nije obavezna, jer u vezi nje nije prenesena naredba, nego se o njoj govori u obliku iskaza, na način da ju je Davud 'alejhi selam učinio, kajući se Uzvišenom Allahu, a i Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, učinio ju je iz zahvalnosti jer je Allah Davudu, 'alejhis-selam, oprostio. Na ovo ukazuje predaja koju bilježi en-Nesai, a u kojoj Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže: "Davud je tu sedždu učinio kajući se Allahu, a mi je činimo kao vid zahvalnosti."
Rebia'h b. Abdullah b. El-Hudejr Et-Tejmi prenosi da je Omer b. El-Hattab, radijallahu 'anhu, na dan petka na minberu ljudima učio suru En-Nahl, pa kada je došao do ajeta sedžde sišao je sa minbera i učinio sedždu, pa su i prisutni učinili sedždu. Sljedeći petak je isto na miberu učio suru En-Nahl, pa kada je pročitao ajet sedžde rekao je: "O ljudi, mi smo pročitali ajet sedžde, pa kod učini sedždu dobro je uradio, a ko ne učini nema grijeha.", a ovaj put Omer, radijallahu 'anhu, nije učinio sedždu. U drugoj predaji se bilježi da je rekao: "A Allah Uzvišeni nam nije ovu sedžu učinio obaveznom, osim ako to mi želimo."
Hadis bilježi imam Buhari
Ovaj hadis nam govori o postupku Omera, radijallahu 'anhu, na džumi namazu dok je bio na minberu kada je učio suru En-Nahl, sve dok nije stigao do ajeta sedžde, u kome Allah Uzvišeni kaže: "Allahu sedždu čini sve na nebesima i na Zemlji, i meleci, a oni se ne ohole, boje se Gospodara svoga, koji vlada njima, i čine ono što im se naredi." (En-Nahl: 49,50). Tada je sišao sa minbera i učino sedždu, pa su i ljudi sa njim učinili sedždu. Kada je došla sljedeća džuma namaz, također je učio suru En-Nahl, sve dok nije došao do ajeta sedžde, pa kada je pročitao taj ajet ljudi su se pripremili da učine sedždu, on to nije namjeravao učiniti, čak se u nekim predajama spominje da im je zabranio da učine sedždu. U Muveti je zabilježena predaja u kojoj stoji: "I ljudi su se pripremali da učine sedždu, a on im je rekao: 'Ostanite na mjestu, Allah nam zaista ovu sedždu nije stavio u obavezu, osim ako mi to želimo.', pa nije ni on učinio sedždu i zabranio je ljudima da učine." Zatim je rekao: "O ljudi, mi smo prošli pored ajeta sedžde, pa kod učini sedždu dobro je uradio, a ko ne učini nema grijeha." Omer, radijallahu 'anhu, nije učinio sedždu kako bi ljudima objasnio da sedžda tilaveta nije obavezna, kao što smo spomenuli predaju u kojoj je rekao: "Allah nam zaista ovu sedždu nije stavio u obavezu, osim ako mi to želimo." Odnosno nije nam je strogom obavezom propisao, pa ako želimo možemo je učiniti, a ako ne želimo ne moramo. Takođe se u jednoj predaji spominje da je rekao: "O ljudi, nije nam naređeno da učinimo ovu sedždu." Rezime svega jeste da je ovo Omer, radijallahu 'anhu, rekao na džumi namazu, pred mnogim ashabima i niko mu od njih nije proturiječio ili je drugačije potumačio, što nam govorio o njihovom jedinstvenom stavu po ovom pitanju. I zbog toga je ovaj postupak ashaba validan šerijatski dokaz, posebno Omera, radijallahu 'anhu, koji je najpreči da slijedi sunnet Allahova Posalnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u prisustvu svih ashaba zbog čega možemo reći da postoji jednistven stav ashaba po ovom pitanju.
