Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Prenosi se od Seida b. Harisa da je kazao: "Pitali smo Džabira b. Abdullaha o klanjanju namaza u jednoj haljini, a on odgovori: 'Išao sam s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, na jednu njegovu vojnu, i jedne noći došao sam mu radi nekog svoga posla i našao ga gdje klanja. Na meni je bio samo jedan čaršaf (haljinče) kojim sam se omotao i klanjao pokraj njega. Kada je završio namaz, upitao je: 'Džabire, što si došao noću?' Ja sam ga obavijestio o svojoj potrebi, i kada sam završio, on reče: 'Kakvo je ono ogrtanje, koje sam vidio?' 'Haljina je tijesna', odgovorio sam. 'Kada je široka', reče on, zamotaj se njome dobro prebacivši krajeve preko pleća, a kada je uska i tijesna, ogrni njome donji dio!' U verziji koju je zabilježio imam Muslim stoji: "Kada ti je ogrtač komotan, prebaci njegova dva kraja unakrsno, a kada je tijesan, veži ga za pojas."
Muttefekun alejh
Jednom prilikom, Džabir, radijallahu anhu, bio je na putovanju s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je jedne noći imao neku potrebu kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i došao da mu je kaže, ali ga je zatekao da klanja. Na Džabiru, radijallahu anhu, bio je samo jedan komad odjeće, pa se on njime omotao i krajeve stavio na ramena, te stao da klanja pored Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada su završili, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ga je o razlogu njegova dolaska u to doba noći. Džabir mu je kazao o čemu se radi. Nakon što ga je saslušao, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, negirao je njegov postupak umotavanja u jedan ogrtač, jer je bio uzak. Naredio mu je, ako je odjeća široka, da njome umota cijelo tijelo, i donji i gornji dio, te da je stavi na ramena, da lijevi kraj prebaci preko desnog ramena, a da desni kraj prebaci preko lijevog ramena, kako bi pokrio i gornji i donji dio tijela. Na takav način će bolje pokriti stidnio dio tijela i ljepše će izgledati. A ako mu je odjeća uska, tako da se od nje ne može napravi donji i gornji ogratač, onda treba da pokrije donji dio i da ga zaveže za pojas.
Prenosi se od Ibn Omera, radijallahu 'anhuma, da je jedne prilike Bilal proučio ezan prije zore, pa mu je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, naredio da se vrati i viče: "Rob je bio spavao. Rob je bio spavao."
Hadis bilježi Ebu Davud
Hadis pojašnjava da kada mujezin pogriješi pa prouči ezan ranije, da je obaveza upoznati ljude s tom greškom, jer je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, naredio Bilalu, kada je pogriješio da poviče: "Rob je bio spavao."
Safvan b. Ja'la obavijestio je, da je Ja'la rekao Omeru, radijallahu anhu: "Pokaži mi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u času kada mu bude isporučivana Objava!" l dok je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Ja'la, bio još u Dži'ranu sa nekoliko ashaba, došao mu je jedan čovjek i rekao: "Allahov Poslaniče, sallallahu alejhi ve sellem, šta misliš o čovjeku koji je stupio u ihram za umru i previše se namirisao miomirisom (u kome je ponajviše šafrana)?" Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, šutio je jedan časak. Potom je došla Objava, pa je Omer, radijallahu anhu, pokazao na Ja'lu i Ja'la je prišao, a nad Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, bila je haljinka koja mu je pravila hlad. On je proturio glavu, kad Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bijaše jako pocrvenjelog lica i teško disaše. Zatim se smirio i upitao: "Gdje je onaj što je pitao za umru?" Kada mu je priveden taj čovjek, rekao je: "Pretjerani miomiris, koji je na tebi, saperi tri puta, skini sa sebe ogrtač i čini u svojoj umri ono što bi činio u svom hadžu!" "Upitao sam", kaže lbni-Džurejdž, "Ataa: 'Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je naredio da to opere tri puta, podrazumijevao je uklanjanje mirisa?'" "Da" - potvrdio je on.
