Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi: “Hilal b. Umejja optužio je svoju suprugu kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, za blud sa Šerikom b. Sahmaom. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Dovedi svjedoke, ili će nad tobom biti izvršena kazna za potvoru.’ Hilal na to kaza: ‘Allahov Poslaniče, kad neko vidi čovjeka na svojoj ženi, zar su mu potrebni svjedoci?’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nastavi: ‘Ili dovedi svjedoke, ili će se nad tobom izvršiti kazna.’ Hilal reče: ‘Tako mi Onoga Koji te je s istinom poslao kao Vjerovjesnika, iskren sam! Allah će, zaista, u mom slučaju objaviti ono što će me zaštititi od izvršenja kazne.’ Džibril je donio objavu: ‘A oni koji okrive svoje žene za blud... (en-Nur: 6-9). Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenu se i posla po njih dvoje, te dođoše. Hilal b. Umejja ustade i poče svjedočiti, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Allah zna da jedno od vas laže, pa hoće li se koje od vas pokajati?’ Potom ustade žena i poče svjedočiti. Kad je bila kod pete izjave: ‘Neka je na mene Allahova srdžba ako on istinu govori’, rekoše: ‘Pazi, to uzrokuje bolnu patnju!’ Ona prekide i ustuknu, te smo pomislili da će odustati od prizivanja Allahove srdžbe na sebe. Međutim, reče: ‘Ne, ne želim da osramotim svoju familiju.’ Čuvši to, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Motrite na nju, pa ako dijete koje rodi bude imalo surmeljaste oči, debele stražnjice i potkoljenica, ono je dijete Šerika b. Sahmaa.’ Kad ona rodi takvo dijete, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Da nije prethodne odredbe iz Allahove knjige, sa mnom bi imala posla.’”
Hadis je muttefekun alejh, a ovo je Buharijeva verzija
Iz hadisa se razumije da je Hilal b. Umejja optužio svoju suprugu kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, za blud sa Šerikom b. Sahmaom. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Dovedi svjedoke, ili će nad tobom biti izvršena kazna za potvoru.’ U drugoj verziji, koju je zabilježio Ebu Ja’la, stoji da je Resulullah rekao: “Dovedi četiri svjedoka, ili će nad tobom biti izvršena kazna za potvoru.” Hilal na to kaza: “Allahov Poslaniče, kad neko vidi svoju ženu da bludniči, zar će ići tražiti drugi dokaz?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nastavi: “Ili dovedi svjedoke, ili će se nad tobom izvršiti kazna.” Hilal reče: “Tako mi Onoga Koji te je s istinom poslao kao Vjerovjesnika, iskren sam! Allah će, zaista, u mom slučaju objaviti ono što će me zaštititi od izvršenja kazne.” Džibril je donio objavu: “A oni koji okrive svoje žene za blud...” (en-Nur: 6-9). Dođe Hilal b. Umejja i poče svjedočiti, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Allah zna da jedno od vas laže, pa hoće li se koje od vas pokajati?” Najprije će biti da je Vjerovjesnik ovo kazao nakon što su se međusobno prokleli, a htjelo se obavezati onoga ko laže, i to traženjem oprosta. Međutim, kaže se i ovo: “Kazao je to prije proklinjanja kao vid upozorenja.” Potom ustade žena i poče svjedočiti. Kad je bila kod pete izjave, zaustavili su je, upozorili i prijetili joj rekavši: “Pazi, peta je obavezujuća, s njom dolazi prokletstvo i na toj petoj se dolazi do posljedica, i to uzrokuje bolnu patnju u slučaju laganja!” Ibn Abbas prenosi: “Ona prekide i ustuknu, nakon četvrte izjave te smo pomislili da će odustati od utjerivanja muža u laž i prizivanja Allahove srdžbe na sebe. Međutim, reče: ‘Ne, ne želim da vječno osramotim svoju familiju time što ću prekinuti prizivanje prokletstva i potvrditi izjavu muža.’ Čuvši to, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Motrite na nju, pa ako dijete koje rodi bude imalo surmeljaste oči, debelu stražnjicu i potkoljenice, ono je dijete Šerika b. Sahmaa.’” Odnosno, ako se pokaže sličnost koja je sada skrivena, kad, doista ona rodi takvo dijete. Sličnost je indicija koja se mogla uzeti u obzir da nije bilo proklinjanja. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Da nije prethodne odredbe iz Allahove Knjige, po kojoj je proklinjanjem žena odbila svoju kaznu, sa mnom bi imala posla”, tj. bila bi sprovedena fiksirana kazna. Ili je značenje ovo: da časna Knjiga ne nalaže susteznanje od fiksirane kazne kamenovanja žene koja pristane na međusobno proklinjanje, ili od druge kazne vladara, kaznio bih je tako da to bude pouka onima koji to gledaju i opomena onima koji to čuju. Ovo je bilo prvo međusobno proklinjanje supružnika u islamu, i povod objave ovih ajeta.
Džabir b. Abdullah prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne odsijeca se ruka onom ko nešto pronevjeri, niti onom ko nešto otme, niti onom ko nešto uzme pomoću varke.”
Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed - Hadis bilježi Darimi
Svevišnji Allah propisao je da se kradljivcu odsiječe ruka zbog krađe. Međutim, ta se kazna ne izvršava zbog uzimanja tuđeg imetka pomoću varke, otimanja, pronevjere. To je tako, jer se uzimanje tuđeg imetka pomoću varke, otimanje i pronevjera događaju rjeđe negoli krađa, i zato što se krađom, koja uvjetuje kaznu odsijecanja, smatra samo ono što neko uzme s čuvanog mjesta. Kad je riječ o uzimanju tuđeg imetka pomoću varke, otimanju i pronevjeri, onaj kome je otuđen imetak na jedan od tih načina, može pred nadležnim vlastima dokazati da isti taj imetak njemu pripada, za razliku od krađe. Krađa je, kako rekosmo, uzimanje nečeg s čuvanog mjesta bez da da se to vidi, skriveno, pa je islamski vjerozakon za krađu i odredio tu rigoroznu kaznu koja treba da odvrati od tog čina.
Muhammed b. Jahja b. Hibban priča: “Neki rob je ukrao izdanak palme i posadio ga u vrt svoga vlasnika. Vlasnik izdanka je izišao da traga za izdankom i, pronašavši ga, tog roba je optužio Mervanu b. el-Hakemu, koji je tada bio gradonačelnik Medine. Mervan je uhapsio roba i htjede mu odsjeći ruku, pa je vlasnik roba otišao Rafi'u b. Hadidžu da ga pita o tome. On ga obavijesti da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je kazao: ‘Nema odsijecanja ruke za krađu ploda i srčke sa sredine palme.’ Čovjek reče: ‘Mervan je uhapsio mog roba i hoće da mu odsiječe ruku, pa te molim da pođeš sa mnom i da ga obavijestiš o tome što si čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.’ Rafi b. Hadidž je pošao sa njim do Mervana b. el-Hakema i rekao mu: ‘Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: ‘Nema odsijecanja ruke za krađu ploda i srčke sa sredine palme.’ Čuvši to, Mervan je pustio roba.”
Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed - Hadis bilježi imam Malik - Hadis bilježi Darimi
Iz hadisa se razumije da je neki rob u vlasništvu čovjeka ukrao izdanak palme od drugoga i posadio ga u vrt svoga vlasnika. Vlasnik izdanka je to saznao i htio je da uzme roba da mu Mervan b. el-Hakem, koji je tada bio gradonačelnik Medine, odsiječe ruku. Rafi b. Hadidž ga je obavijestio da je čuo Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da nema odsijecanja ruke za krađu ploda sa stabla i srčke sa sredine palme. Nakon što je Mervan čuo potvrđeni propis od Allahovog Poslanika pustio je roba što upućuje na to da se uzimanje plodova iz bašče, sa stabla i sl., ne kažnjava fiksiranom kaznom niti sa odsijecanjem ruke, jer se ne radi o imetku koji je stavljen na čuvano mjesto.
Abdullah b. Amr b. el-As, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o plodovima na grani, pa je rekao: “Ko ubere u potrebi onoliko koliko može pojesti, ne iznoseći ništa preko toga, njega ne sljeduje nikakva odgovornost. Ko ubere onoliko da nešto malo odnese i kući, sljeduje ga da nadoknadi istu vrijednost i kazna. A ko ukrade od onoga što je sabrano (stavljeno na čuvano mjesto, u magacin i sl.), a to bude u vrijednosti za fiksiranu kaznu, sljeduje ga kazna odsijecanja ruke.”
Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi Ebu Davud
Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o plodovima na grani - da li je dozvoljeno pojesti nešto od toga, pa je obavijestio da onaj ko ubere onoliko koliko može pojesti na tom mjestu ne noseći ništa kući u džepovima ili krilu, njega ne sljeduje nikakva odgovornost zbog običaja koji to dozvoljava, jer se običajno radi o malim količinama. Onaj ko ubere iznoseći iz voćnjaka i nešto malo sa sobom, sljeduje gada tu vrijednost nadoknadi i kazna zbog toga što je uzeo ono što mu nije dozvoljeno. A onaj ko ukrade od plodova, nakon što ih je vlasnik sabrao i stavio u sušnicu ili magacin, a to bude u vrijednosti štita iz vremena Allahovog Poslanika (što je bila vrijednost za koju je slijedila kazna za krađu) podliježe sankciji krađe jer je uzeo nešto iz čuvanog prostora. Naime, takvog sljeduje kazna odsijecanja ruke, naravno, ako su ispunjeni i drugi uvjeti ove fiksirane kazne.
Ibn Abbas kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kiselio bi grožđice u mješini i to bi istog dana pio, zatim sutradan i prekosutra. A kada bi nastupila noć trećeg dana, pio bi i dao drugima da piju, a ako bi šta preostalo, to bi prosuo.”
