Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Habib b. Meslema el-Fihri rekao je: “Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je na početku putovanja podijelio četvrtinu ratnog plijena, uz redovni dio, a trećinu u povratku.”
Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed
U ovom hadisu ukazuje se na to da je dozvoljeno nagraditi neku vojnu grupu, koja se izdvoji iz vojske i koja napadne neprijatelja i zaplijeni ratni plijen. Svaki vojnik iz te skupine dobit će preko uobičajenog i određenog dijela ratnog plijena zbog svoje aktivnosti i zasluge u džihadu koje su iznad zasluga ostalih učesnika vojnog pohoda. Ako su napad izvršili na početku vojnog pohoda, odmah po polasku vojske u pohod, onda će dobiti dodatnu četvrtinu plijena, a ako napad budu izvršili po povratku iz vojnog pohoda, onda će dobiti trećinu, uz redovni dio plijena kao i ostali vojnici, a taj redovni dio iznosi tri četvrtine ili dvije trećine. Razlog što ova grupa dobija više plijena kada napad izvršava po povratku iz vojnog pohoda nalazi se u činjenici da je nakon okončanja vojnog pohoda teže stimulirati vojsku na ratne operacije nego na početku pohoda, jer na kraju vojnog pohoda vojska je umorna i oslabljena zbog borbe, tako da u toj situaciji ova skupina vojnika koja izvodi napad, u slučaju da joj zatreba pomoć tokom te akcije, većinom ne može računati na pomoć ostatka vojske, za razliku od početka pohoda kada ih vojska može pokrivati i pružiti pomoć. Isto tako, borba u vrijeme povratka iz pohoda dešava se u situaciji kada svi žele da se što prije vrate u svoje mjesto i svojim porodicama, pa zbog toga, a Allah najbolje zna, ova grupa zaslužuje da dobije dodatni i veći dio plijena kada napad izvršava u toku povratka iz vojnog pohoda.
Ibn Omer, radijallahu anhuma, rekao je: “U našim pohodima znali smo zaplijeniti meda i grožđa i nismo to predavali kao plijen, nego smo jeli.”
Hadis bilježi imam Buhari
U ovom se hadisu muslimanskim borcima dozvoljava da jedu voće i hranu koju zaplijene u ratnoj zoni, i to se ne smatra ni pokuđenim, niti je potrebno da za to traže dozvolu vojskovođe. Da je vojnicima zabranjeno da jedu voće i hranu koju zaplijene u vojnom pohodu, to bi se negativno odrazilo na vojsku i njihove životinje, pošto je teško nositi hranu i piće iz muslimanskog mjesta, tako da je ova neznatna količina hrane izuzeta iz tzv. gulula, tj. utaje ratnog plijena.
Ruvejfi b. Sabit el-Ensari prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka ne jaše životinju iz ratnog plijena koji su muslimani bez borbe zaplijenili od nevjernika, pa kada je upropasti, da je vrati. I ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka ne oblači odjeću iz ratnog plijena koji su muslimani bez borbe zaplijenili od nevjernika, pa kada je pohaba, da je vrati.”
Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed - Hadis bilježi Darimi
Ovim se hadisom svakom vojniku zabranjuje da obuče neku odjeću iz ratnog plijena, pa da je vrati nakon što je iznosa, ili da jaše životinju iz plijena, pa da je vrati u plijen kada je upropasti i oslabi, jer time nanosi štetu ostalim vojnicima i izdvaja se u odnosu na druge. Međutim, to bi mu bilo dozvoljeno ako bi jahao životinju kako bi se, recimo, vratio kući ili udaljio od neprijatelja, i tom prilikom ne bi oslabio životinju ili je onesposobio, ili ako bi obukao odjeću da pokrije stidne dijelove ili da se ugrije i zaštiti od hladnoće, i tom prilikom ne bi pohabao odjeću. U tom slučaju, ako bi životinju ili odjeću vratio u ratni plijen, ne bi snosio odgovornost ni na ovome ni na onome svijetu.
Abdurrahman b. Ganm kazuje: “Opsjedali smo grad Kinnesrin sa Šurahbilom b. Simtom. Kada ga je osvojio, zaplijenio je mnogo ovaca i krava. Jedan dio nam je podijelio, a ostatak dodao ratnom plijenu. Nakon toga sreo sam Muaza b. Džebela i to mu ispričao, a Muaz reče: ‘Ratovali smo uz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na Hajberu pa smo zaplijenili ratni plijen. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podijelio je dio jednoj grupi, a preostali dio stavio je u ostatak ratnog plijena.’”
Hadis bilježi Ebu Davud
Abdurrahman b. Ganm spominje da je ratovao u vojsci pod komandom Šurahbila b. Simta kod grada Kinnesrina u Šamu i da je Šurahbil nakon osvajanja grada zaplijenio dosta krava i ovaca, pa je neke vojnike nagradio podijelivši im dio plijena, a ostatak je vratio u ratni plijen za svu vojsku. Zatim pripovijeda da je sreo Muaza b. Džebela, radijallahu anhu, pitajući ga o tome, a on ga obavijesti da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako postupio nakon osvojenja Hajbera, kada je zaplijenio stada ovaca. Ovo se zove “tenfil” i podrazumijeva dodatno nagrađivanje, dakle vojnicima se daje dodatni dio plijena, pored uobičajenog dijela koji im pripada.
