Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Avf b. Malik (ili b. el-Haris) b.Tufejl kazuje: "Aiši, radijallahu anha, ispričano je da je Abdullah b. Zubejr, radijallahu anhuma, čuo o prodaji ili poklonu koji je Aiša bila dala, pa je rekao: 'Tako mi Allaha, ili će Aiša prestati, ili ću je staviti pod starateljstvo (ograničiti njenu poslovnu sposobnost).' Aiša, radijallahu anha, upitala je: 'Je li to on zaista rekao?', pa su joj rekli da jest, na šta je ona rekla: 'Zavjetujem se Allahu da nikada neću progovoriti s lbn Zubejrom!' Kada se izbjegavanje oduljilo, lbn Zubejr je zamolio da se kod nje posreduje, pa je rekla: 'Tako mi Allaha, nikada mu neću prihvatiti posredovanje niti ću svoj zavjet prekršiti!' Kada se to Ibn Zubejru oduljilo, obratio se Misveru b. Mahremi i Abdurrahmanu b. Esvedu b. Abdujegusu – a obojica su bili iz porodice Benu Zuhra - i zamolio ih: 'Zaklinjem vas Allahom, kad biste me (kako) uveli kod Aiše! Više joj nije dozvoljeno da me pod zavjetom izbjegava!' Na to su se Misver i Abdurrahman ogrnuli svojim ogrtačima i s njim zaputili do Aiše te rekli riječima: 'Neka je na tebe Allahov mir, milost i blagoslov, možemo li ući?' 'Uđite!', odgovorila je Aiša, radijallahu anha. 'Je li svi?', upitali su. 'Da, uđite svi!', rekla je, ne znajući da je s njima dvojicom i Ibn Zubejr. Kada su ušli unutra, lbn Zubejr je ušao u zastrti dio sobe, zagrlio Aišu i počeo plakati, preklinjući je da mu oprosti. Misver i Abdurrahman također su je počeli preklinjati (i moliti) da se pomire i da ona primi njegovo izvinjenje, govoreći joj da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kao što i sama zna, riječima: 'Muslimanu nije dozvoljeno izbjegavati svoga brata više od tri noći' – zabranio izbjegavanje. Nakon što su Aiši dugo govorili, savjetovali je i opominjali (o obavezama prema rodbini), i ona je, plačući, počela opominjati i njih dvojicu, govoreći im: 'Zavjetovala sam se, a zavjet je težak! ' Njih dvojica nisu prestali insistirati sve dok se nije pomirila (dok nije progovorila) s Ibn Zubejrom. Za prekršaj svoga zavjeta oslobodila je četrdeset robova. Kasnije, kada bi se sjetila svog zavjeta plakala bi toliko da bi joj se veo nakvasio od suza.“
Hadis bilježi imam Buhari
Abdullah b. Zubejr, radijallahu anhuma čuo je o poklonima koje je Aiša bila mnogo davala, pa je smatrajući to pretjerano velikim rekao: "Ako ne prestane, ograničiću njenu poslovnu sposobnost." Ove riječi su Aiši teško pale, jer je ona bila njegova tetka i imala je uvaženo mišljenje, znanje, blagost i mudrost i nije zasluživala da joj se takvo nešto kaže. Kada je to čula od onih koji prenose tuđe riječi kako bi zavadili ljude, ona se, kao vid reakcije, zavjetovala da nikada neće progovoriti s lbn Zubejrom i da će ga izbjegavati. Sasvim je jasno bilo da će to Ibn Zubejru teško pasti, pa je pokušavao da je oraspoloži, ali ona to nije prihvatala jer je smatrala da je zavjetovanje krupna stvar. lbn Zubejr je zamolio dva čovjeka, ashaba Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kod nje posreduju za njega, i da naprave jednu lukavštinu koja je bila lijepa jer je vodila ka lijepom cilju, a to je pomirenje ljudi. Oni su zamlolili Aišu da kod nje uđu i nazvali su joj selam. Kada su je zamolili da uđu, ona im je dozvolila, a oni su upitali: "Je li svi?" "Da, uđite svi!", rekla je ne znajući da je s njima dvojicom Ibn Zubejr. Kada su ušli unutra, našli su je iza zastora kojim su se pokrivale majke vjernika od drugih ljudi, ali to nije zastor koji se odnosi na ostale žene, jer zastor koji se odnosi na druge žene je ustvari pokrivanje lica i