Muttefekun alejh
Ja'la b. Umejje kazao je Omer, radijallahu 'anhuma: Kaži mi o stanju Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu dolazi Objava, a ja ga želim vidjeti kada je u takvom stanju. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio kod Dži'rane, mjesta između Mekke i Taifa, na kojem onaj ko želi obaviti umru, ulazi u obrede, ako je iz Mekke. Tada mu je došao čovjek i kazao mu da je nanijetio umru, a na sebi je ima miris, kako na odjeći, tako i na tijelu, pitajući šta da radi? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, šutio je i nije davao odgovor odmah nakon pitanja. U tom trenutku stigla mu je Objava, pa je Omer pokazao na Ja'lu kako bi došao i vidio stanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tokom Objave. Ja'la je došao kod glave Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a iznad nje bio je komad odjeće koji je pravio hlad. Stavio je glavu ispod te odjeće, i vidio je crvenilo na licu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te je osjetio i čuo kako teško diše. Kada je prestala Objava i on se smirio. Nakon toga je kazao ovom čovjeku: "Operi miris tri puta, naredivši mu da ga ukloni i sa tijela i sa odjeće, te mu je naredio da skine šiveni ogrtač. Pored toga naredio mu je da na umri čini kao na hadžu, tj. da se čuva mirisa i sl., jer su zabrane hadždža i umre iste.
Od Ebu Zerra, radijallahu 'anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Kada neko stupi u namaz, milost je okrenuta prema njemu (sve dok je u namazu), zato neka ne uklanja kamenčiće." Od Mu'ajkiba, radijallahu 'anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao jednom čovjeku koji je poravnavao zemlju kako bi učinio sedždu: "Ako to radiš, učini to jednim potezom (ruke)."'
Hadis bilježi imam Buhari
Hadis Ebu Zerra, radijallahu 'anhu, u kojem stoji: "Kada neko stupi u namaz, tj. kada počne da klanja, (a prije početnog tekbira nije zabranjeno), neka ne uklanja kamenčiće, tj. neka ga od namaza ne odvraća ni nešto što je neznatno, kako ga ne bi mimoišla milost koja se spušta na onoga ko je posvećen namazu. Ovo se odnosi na situacije kada nije namjera da se popravi i uredi mjesto sedžde, jer u tom slučaju jednom je dozvoljeno, shodno nuždi. Mali kamenčići su spomenuti zbog toga što su oni većinom bili na prekrivačima u džamijama, a inače nema razlike između zemlje i prašine kada se radi o ovom pitanju. Od Mu'ajkiba, radijallahu 'anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao jednom čovjeku koji utiraše zemlju kako bi učinio sedždu: "Ako to radiš, učini to jednim potezom (ruke)." Dakle, Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao je jednom čovjeku koji ga je pitao o postupku kada je u namazu poravnavao zemlju kako bi učinio sedždu, pa mu je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: Ako to već moraš učiniti, onda samo jednom, a ne više puta. Pokuđeno je da se uklanjaju kamenčići osim u slučaju kada se ne može sedžda učiniti na ispravan način, u smislu da se spusti čelo onoliko koliko je obaveza. U tom slučaju, kamenčići se mogu ukloniti jednim ili dva poteza, jer postoji predaja gdje se spominje jedan pokret, a postoji i predaja gdje se spominju dva pokreta. Predaja koja govori o jednom pomjeranju je jača. Razlog zabrane tog postupka jeste što je milost u namazu okrenuta prema klanjaču, pa zbog toga ne priliči razumnoj osobi da tu veliku blagodat dočeka na taj način. Ovo mišljenje iznosti et-Tibi, a eš-Ševkani kaže: "Ovakvo obrazlaganje ukazuje da je mudrost zabrane uklanjanja kamenčića ta da čovjek ne bude zauzet nečim što ga udaljava od te milosti, pa da ga jedan dio nje mimoiđe."