Prenosi se od Abdurrahmana b. Avfa da je kazao: „Jedne prilike Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, izašao je i učinio sedždu prema kibli. Toliko dugo je ostao na sedždi da sam pomislio da mu je Allah uzeo dušu. Približio sam mu se i sjeo kod njega, a on je podigao glavu i upitao: 'Ko je?’ Rekao sam: ‘Abdurrahman.’ Upita me: 'Šta je u pitanju?’ Rekao sam: 'Allahov Poslaniče, učinio si sedždu, pa sam se pobojao da ti Allah nije uzeo dušu.' On tada reče: 'Džibril mi je došao i obradovao me, kazavši: 'Allah Uzvišeni poručuje: 'Ko na tebe donese salavat i Ja ću na njega donijeti, a ko tebe poselami i Ja njega selamim.' Pa sam učinio sedždu zahvalnosti.'“
Hadis bilježi imam Ahmed
Ovaj nam hadis ukazuje na propisanost sedžde zahvalnosti kad god čovjek dobije neku novu blagodat i kad čuje radosne vijesti, kao što se to desilo i Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, kojem je, dok je bio u namazu, došao Džibril, 'alejhis-selam, i obradovao ga da će Allah Uzvišeni spustiti Svoj blagoslov na onoga ko na njega donese salavat i ko ga poselami. Također, sunnet je da se dugo ostane na toj sedždi, jer je i Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, toliko dugo ostao na sedždi, da su ashabi, Allah njima bio zadovoljan, pomislili da je mrtav.
El-Bera veli: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je Halida b. el-Velida u Jemen, da njegove stanovnike pozove u islam, ali oni mu se nisu odazvali. Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao Aliju b. Ebu Taliba, te naredio da se Halid i oni koji su bili sa njim vrate, osim ljudi koji su bili sa Halidom i voljeli bi da ostanu sa Alijom. Bio sam među onima koji su ostali sa njim, pa kada smo se približili, stanovnici su došli pred nas, a Alija nam je predvodio namaz i poredao nas u jedan red. Potom je istupio pred nas i pročitao im pismo Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon čega je cijelo pleme Hemdan prihvatilo islam. Alija je poslao pismo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem ga obavještava o njihovom prihvatanju islama. Pošto je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pročitano to pismo, pao je na sedždu, a potom podigao glavu i kazao: 'Mir neka je s Hemdanom! Mir neka je s Hemdanom.'"
Hadis bilježi Bejheki
Ovaj hadis pokazatelj je da bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi mu neko donio radosnu vijest, iz zahvale prema Allahu Uzvišenom učinio sedždu. Takav jedan slučaj se desio kada je Poslanik poslao Aliju, radijallahu anhu, u Jemen da njegove stanovnike pozove u islam, nakon što su odbili poziv Halid b. Velida. Cijelo pleme Hemdan prihvatilo je islam, i Alija je o tome obavijestio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je to čuo, Poslanik je pao na sedždu zahvaljujući Allahu Uzvišenom što ih je uputio.
Prenosi se da je Aiša rekla: "Kada bi mujezin završio prvi ezan za sabah-namaz, Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ustao bi i pošto bi se pojavila zora, klanjao bi dva kraća rekata prije farza sabahskog namaza, pa bi legao na svoju desnu stranu dok mu ne bi došao mujezin da uči ikamet."
Muttefekun alejh
Ovaj hadis pojašnjava da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nakon sabahskog ezana, klanjao dva rekata, a potom se naslonio na svoju desnu stranu, dok ne dođe muezin da uči ikamet.
Prenosi se od Ebu Hurejre, da je Allahov Poslanik rekao: "Kada klanjate dva rekata sabahskog sunneta, malo prilegnite na desnu stranu." Kad je ovo čuo Mervan b. el-Hakem, upitao je Ebu Hurejru: "Je li nam opravdanje da, ako moramo pješačiti do džamije, nakon njihovog klanjanja ne prilegnemo na desnu stranu?" U hadisu koji je prenio Ubejdullah stoji da je Ebu Hurejra odgovorio da to nije opravdanje. To je doprlo do Ibn Omera, pa je rekao: "Ebu Hurejra pretjeruje." Neko reče Ibn Omeru: "Negiraš li nešto od onoga što je on rekao?" "Ne", odgovorio je on, "ali se on usudio prenijeti veliki broj hadisa, a mi smo se sustegli." Kada je to čuo, Ebu Hurejra je rekao: "Nije moja krivica što sam ja ovo zapamtio, a oni zaboravili."
Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed
Ovaj hadis nam objašnjava da je sunnet da čovjek nakon dva rekata sabahskog sunneta malo prilegne na desnu stranu, sve dok se ne prouči ikamet za namaz. Smisao leganja na desnu stranu je u tome da čovjek ne bi utonuo u dubok san, jer se srce nalazi više na lijevoj strani i u tom slučaju bude obješeno i nestabilno, a kada legne na lijevu stranu biva na svome mjestu i opušteno, pa je moguće da čovjek utone u dubok san.