ruku. Ovo je bio zastor koji je odvajao ljude od majki vjernika. Kada su ušli, lbn Zubejr je ušao u zastrti dio (sobe), jer mu je ona bila tetka, zagrlio je Aišu i počeo plakati, preklinjući je (da mu oprosti) i podsjećajući je da prekidanje rodbinskih odnosa nije dozvoljeno. Ona je tada kazala: "Zavjetovala sam se, a zavjet je težak!" Ova dvojica nisu prestali insistirati i odvraćati je od izbjegavanja Ibn Zubejra, podsjećajući je na hadis da brata muslimana nije dozvoljeno izbjegavati više od tri dana. To su činili sve dok ona nije prihvatila, pa je zaplakala i počela da priča sa Abdullahom b. Zubejrom. Ovo je za nju bila velika stvar i briga, i kad bi se toga sjećala plakala bi. Za prekršaj svoga zavjeta oslobodila je četrdeset robova kako bi nju Allah oslobodio od Vatre. Iako je bila dužna osloboditi samo jednog roba, ona je iz svoje pobožnosti oslobodila četrdeset.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Neki čovjek odluči da će dati milostinju te je dade jednom čovjeku ne znajući da je on kradljivac, te se sutradan govorkalo: 'Kradljivcu neko udijeli milostinju', a taj je rekao: 'Hvala Allahu na tome!' Druge noći dade milostinju jednoj ženi ne znajući da je ona bludnica, pa se sutradan govorkalo: 'Bludnici neko dade milostinju!', a taj je rekao: 'Hvala Allahu na tome!' Treće večeri on je milostinju dao čovjeku za koga nije znao da je bogat, pa se sutradan govorkalo: 'Bogatom čovjeku neko dade milostinju!', a taj je opet rekao: 'Hvala Allahu na tome što sam milostinju dao bludnici, kradljivcu i bogatom čovjeku!' Bi mu rečeno: 'Tvoja je milostinja primljena zato što će se bludnica, možda, sustegnuti od bluda, kradljivac od krađe, a bogati će čovjek, možda, iz toga izvući pouku i udjeljivati.'"
Muttefekun alejh
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naveo je događaj koji se desio u prijašnjim narodima, e da izvučemo pouku iz njega. Naime, neki je čovjek odlučio dati milostinju, koja pripada siromasima i nevoljnicima, međutim, ona je došla u ruke kradljivca, pa su ljudi počeli da pričaju kako je sadaka udijeljena nekom kradljivcu, a kradljivca bi trebalo sankcionirati, a ne da mu se daje i uvećava imetak. Ovaj čovjek, koji je dao sadaku, zahvalio je Allahu, jer se Allahu zahvaljuje na svakom stanju. Potom je isti taj čovjek izašao iz kuće noću kako bi udijelio sadaku, pa je ona došla u ruke bludnice i prostituke, te su ljudi počeli da pričaju kako je sadaka udijeljena bludnici, što je neprihvatljivo za razumne i uviđavne ljude. On je na tome zahvalio Allahu. Zatim je ponovo izašao da udijeli sadaku, jer kao da je mislio da mu sadaka prvi i drugi put nije primljena kod Allaha. Opet je dao sadaku, koja je došla u ruke bogatašu, a bogatašu se ne daje sadaka, nego mu se daju pokloni, darovi i sl. Ljudi su ponovo počeli da pričau kako je sadaka data bogatoj osobi, pa je ovaj čovjek kazao: "Hvala Allahu, Koji mi je omogućio da dam sadaku kradljivu, bludnici i bogatašu." On je želio da njegova sadaka dođe u ruke čednog siromaha, ali je Allah htio drukčije. Njemu je preneseno putem vjerovjesnika tog naroda da su sve njegove sadake primljene, jer je bio iskren i želio je dobro, ali mu se nije posrećilo. Što se tiče sadake kradljivca, možda ta sadaka bude uzrokom da ga odvrati od krađe i da kaže: "Imam dovoljno imetka." Što se tiče bludnice, možda je ta sadaka spriječi od bluda, utoliko prije jer je blud, možda, činila želeći steći imetak, pa joj ta sadaka bude dovoljna da se prestane baviti prostitucijom. Što se tiče bogataša, možda ga ona podstakne, pa i on počne davati od onoga što mu je Allah dao.