Prenosi se od Ebu Hurejre da je rekao: ''Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, poslao je prema Nedždu grupu konjanika, pa su oni doveli čovjeka iz plemena Benu Hanife, po imenu Sumame b. Usal, starješinu Jemame, i vezali ga za jedan od džamijskih stubova. Potom je izišao Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i rekao: “Šta ima kod tebe, Sumame?” Sumame je rekao: “Ima dobra, Muhammede. Ako me ubiješ, znaj da si ubio onoga koga ima ko osvetiti, a ako mi dobro učiniš, znaj da ću biti zahvalan. A ako želiš imetak, traži koliko hoćeš.” Ostavljen je tako do sljedećeg dana kada je ponovo došao Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i rekao: “Šta ima kod tebe, Sumame?” Sumame je rekao: “Ima ono što sam ti već rekao: ako mi dobro učiniš, bit ću zahvalan.” Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, otišao je i došao sljedeći dan pa ga upitao: “Šta ima kod tebe, Sumame?” Sumame je rekao: “Isto što sam ti već rekao.” Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je tada rekao: “Oslobodite Sumamu!” Nakon što je oslobođen, Sumame se zaputio ka palmi u blizini mesdžida, okupao se, zatim je ušao u mesdžid i rekao: “Svjedočim da nema istinskog Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik!” Zatim je rekao: “O, Muhammede, tako mi Allaha, nije mi bilo mržeg lica na Zemlji od tvoga lica, a sada mi je tvoje lice najdraže lice na Zemlji. Tako mi Allaha, nije mi bilo mrže vjere od tvoje, a sada mi je tvoja vjera najdraža; i tako mi Allaha, nije mi bilo mržeg mjesta od onog u kojem ti živiš, a sada mi je to mjesto postalo najdraže. Kada me tvoja konjica zarobila, ja sam bio pošao na umru, pa šta mi savjetuješ?” Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, se obradovao i naredio mu da obavi umru. Kada je Sumame stigao u Meku, tamo ga upitaše: “Jesi li to napustio vjeru?” On im odgovori: “Nisam, Boga mi, nego sam primio islam i poslušan sam Allahu sa Muhammedom, Allahovim poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem! I znajte da nećete dobiti nijedno zrno pšenice iz Jemame sve dok to ne dozvoli Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem!"
Muttefekun alejh
Značenje hadisa: Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, poslao je prema Nedždu grupu konjanika na čelu sa Muhammedom b. Meslemom, desetog Muharema šeste godine po hidžri, kako bi se borili protiv plemena Benu Bekr kojima pripada i pleme Benu Hanife. Oni su ih napali i porazili i tom prilikom su zarobili Sumamea b. Usala i doveli ga u Medinu te ga vezali za jedan od džamijskih stubova. Potom mu je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: “Šta ima kod tebe, Sumame?", odnosno šta misliš da ću sa tobom uraditi. Sumame je rekao: “Ima dobra", odnosno ne mislim i ne nadam se od tebe osim dobrom, šta god da uradiš. Zatim je rekao: "Ako me ubiješ, znaj da si ubio onoga koga ima ko osvetiti", jer sam ja vođa u svome narodu. Dok neki kažu da to znači: Ako odlučiš da me ubiješ, ti na to imaš pravo, ali nemoj da sa mnom postupaš osim onako kako zaslužujem, i ako me ubiješ ubićeš onoga čija će se krv osvetiti i šta god da uradiš nećeš mi nikako nepravdu učiniti. "A ako mi dobro učiniš, znaj da dobro činiš onome ko je zahvalan", odnosno ako mi dobročinstvo učiniš i oprostiš znaj da je to od plemenitosti koju neću zaboraviti, jer si to učinio prema onome ko je plemenit, cijeni dobročinstvo i dobro nikada ne zaboravlja. Zatim je rekao: "A ako želiš imetak", odnosno ako želiš da se otkupim imetkom "traži koliko hoćeš”, i dobićeš. Nakon ovog razgovora Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ga je ostavio tako zatočenog do sljedećeg dana kada mu je došao i ponovo upitao: "Šta ima kod tebe, Sumame?" On je odgovorio: "Isto ono što sam ti već rekao", pa ga je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ostavio tako svezanog i drugi dan, te mu ponovo došao i ponovio mu isto pitanje na šta mu je Sumame opet isto odgovorio. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ga ostavi tako i treći dan, te ga ponovo upita isto pitanje, a on mu i treći puta isto odgovori. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, tada reče: "Oslobodite Sumamea.", odnosno odvežite ga i pustite na slobodu. Nakon što je oslobođen, Sumame se zaputio ka izvoru u blizini mesdžida, okupao se, zatim je ušao u mesdžid i rekao: "Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik!" I ovo je predaja koja je zabilježena u dva Sahiha, što nam govori da je Sumame otišao okupati svojim izborom, a ne zbog naredbe Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Zatim je Sumame izrazio svoja osjećanja spram Poslanika, sallallallahu 'alejhi ve sellem, spram plemenite vjere u koju poziva i spram grada u kome živi - Medine, pa je rekao: "Nije mi bilo mržeg lica na Zemlji od tvoga lica, a sada mi je tvoje lice najdraže lice na Zemlji.", nakon što sam primio Islam tvoje lice mi je postalo najdraže jer su se sva ona mržnja i prezir pretvorili u veliku ljubav kojoj nijedna druga ljubav nije ravna. "Tako mi Allaha, nije mi bilo mrže vjere od tvoje, a sada mi je tvoja vjera najdraža" ovako to biva kada se iman usadi u srca. "I tako mi Allaha, nije mi bilo mržeg mjesta od onog u kojem ti živiš, a sada mi je to mjesto postalo najdraže", odnosno ljubav prema tebi je učinila da zavolim i mjesto u kome živiš. Zatim je rekao: "Kada me tvoja konjica zarobila, ja sam bio pošao na umru, pa šta mi savjetuješ?", odnosno da li mi dozvoljavaš da upotpunim svoju namjeru i da obavim umru. Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ga je obradovao da su mu oprošteni svi grijesi i obradovao ga je dobrom i na dunjaluku u na Ahiretu, te mu naredio da obavi umru. Kada je Sumame stigao u Meku, tamo mu neko reče: "Ti si onaj koji je ostavio svoju vjeru." A on im odgovori: “Ne, tako mi Allaha, već sam primio islam...", odnosno nisam ja ostavio nikakvu vjeru, već sam primio islam i izašao iz pogrešne i lažne vjere u vjeru istine. "I znajte, tako mi Allaha, da nećete dobiti nijedno zrno pšenice iz Jemame sve dok to ne dozvoli Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem!" Nakon toga se vratio u Jemamu, i zabranio da se stanovnicima Mekke prodaje pšenica, tako da su se poglavari u Mekki morali obratiti Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, pismom u kome su ga zamolili da im se smiluje i da napiše pismo Sumameu u kome mu dozvoljava da im prodaje pšenicu, što je Posalanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i uradio.
Prenosi se od Hakima b. Hizama, radijallahu 'anhu, da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao je: „U mesdžidu se ne izvršava (šerijatska) kazna, niti odmazda.“
Hadis bilježi Ebu Davud
Ovaj plemeniti ashab Hakim b. Hizam, radijallahu 'anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, zabranio da se u mesdžidu izvršava (šerijatska) kazna, bilo da je vezana za Allahova ili ljudska prava, jer bi tim postupkom na jedan način bila narušena svetost džamije, a postoji i mogućnost da se džamija zaprlja, a one su sagrađene za namaz i zikr, a ne za izvršavanje kazni. Hadis je dokaz zabrane izvršavanja kazni u džamijama kao i izvršavanja odmazdi. Zabrana nečega u metodologiji islamskog prava ostaje zabrana u stvarnom smislu, a ovdje nema nečega što bi je izvelo iz tog stvarnog smisla zabrane.
Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: "Sa'd je ranjen u Bici protiv saveznika, pogodio ga je jedan Kurejšija koji se zvao Hibban b. Arika, odnosno Hibban b. Kajs, a vodi porijeklo od Beni Me'is b. Amira b. Luejja. Pogodio ga je baš u središnju venu na ruci, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, postavio šator u džamiji kako bi ga često posjećivao. l kad se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vratio sa hendeka, odložio oružje i okupao se, došao mu je Džibril, alejhis-selam, otresajući prašinu sa glave i rekao: 'Ti si već odložio oružje. Tako mi Allaha, ja ga nisam odložio. Kreni na njih!' Kamo?', upitao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve seiiem, a Džibril pokaza na pleme Kurejzu. Tada se prema njima zaputio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i oni su pristali da im on presudi, ali je on prepustio tu presudu Sa'du. 'Ja u pogledu njih presuđujem', reče Sa'd, 'da njihovi borci budu poubijani, žene i djeca da budu porobljeni, a da se njihov imetak razdijeli.'" Hišam je izjavio da ga je izvijestio njegov otac prenoseći od Aiše da je Sa'd rekao: "Moj Gospodaru, Ti znaš da mi je najdraže da se, u ime Tebe, borim protiv naroda koji je u laž utjerivao Tvoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i koji ga je protjerao. Moj Gospodaru, ja smatram da si dokinuo rat između nas i njih. Ako je ostao još kakav rat protiv Kurejšija, poživi me, kako bih se protiv njih borio, u ime Tebe, a ako si dokinuo rat, daj da se moja rana pogorša i daj mi smrt od nje. I rana se raspršila u gornjem dijelu prsa. U džamiji je bio šator plemena Benu Giffar, i odjednom je ljude uplašila krv koja je tekla prema njima, pa su povikali: 'Hej vi u šatoru! Šta je ovo što nam dolazi iz vašeg pravca?' Bila je to Sa'dova rana iz koje je tekla krv i od koje je on umro."