Hadis bilježi imam Muslim
U ovom hadisu Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kazuje da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pravio napitak nebiz, tako što bi grožđice ili datule stavio u vodu koja se nalazila u mješini, kako bi voda postala slatka i dobila okus. Taj napitak pio bi tri dana, a kada bi prošao treći dan, i okus nebiza ne bi se promijenio, nastavio bi piti, a dao bi i drugima da piju, naprimjer slugama, kako bi se sve popilo i kako ništa ne bi ostalo za četvrti dan. Ako bi ipak nešto ostalo i za četvrti dan, on bi to prosuo jer četvrti dan dolazi do vrenja i nebiz se pretvara u alkohol.
Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Oprostite uzornima sitne pogreške, osim ako se radi o djelima za koja je određena šerijatska kazna.”
Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed
U ovom hadisu Aiša, radijallahu anha, obavještava da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poučio muslimanske predvodnike i njihove službenike, kao naprimjer sudije, da opraštaju plemenitim, moralnim i dobrim ljudima, onima od kojih rijetko može doći neko zlo, upućujući ih da im oproste ili da im odrede blagu kaznu u odnosu na druge. Međutim, pojasnio je da se oprost i blagost odnose samo na kazne koje su diskreciono pravo sudije, one koje se vraćaju na sudijsko uvjerenje i idžtihad. Ali, to ne smije biti slučaj sa Allahovim fiksnim kaznama, jer se one ne smiju poništavati i moraju se sprovesti bilo ko da je prijestupnik i kakvo god stanje i položaj bili u pitanju.
Alija, radijallahu anhu, rekao je: “Kada bi bilo ko umro zbog kazne koju izvršim nad njim, ne bi mi teško palo, osim kada bi umro pijanica, i tada bih, zaista, za njega platio krvarinu, i to stoga što Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije u vezi s pijanicom precizno odredio (određeni broj udaraca).”
Hadis bilježi imam Buhari
Alija, radijallahu anhu, kazuje: “Ne bih se ni ražalostio ni pokajao kada bih nad nekim izvršio fiksnu kaznu, pa on umro od posljedica kažnjavanja, osim kada bi se to desilo sa pijanicom. Kad bi on umro od posljedica kažnjavanja, ja bih odredio da njegovi nasljednici dobiju krvarinu iz državne blagajne zato što je kažnjavanje prevršilo mjeru propisanu šerijatom. Inače, najblaža propisana kazna, kada je riječ o količini i načinu izvršavanja, jeste kazna za pijanstvo. Iz navedene predaje razumije se da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije precizno definirao kaznu za pijenje alkohola, nego ta kazna spada u domen ta’zira – kazne koja nije šerijatom precizirana, tako da kadija uzima u obzir okolnosti i sam određuje kako će kazniti počinitelja, pa ako onaj nad kojim se izvršava kazna za pijenje alkohola umre od posljedica kažnjavanja, tada nije potrebno isplatiti krvarinu. Alija, radijallahu anhu, iz opreznosti je prakticirao isplaćivati krvarinu u ovom slučaju, a drugi ashabi smatrali su da krvarinu ne treba isplaćivati.
Ka’b b. Malik, radijallahu anhu, kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kad god bi namjeravao krenuti u neki vojni pohod, skrivao bi to i simulirao da kreće u drugom pravcu od željenog, ali tako nije postupio kada je trebalo krenuti u Pohod na Tebuk. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pošao je na ovaj pohod po velikoj vrućini i uputio se na dalek i opasan put, u borbu protiv brojno većeg neprijatelja. On je muslimane upoznao s tim šta ih čeka na ovom pohodu kako bi se dobro pripremili protiv svoga neprijatelja, i stavio im je do znanja šta želi i šta mu je cilj.”
Muttefekun alejh
Iz hadisa se razumije da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom polaska u neki vojni pohod prakticirao da zavara i zbuni neprijatelja simulirajući da će krenuti u drugom pravcu od željenog, kako bi spriječio špijune da prenesu tačne informacije. Tako je postupao kad god je polazio u neki vojni pohod, sve do Pohoda na Tebuk, kada je ashabe upoznao sa detaljima pohoda jer to je bio iznimno težak i dalek pohod, tako da ih je obavijestio o njemu i ukazao na pravac kojim želi krenuti. U ovom je pohodu Uzvišeni Allah pomogao muslimane protiv nevjernika.
Imran b. Husajn prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao otkup za dvojicu muslimana davao jednog idolopoklonika.
Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi imam Ahmed
U ovom hadisu Imran b. Husajn, radijallahu anhu, obavještava da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dao idolopoklonicima jednog zarobljenog idolopoklonika u zamjenu za dva zarobljena muslimana. Islamski pravnici spominju da vođa muslimana, kada muslimani zarobe nekoga u ratu, ima četiri mogućnosti, i to je izbor zasnovan na koristi i idžtihadu najboljeg rješenja, a ne izbor prema svom emotivnom nahođenju: da zarobljenike pogubi, učini ih robljem, pusti ih slobodne ili dozvoli im da se otkupe za imetak ili zarobljenog muslimana tako što će zarobljeni nevjernik biti oslobođen u zamjenu za slobodu muslimana kojeg su zarobili nevjernici.