Od Ebu Džafera Abdullaha b. Džafera, radijallahu 'anhuma, se prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, me je postavio iza sebe na jahalicu i rekao mi je nešto, a ja to ne želim nikome otkriti. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, se prilikom obavljanja fiziološke potrebe volio zaklanjati iza nečega visokog, ili iza napuštenog palmovika. Jednom je ušao u palmovik nekog Ensarije i našao u njemu devu koja je, vidjevši Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, počela rikati, i oči su joj zasuzile. Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, joj je prišao i pomilovao je po grbi i po ušnoj kosti pa se smirila, a zatim je upitao: "Ko je vlasnik ove deve? Čija je ovo deva?" Došao je mladić od Ensarija i kazao: "Moja Allahov Poslaniče." Upitao ga je: "Zar se ne bojiš Allaha zbog ove životinje koju ti je dao u posjed? Doista mi se žali da je izgladnjuješ i umaraš."
Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed - Hadis bilježi imam Muslim
Prenosi Abdullah b. Džafer, radijallahu 'anhu, da ga je jedne noći Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, postavio iza sebe na jahalicu, pa mu je rekao nešto o čemu on ne želi da obavijesti ikoga. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada bi htio obaviti fiziološku potrebu, sklanjao se iza nečega visokog, ili iza palmovika u kojem su palme za čijim plodovima i hladom ljudi nemaju potrebu, da ga niko od ljudi ne vidi. Tako je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ušao u palmovik jednog Ensarije i našao u njemu devu. Kada je deva vidjela Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, zaplakala je, pa ju je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selem, pomilovao po grbi i iza ušiju, zatim je tražio njenog vlasnika. Došao je mladić od Ensarija i kazao da je on vlasnik deve a Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ga je upitao zar se ne boji Allaha, subhanehu ve teala, koji ga je učinio vlasnikom te deve, jer se ona žali na njega da je izgladnjuje i umara.
Ebu Ali Suvejd b. Mukarrin, radijallahu 'anhu, kazuje: "Bilo nas je sedmerica iz plemena Beni Mukarrin i imali smo samo jednu robinju. Kada ju je najmlađi ošamario, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nam je da je oslobodimo." U drugoj predaji stoji: „Bilo nas je sedam braće...“
Hadis bilježi imam Muslim
Ebu Ali Suvejd b. Mukarrin, radijallahu 'anhu, kazuje da je on bio jedan od sedmerice braće iz plemena Beni Mukarrin. Svi su oni bili ashabi muhadžiri i imali su samo jednu robinju koja ih je služila. Kada ju je najmlađi ošamario, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nam je da je oslobodimo, kako bismo se iskupili.
Od Kesira b. Zijada prenosi se da je rekao: "Pričala mi je el-Ezdijja (Mussa): 'Obavila sam obrede hadža pa sam ušla kod majke vjernika Ummu Seleme i rekla joj: 'O majko vjernika, Semura b. Džundub naređuje ženama da naklanjaju namaze koje nisu klanjale u vrijeme hajza (mjesečnog ciklusa)', a ona je kazala: 'Neće naklanjati! Neko bi žensko iz Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice provelo u nifasu (postporođajno krvarenje) četrdeset noći, i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi mu naredio da naklanja propuštene namaze.'" U jednoj drugoj predaji stoji: "...i mazale smo svoja lica versom (žuta biljka, šafran) zbog pjegavosti (crvenila)."
Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed - Hadis bilježi Darimi
Naša majka Ummu Selema, radijallahu anha, ispravila je plemenitog ashaba Semuru b. Džunduba, radijallahu anhu, koji je naredio ženama da naklanjaju propuštene namaze za vrijeme hajza (mjesečnog ciklusa). Rekla je da žena te namaze neće naklanjati, pa je kazala: "Neće naklanjati! Neko bi žensko iz Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice provelo u nifasu (postporođajno krvarenje) četrdeset noći, i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi mu naredio da naklanja propuštene namaze." Pod ovim se misli na žene iz Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice, poput kćerki ili bližnje rodbine, a ne samo na njegove supruge, jer je "žena" općenitiji pojam od izraza "supruga". Ovdje se pojavljuje jedan problem, a to je sadržan u riječima Ummu Seleme, radijallahu anha: "Neko bi žensko iz Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice provelo u nifasu...", jer je Mussa pitala o statusu obavljanja namaza za vrijeme hajza, i obavijestila ju je da Semura naređuje ženama da ih naklanjaju, a Ummu Selema je odgovorila spominjući status obavljanja namaza u nifasu. Na ovo se može odgovoriti s dva aspekta: prvo, pod hajzom se u hadisu misli na nifas, što se može zaključiti iz odgovora; drugo, Ummu Selema je spomenula status obavljanja namaza u nifasu jer se nifas rjeđe događa od hajza: hajz se kod žene u toku godine dogodi dvanaest puta, a nifas mnogo manje od toga, pa je rekla da ako je Zakonodavac oslobodio ženu obaveze obavljanja namaza u nifasu, koji nije česta pojava kao hajz, kako da je ne oslobodi obaveze obavljanja namaza u hajzu, koji se ponavlja. A Allah najbolje zna. U jednoj se predaji navodi da je kazala: "...i mazale smo svoja lica versom..." "El-vers" je žuta biljka od koje se pravi krema sa šafranom za lice. "...zbog kelefa (crvenila, pjegavosti)", "el-kelef" je boja između crne i crvene, i odnosi se na crvenilo i pjege na licu.
Prenosi se od Aiše, radijallahu 'anha, da je kazala: "Izašli smo s Vjerovjesnikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, misleći da obavimo samo hadž. Kada smo došli u Serif, pojavila mi se menstruacija. Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je ušao u moj šator i vidio da plačem. 'Zašto plačeš?' - upita. 'Allaha mi, voljela sam da nisam hodočastila ove godine.', odgovorila sam. 'Možda si dobila hajz?', upitao je. 'Da.', odgovorila sam. On je potom rekao: 'To je nešto što je Allah propisao Ademovim kćerkama; radi sve što radi svaki hodočasnik, samo ne obilazi oko Kabe dok se ne očistiš!' Kada sam stigla u Mekku, Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao je svojim ashabima: 'Učinite nijjet za umru.' Ljudi su izišli iz obreda, osim onih koji su poveli kurban. Kurban su imali Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, Ebu Bekr, Omer, i oni koji su bili imućniji. Oni koji su učinili umru, donijeli su nijjet za hadždž kada su otišli na Minu (osmog dana). Kada je bio dan klanja kurbana, očistila sam se, pa mi je Poslanik, sallalahu 'alejhi ve sellem, naredio i ja sam učinila tavaf ifade. Poslije nam je doneseno kravlje meso, pa sam upitala: 'Šta je ovo?' Rekli su: 'To je od kurbana Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, za svoje žene.' Kada smo odsjeli da prenoćimo u Muhassabu, rekla sam Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'Ljudi se vraćaju sa hadždžom i umrom, a ja samo sa hadždžom.' Naredio je Abdurrahmanu b. Ebi Bekru da me stavi na svoju devu. Sjećam se, a bila sam mlada, da sam drijemala i da mi je lice padalo naprijed, sve dok nismo stigli do Ten'ima, pa sam iz nje nanijetila umru koja mi je bila umjesto umre koju su drugi obavili ranije."