Bedžala kazuje: “Bio sam pisar kod Džeza b. Muavije, Ahnefovog amidže. Godinu dana prije nego što će umrijeti, Omer nam je poslao pismo u kojem je napisao: ‘Razvrgnite svaki brak sklopljen među vatropoklonicima koji su srodnici!’ Omer nije uzimao glavarinu od vatropoklonika i tako je bilo sve dok Abdurrahman b. Avf nije posvjedočio da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzimao glavarinu od vatropoklonika u Hedžeru.”
Hadis bilježi imam Buhari
Bedžala kazuje: “Bio sam pisar kod Džeza b. Muavije, a Omerov namjesnik u Ahvezu bio je Ahnef b. Kajs. Godinu dana prije nego što će umrijeti, Omer nam je poslao pismo u kojem je napisao: ‘Razvrgnite svaki brak sklopljen među vatropoklonicima – medžusijama koji su srodnici!’” Dakle, u pismu je zabranio da se vatropoklonik koji živi u muslimanskoj državi ženi svojom rodbinom, poput sestre, majke, kćerke, jer to je praksa suprotna islamu, tako da im to ne treba dopustiti, iako je po njihovoj vjeri validno. A Omer nije uzimao glavarinu od obožavalaca vatre i tako je bilo sve dok Abdurrahman b. Avf nije posvjedočio da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzimao glavarinu od vatropoklonika u Hedžeru (kod Bahreina).
Ibn Omer rekao je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, organizirao je utrke konja, a prednost za učešće na utrkama davao je konjima u petoj godini (koji su se utrkivali na određenoj razdaljini).”
Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed
U hadisu se objašnjava da je dozvoljeno praviti konjske trke i određivati različite udaljenosti trke u srazmjeri sa snagom i kvalitetom konja jer su vrste konja različite, tako da postoje vrste koje su izdržljivije i spremnije za trku, pa im je određivana udaljenost koja im odgovara.
Ebu Seid kazuje: “Pitali smo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o mladunčetu u utrobi, pa je kazao: ‘Jedite ako hoćete jer je njegovo šerijatsko klanje ostvareno klanjem njegove majke.’”
Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed
Mrtvo mladunče dozvoljeno je jesti ako je izvučeno iz trbuha majke koja je zaklana na šerijatski ispravan način, jer klanjem majke smatra se da se zaklalo i mladunče u njenoj utrobi. To iz razloga što je šerijatsko klanje očistilo čitavo tijelo majke, a mladunče je u vrijeme klanja bilo dio tog tijela. Dijelove zaklane životinje nema potrebe posebno klati, a mladunče u utrobi smatra se dijelom zaklane životinje.
Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže: "Nije dozvoljeno svjedočenje beduina protiv stanovnika naselja."
Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Ebu Davud
Ovaj hadis ukazuje na jednu od zapreka prihvatanja svjedočenja, a to je da beduinu, stanovniku pustinju i njima sličnim, nije dozvoljeno da svjedoče protiv građanina i stanovnika naselja, gradova i sela. Razlog je postojanje osnovane sumnje, jer ne postoji potreba za svjedočenjem osobe koja je udaljena i u većini situacija ne zna šta se dešava u naseljima. Rečeno je da je to tako zato što su stanovnici pustinje većinom neobrazovani i moguće je da svjedočenje olahko shvataju, a i ne gledaju na stvari precizno kada je u pitanju čuvanje ljudskih prava. Ovo je stav imama Malika, i Ahmeda, po jednoj verziji. Izrazita većina učenjaka ipak prihvata svjedočenje beduina, zbog općenitih dokaza, a hadis tumače da se odnosi na onoga za kojeg se ne zna njegova pravičnost i čestitost.
Od Ibn Abbasa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, presudio na osnovu zakletve i svjedoka.
Hadis bilježi imam Muslim
Ovaj hadis je osnova na koju se pozivaju pravnici, a ukazuje na to da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., presudio na osnovu zakletve onoga koji nešto tvrdi i jednog svjedoka, u njegovu korist, smatrajući istinom to što tvrdi. To se primjenjuje u slučaju da ne može dovesti drugog svjedoka, i ovo je u pogledu materijalnih prava i onoga što je s tim u vezi, tako da je obaveza da se prvo dovede svjedok koji će posvjedočiti, a zatim se onaj koji nešto tvrdi zakune za svoju tvrdnju. Naime, ako dođe samo sa jednim svjedokom, nije upotpunjeno svjedočenje, međutim, ono je izvjesnije, a zakletvom se jača ona strana u sporu koja je izvjesnija. U ovom smislu je i stav izrazite većine uleme iz reda ashaba i tabiina, te trojice imama mezheba: Malika, Šafija i Ahmeda.