Muttefekun alejh
Sa'du b. Muazu, vrijednom ashabu, postavljen je šator u mesdžidu kako bi ga Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, mogao obilaziti, i to nakon što je ranjen u jednoj od bitaka u borbi na Allahovom putu. On je presudio plemenu Kurejza presudom koja odgovara Allahovoj presudi iznad sedam nebesa, a to je da se njihovi odrasli muškaci pobiju, žene i djeca porobe i da se uzme njihov imetak, zbog toga što su izdali muslimane i prekršili mirovni ugovor, koristeći se teškim stanjem muslimana nakon što su se Kurejšije i sva arapska plemena okupila protiv muslimana u bici na hendeku. Takođe, njegova vrijednost zaključuje se iz njegove dove koju je uputio Allahu Uzvišenom - da ga ostavi u životu sve dok traje bitka između muslimana i Kurejšija, a da ga usmrti kao šehida onda kada ta bitka između njih prestane, pa mu je Allah Uzvišeni uslišio dovu: Sa'd je preselio na ahiret nakon završetka bitke od posljedica rane koju je zadobio.
Prenosi se od Aiše, radijalahu 'anha, kako je jedna robinja crnkinja pripadala jednom arapskom plemenu. Stanovništvo plemena dalo joj je slobodu, ali je ona kod njih i dalje ostala. Kasnije je, kaže Aiša, jedna djevojčica toga plemena na kojoj je bio kaiš od bisera i dijamanata učvršćen na crvenom kožnom kaišu, izašla i ostavila kaiš, ili joj je spao. Naletio je jedan soko i, misleći da je meso, zgrabio je taj kaiš. Tražili su taj kaiš ali ga nisu našli, pa su osumnjičili robinju. Pretraživali su je toliko da su pregledali i njen spolni organ. Ona kaže: "Allaha mi, dok sam s njima stajala, naletje onaj soko, baci kaiš i on pade među njih. Ja sam im uzviknula: 'To je ono za što ste me potvorili! Mislili ste da sam ga ukrala, a ja sam nevina. Eto vam ga!" Potom je ta žena došla Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i primila islam. Imala je u džamij i šator od vunenog platna, odnosno kućicu (od kostrijeti). Aiša kaže: "Meni bi dolazila, pripovijedala, a redovno i recitovala: 'Dan kaiša - čudo našeg Gospodara. Eto, on me spasi mjesta nevjerstva." "Rekla sam joj", kaže Aiša: "'Šta je tebi? Nisi kod mene još nikad sjela, a da nisi to citirala.' l ona mi je tada ispričala taj gornji slučaj.'"
Hadis bilježi imam Buhari
Ovaj hadis pojašnjava razlog primanja islama jedne robinje. Ona je od strane svojih susjeda bila optužena za krađu crvenog kožnog kaiša, iako ga je zgrabio jedan kopčić, jer je bio crven, pa su je raspremili, tražeći to. Međutim, Allah je odredio da u vrijeme dok su je pretresali, naišao soko i ispustio taj crveni kaiš među njih, te su oni shvatili da je nevina. Poslije je ona otišla do Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, prihvatila islam, te se nastanila u džamiji u jednom šatorčiću. Uvijek, kad god bi spominjala ovaj događaj Aiši, majki vjernika, radijallahu 'anha, citirala bi ove stihove kao potvrdu toga: "Dan kaiša, čudo našeg Gospodara. Eto, on me spasi mjesta nevjerstva." Ono što se desilo na taj dan je čudo Allahove moći i On me je spasio i izveo iz tog nevjerničkog mjesta nakon ovog događaja.
Jusuf b. Abdullah b. Selam, radijallahu anhuma, rekao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nadjenuo mi je ime Jusuf i stavio me na svoje krilo.”
Hadis bilježi imam Ahmed
Jusuf b. Abdullah b. Selam, radijallahu anhuma, kazuje u ovom hadisu da mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao ime Jusuf i da ga je uzeo i stavio na svoje krilo. Ovo je dokaz Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, lijepog ponašanja, skromnosti i samilosti prema mlađoj populaciji.