Hadis bilježi imam Muslim
Značenje hadisa kojeg prenosi Aiša, radijallahu 'anha: "Izašli smo s Vjerovjesnikom, sallallahu 'alejhi ve sellem", tj. iIzašli smo iz Medine, a Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je krenuo je u subotu, zadnjih pet dana mjeseca zul-ka'deta, nakon što je klanjao podne četiri rekata. Kada je došao do Zul-Hulejfe, klanjao je ikindiju dva rekata. "Želeći da obavimo samo hadž", u drugoj verziji stoji: "Htjeli smo da obavimo samo hadždž." Ali, u ispravnom hadisu kojeg prenosi Aiša, stoji: "Bilo nas je koji smo nijetili umru, a bilo nas je i koji smo nijetili hadždž, a ja sam bila među onima koji su nijetili umru." Imajući u vidu ovo, onda njene riječi: "želeći da obavimo samo hadž" i "htjeli smo samo da obavimo hadždž", mogu biti nekog od sljedećih zančenja: 1: Time je mislila na osnovu obaveznog hadždža, a ne na pojašnjavanje vrste obreda u koji su ušli. 2: Mislila je (pojašnjenje vrste obreda, ali) na stanje kada su izašli i prije nego su stigli do mikata i prije ulaska u obrede. 3: mislila je na stanje drugih ashaba mimo nje, i nije ciljala na sebe. "Kada smo došli u Serif": To je mjesto koje se zvalo Serif i nalazi se nedaleko od Mekke. "pojavila mi se menstruacija", tj. Aiša, radijallahu 'anha, dobila je menstruaciju. "Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ušao je u moj šator i vidio da plačem. 'Što plačeš?', upita. 'Allaha mi, voljela sam da nisam hodočastila ove godine.', odgovorila sam", tj. kada je dobila mestruaciju, počela je da plače, i poželjela je da nije te godine ni krenula na hadždž, misleći i smatrajući da menstruacija prekida hadžske obrede i da tako gubi veliku nagradu. "Možda si dobila hajz?" "Da." On je potom rekao: "To je nešto što je Allah propisao Ademovim kćerkama", tj. menstruacija je odredba od Allaha koja pogađa kćerke Adema, i to nije samo vezano za tebe, niti ti možeš na to uticati, tako da nema razloga za plakanje. "radi sve što radi svaki hodočasnik, samo ne obilazi oko Ka' be dok se ne očistiš!", tj. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, joj je kazao da je menstruacija ne sprečava da nastavi sa svojim obredima niti utiče na njen ihram (nijjet obreda), te da radi sve što rade i druge hadžije, tj. da stoji na Arefatu, da boravi na Mini, Muzdelifi, da baca kamenčiće i da čini sve ostale obrede osim tavafa. Kada je u pitanju tavaf, on se ne može obavljati dok se žena ne očisti i ne okupa. "Rekla je: 'Kada sam stigla u Mekku, Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao je svojim ashabima: 'Učinite nijjet za umru.'", tj. kada je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, došao u Mekku, naredio je da oni koji nisu poveli hadžski kurban, promijene nijjet u umru. Onaj ko je nijetio hadždž i nije poveo kurban, trebao je da nijjet hadždža promijeni u nijjet umre, te da učini tavaf, sa'j i da skrati kosu, te je na taj način postao oslobođen ihrama. U verziji kod Muslima stoji: "Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, naredio nam je da se oslobodimo ihrama ukoliko nemamo kurban. Rekli smo: 'Kako da se oslobodimo?' A on reče: 'Potpunim oslobađanjem.'" Aiša kaže: "Ljudi si izišli iz obreda, osim onih koji su poveli kurban. Kurban su imali Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, Ebu Bekr, Omer, i oni koji su bili imućniji", tj. oni koji nisu imali kurban oslobodili su se ihrama nakon što su učinili tavaf, sa'j i nakon što su se ošišali. U ihramima i obredima ostali su Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, Ebu Bekr i Omer, radijallahu 'anhuma, te oni kojima je Allah dao mogućnost da nabave kurban. Dakle, oni su poveli kurbane, a onima koji su ih poveli, nije bilo dozvoljeno da nijjet promijene u umru. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao je: "Da nisam poveo kurban, učinio bih isto kao što sam i vama naredio da činite." "Oni koji su učinili umru, donijeli su nijjet za hadždž kada su otišli na Minu", tj. oni koji su učinili tavaf, sa'j i ošišali se, zanijetli su hadždž kada su stigli na Minu, na dan Tervijje, a to je osmi dan mjeseca zul-hidždžeta. "Aiša veli: 'Kada je bio dan kanja kurbana, očistila sam se'", tj. deseti dan zul-hidždžeta, kada se kurbani kolju, Aiši, radijallahu, 'anha, prestala je menstruacija. "pa mi je Poslanik, sallalahu 'alejhi ve sellem, naredio i ja sam učinila tavaf ifade", tj. nakon što se očistila od menstruacije, na dan klanja kurbana, Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, joj je naredio da učini tavaf ifadu, što je ona i učinila. "Poslije nam je doneseno kravlje meso, pa sam upitala: 'Šta je ovo?'", tj. njoj i onima koji su bili s njom poslano je meso od krave, a ona je upitala o čemu se radi. "Rekli su: 'Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je prinio krave kao kurban za svoje žene'", tj. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je za svaku svoju suprugu prinio po kravu kao žrtvu. "Kada smo odsjeli da prenoćimo u Muhassabu", tj. kada je bila noć u kojoj se napuštala Mina, a to je noć nakon dana tešrika. Nazvana je tim imenom jer su otišli s Mine i odsjeli u Muhassabu te na njemu prenoćili. U verziji kod Buharije stoji: "Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je legao spavati u Muhassabu. Kasnije je uzjahao devu, krenuo ka Ka'bi i obavio tavaf oko nje." "Rekla sam Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'Ljudi se vraćaju sa hadždžom i umrom, a ja samo sa hadždžom', tj. ljudi se vraćaju posebno s hadždžom i posebno s umrom, jer su obavljali vrstu hadždža koja se naziva temettu', a ja se vraćam samo sa hadždžom. Ona je obavljala hadždž kiran gdje je umra sastavni dio hadždža. U verziji kod Muslima stoji: "Zar će se ljudi vratiti s dvije nagrade, a ja samo s jednom." Željela je da ima umru odvojenu od hadždža kao što su imale i druge majke vjernika i drugi ashabi koji su upotpunili umru, oslobodili se ihrama, a zatim na dan tervije ušli u obrede hadždža u Mekki, tako da oni imaju posebnu umru i posebni hadždž, dok je Aiša imala samo hadždž u koju je uračunata i umra, jer je obavlja kiran. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao joj je: "Tvoj tavaf je i za hadždž i za umru." "Allahov Poslanik je naredio Abdurrahmanu b. Ebi Bekru da me stavi na svoju devu", tj. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, naredio je njenom bratu Abdurrahmanu, sinu Ebu Bekra, radijallahu 'anhuma, da je odvede u Ten'im, kako bi od tamo zanijetila umru, da bi imala nagradu kao i drugi ljudi. On ju je stavio na jahalicu iza sebe, kao što se navodi u drugom Muslimovom predanju. "Sjećam se, a bila sam mlada, da sam drijemala i da mi je lice padalo naprijed", tj. kada ju je Abdurrahman b. Ebi Bekr, stavio iza sebe i vodio je do Ten'ima, ona je drijemala tako da joj je glava padala naprijed i udarala u sedlo. "sve dok nismo stigli do Ten'ima, pa sam tamo nanijetila umru koja mi je bila umjesto umre koju su drugi obavili ranije", tj. kada su stigli u Ten'im, zanijetila je umru koja je bila poput umre drugih ljudi koju su oni obavili još ranije. U predaji koja se bilježi u dva Sahiha stoji da joj je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao nakon što je obavila umru: "Ova tvoja umra je umjesto umre koju si željela obaviti samostalno, a ne kao sastavni dio hadždža, pa te je menstruacija spriječila da je obaviš (s ostalim ljudima)."
Od Džabira, radijallahu 'anhu, se prenosi da je rekao: "Krenuli smo na putovanje pa je jednom čovjeku među nama kamen rasjekao glavu, zatim se odžunupio u snu (polucija), pa je upitao svoje saputnike: 'Znate li imam li pravo koristiti olakšicu tejemuma?' Rekli su mu: 'Ne znamo da ti je dozvoljeno uzeti tejemum a imaš vodu.', pa se okupao i umro. Kada smo došli kod Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, obavijestili su ga o tome, pa je rekao: 'Ubili su ga, ubio ih Allah, trebali su pitati ako nisu znali? Doista je pitanje lijek za neznanje. Bilo je dovoljno da uzme tejemum, i da stegne krpu (zavoj) na posjekotinu, zatim da potare po njoj i opere ostatak tijela.'"
Hadis bilježi Ebu Davud
Džabir, radijallahu 'anhu, nam prenosi da su krenuli na putovanje na kojem je jednom čovjeku od njih kamen rasjekao glavu, zatim se, kada je zaspao, odžunupio u snu (polucija), pa je pitao svoje saputnike da li mu je dozvoljen tejemmum umjesto pranja glave. Rekli su mu: "Ne znamo da ti je dozvoljeno uzeti tejemum, a imaš vodu.", pa se okupao i nakon toga preselio. Smatrali su da mu nije dozvoljeno uzeti tejemum a on ima vodu, jer je olakšica tejemuma data u slučaju kada čovjek nema vode, a pošto je on imao vodu mislili su da nema pravo na tu olakšicu. On se okupao, i voda je pogoršala stanje toj njegovoj posjekotini pa je preselio, radijallahu 'anhu. Kada su se vratili u Medinu obavijestili su Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, o onome što se desilo, pa ih je ukorio riječima: "Ubili su ga, ubio ih Allah!" Dovio je protiv njih jer su uzrokovali smrt ovog ashaba pogrešnim odgovorom na njegovo pitanje." Trebali su pitati ako nisu znali", odnosno: obaveza im je bila da pitaju umjesto da žure sa odgovorom, jer to prouzrokuje štetu drugome, kao što se i desilo. "Doista je pitanje lijek za neznanje", odnosno: zašto nisu pitali kada nisu znali, jer pitanje liječi neznanje. Kada čovjek ne zna neki šerijatski propis, lijek za njegovo neznanje je da pita, a ne da daje fetve (donosi propise) i drugima nanosi štetu i propast (svojim neznanjem). Zatim im Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, objašnjava šerijatski propis u situaciji ovog čovjeka, pa kaže: "Bilo je dovoljno da uzme tejemum, i da stegne krpu (zavoj) na posjekotinu, zatim da potare po njoj i opere ostatak tijela." Ovo je propis u skladu sa osnovama (ciljevima) šerijata i tako je trebao postupiti. Da mu se naredi kupanje koje mu može naštetiti ili ga usmrtiti, u suprotnosti je sa šerijatom. Na osnovu ovoga se može reći: dozvoljeno je čovjeku koji ima posjekotinu na tijelu ili na glavi, da potare po tom mjestu, a da opere ostatak tijela. Što se tiče tejemuma preko zavoja na mjestu posjekotine, to nije propisano, jer obavezivanje čovjeka da čisti jedan dio tijela sa dva različita šerijatska čišćenja je u suprotnosti sa pravilima šerijata. Propis tejemuma koji je spomenut u hadisu se može odnositi, a Allah najbolje zna, ukoliko na rani ima zavoja više nego što je potrebno, a teško je taj višak skinuti. U tom slučaju je propisan tejemum. Ili se može odnositi na to ako se posjekotina nalazi na dijelu tijela koji se pere prilikom abdesta, pa ne može do njega doći voda, onda se uzima tejemum umjesto pranja tog dijela tijela.
Prenosi se od Ebu Sei'da el-Hudrija, radijallahu anhu, da je rekao: „Dva čovjeka su otišla na put i nastupilo je vrijeme namaza, a nisu imali vode. Uzeli su tejemmum čistom zemljom i klanjali, potom su našli vodu u namaskom vremenu. Jedan od njih obnovio je namaz i abdest, a drugi nije. Potom su otišli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i spomenuli mu to. Rekao je onome koji nije ponovio: 'Pogodio si sunnet i valjan ti je namaz.', a drugom je rekao: 'Ti imaš dvostruku nagradu.'“
Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi Darimi
Pripovijedao je plemeniti ashab Ebu Sei'd El-Hudri, radijallahu 'anhu, rekavši: "Dva čovjeka su otišla na put i nastupilo je vrijeme namaza, a nisu imali vode. Uzeli su tejemmum čistom zemljom", odnosno očistili su se na specifičan način ili uzeli su tejemmum čistom zemljom. "i klanjali su, a potom su našli vodu u namaskom vremenu. Jedan od njih je obnovio namaz i abdest", učinio je to misleći da mu je namaz pokvaren ili je to uradio iz predostrožnosti. "A drugi nije", misleći i gradeći svoj stav da je takav način ispravan. "Potom su otišli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i spomenuli mu to.", odnosno što im se desilo. Rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, onome što nije obnovio namaz: "Pogodio si sunnet", odnosno pogodio si šerijatski stav koji je potvrđen sunnetom. "Valjan ti je namaz", objašnjava ono prije njega i potvrđuje ga. A što se tiče drugog, rekao mu je: "Ti imaš dvostruku nagradu", odnosno ti imaš dvostruku nagradu za namaz. Oba namaza su ispravna i zaslužuju nagradu, ali Uzvišeni Allah ne poništava trud onog ko radi na najljepši način. U ovome je dokaz da je praksa po metodi predostrožnosti najvrijednija, kao što je rekao Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Ostavi sumnju i uzmi ono što ne izaziva sumnju."
Od Ebu Zerra Džunduba b. Dženade, radijallahu 'anhu, se prenosi da je rekao: "Kod Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, se skupilo nešto stoke, pa mi je rekao: "O Ebu Zerre, idi s njom u pustinju", pa sam odveo stoku u pustinju. Odžunupio sam se i ostao tako pet ili šest dana. Nakon toga sam otišao Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa mi je rekao: "O Ebu Zerre", a ja sam šutio. On je zatim rekao: "Majka te izgubila Ebu Zerre, teško tvojoj majci", (ovo je uzrečica kojom se neko opominje da je to što je uradio ružna stvar). Zatim je pozvao crnu djevojčicu (ropkinju) da donese posudu sa vodom. Ona me je zaklonila odjećom, a i ja sam se sklonio iza jahalice, i okupao se. Nakon kupanja imao sam osjećaj kao da je sa mene spalo brdo (osjećaj olakšanja nakon oslobađanja od nekog tereta). Zatim mi je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Čista zemlja muslimanu je abdest (služi mu za čišćenje u slučaju nedostatka vode), čak i ako bi to potrajalo deset godina. A kada nađeš vodu pokvasi njome svoju kožu (okupaj se), to je bolje."
Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed
U ovom hadisu nam je došlo pojašnjenje jedne od šerijatskih olakšica, a to je uzimanje tejemuma u slučaju nedostatka vode. "Čista zemlja", odnosno: zemljana prašina sa površine zemlje koja je čista, i sve što je slično tome. Nazvana je (sa'iid- polje po kojem se hodi) zbog toga što ljudi hode po njoj. "Služi muslimanu kao abdest", u ovim riječima došla je uporedba čiste zemlje sa vodom u smislu šerijatske čistoće, pa je Zakonodavac nazvao tejemum abdestom, zbog toga što tejemum zauzima mjesto abdesta (u slučaju nedostatka vode). Ova olakšica (zamjena abdesta tejemumom) traje sve dok traje njen razlog (nestanak vode), i zbog toga je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: "Čak i ako bi to potajalo (ako ne bi našao vodu) deset godina." Periodom od deset godina ukazuje se na to da olakšica može trajati dug period. Dakle, deset godina nije ograničenje, jer olakšica može trajati i dvadeset ili trideset godina ukoliko ne bi bilo vode, ili bi našao vodu ali bi postojala šerijatska ili neka druga prepreka da tu vodu koristi. Iz ovog vidimo da tejemum zauzima mjesto abdesta, iako je čišćenje tejemumom slabije od abdesta, ipak je nužno da bi se namaz obavio u njegovo vrijeme. Olakšica tejemuma prestaje onog trenutka kada se dođe do vode i bude u mogućnosti tu vodu koristiti. Zbog toga je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ukazao Ebu Zerru na važnost vraćanja na osnovu čišćenja, a to je korištenje vode, pa mu je rekao: "A kada nađeš vodu pokvasi njome svoju kožu." Odnosno: Abdesti se ili okupaj. Slično ovome je došlo i u predaji kod Tirmizija. Ovim je ukazano na to da tejemum biva pokvaren kada se vidi voda, odnosno kada postoji mogućnost korištenja vode.
