Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Od Ebu Hurejre, i Zejda b. Halid El-Džuhenija, radijallahu 'anhuma, se prenosi da su rekli: "Neki beduin je došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: 'Zaklinjem te Allahom da presudiš između nas po Allahovoj Knjizi.' Rekao je njegov parničar, a bio je od njega razumniji: 'Da, presudi nam po Allahovoj Knjizi, i dozvoli mi da govorim.' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je dozvolio, a on je rekao: 'Moj sin je bio kod ovog (beduina) nadničar i učinio je blud sa njegovom ženom. Rečeno mi je da je kazna za mog sina kamenovanje pa sam ga ja otkupio od te kazne za stotinu ovaca i djevojčicom robinjom. Kasnije sam pitao učene, pa su mi rekli da je kazna za mog sina trebala biti stotinu udaraca bičem i progon (iz njegovog mjesta) godinu dana, a da je kazna za ženu s kojom je počinio blud kamenovanje.' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: 'Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša presudit ću vam po Allahovoj Knjizi. Robinja i stado se vraćaju tebi, a kazna tvom sinu je stotinu udaraca bičem i izgnanstvo godinu dana.' Zatim je rekao Unejsu, čovjeku iz plemena Eslem: 'Sutra porani do te žene, pa ako prizna blud kamenuj je.' Pa je poranio Unejs sutradan, i ona je priznala blud, te je kamenovana kako je i naredio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem."
Muttefekun alejh
Iz ovog hadisa vidimo da je jedan čovjek bio nadničar kod drugog i počinio blud sa njegovom ženom. Njegov otac je čuo da svako ko počini blud biva kažnjen kamenovanjem pa je dao otkupninu od stotinu ovaca i jedne robinje za svog sina čovjeku sa čijom je ženom njegov sin počinio blud. Nakon toga je upitao neke učene ljude o tom postupku pa su mu rekli da njegov sin nije ni trebao biti kamenovan, nego da je njegova kazna stotinu udaraca bičem i izgon iz njegovog mjesta godinu dana. Otišli su zajedno kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, otac ovog bludnika i muž bludnice, da im presudi po Allahovoj knjizi. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ocu bludnika vratio ovce i robinju i kazao da je kazna njegov sinu stotinu udaraca bičem i izgon godinu dana, zbog toga što je on mladić koji nije oženjen. Potom je naredio da se zatraži od bludnice da prizna i potvrdi svoj grijeh, pa kada je to učinila kamenovana je zbog toga što je ona bila udata.
Prenosi se od Abdullaha b. Omera b. Hattaba, radijallahu 'anhuma, da je kazao: "Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, klanjao nam je namaz u strahu. Jedna skupina ostala je sa njim, dok je druga držala stražu i posmatrala neprijatelja. On je klanjao jedan rekat sa onima koji su bili s njim, zatim su oni otišli, pa je došla druga skupina , a on je i sa njima klanjao jedan rekat. Zatim su obje skupine naklanjale po jedan rekat, prvo jedna, pa druga."
Muttefekun alejh
U nekim bitkama Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, klanjao bi sa svojim ashabima namaz u strahu. To je činio kada bi se muslimani sukobljavali sa svojim neprijateljima i kada su se bojali da će ih napasti dok su zauzeti namazom, u slučaju kada je neprijatelj na strani koja je suprotno od Kible. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, tada bi svoje ashabe podijelio na dvije skupine, od kojih bi jedna klanjala sa njim, dok mi druga držala stražu i čuvala klanjače. Klanjao bi jedan rekat sa skupinom koja je bila sa njim, nakon čega bi oni otišli dok su još u namazu i stali u smjeru neprijatelja. Potom bi doša druga skupina koja nije klanjala i s njim bi klanjala jedan rekat, nakon čega bi Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, predao selam. Tada bi druga skupina ustala i naklanjala rekat, a onda bi otišli na stražu, pa bi zatim i prva skupina naklanjala svoj rekat. Ovo je samo jedan od načina kako se klanja namaz u strahu, a cilj tog namaza, kako kaže Ibn Abbas, radijallahu 'anhuma, jeste da svi ljudi budu u namazu, ali da jedni druge čuvaju. Buhari.
Od Ez-Zubejra b. el-Avvama, r.a., prenosi se da je za njime bila Ummu Kulsum bint Ukba, pa mu je rekla dok je bila trudna: "Obraduj me jednim razvodom." On je tako i učinio, zatim je otišao na namaz i kada se vratio ona je bila rodila. On reče: "Šta joj je? Obmanula me je, neka je Allah obmane." Zatim je otišao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., koji je rekao: "Rok je istekao, zaprosi je."
Hadis bilježi Ibn Madže
Ez-Zubejra b. el-Avvam, r.a., bio je oženjen sa Ummu Kulsum bint Ukbe, pa mu je rekla dok je bila trudna: "Obraduj me jednim razvodom", tj. obraduj me samo jednim razvodom, a izgleda da ga nije voljela i željela je da se doista razvede definitivnim razvodom koji ne dozvoljava da se vrate u bračnu zajednicu (osim novim bračnim ugovorom). Zbog toga je tražila da je pusti samo jednm razvodom osjetivši da će ubrzo roditi, a idet (postbračno čekanje žene trudnice) je da rodi dijete. On je tako i učinio, zatim je otišao na namaz i kada se vratio ona je bila već rodila. On reče: "Šta joj je? Obmanula me je, neka je Allah obmane." Obmana je jedno od Allahovih aktivnih svojstava, međutim, Uzvišeni se ne opisuje njime općenito, nego samo u smislu suprotnosti, kao da se kaže: "Allah obmanjuje onoga ko pokuša obmanuti Njega", kao što je obmana licemjera i onih koji pokušavaju prevariti vjernike i sl. tome. Nije dozvoljeno ovo svojstvo nakaradno protumačiti, pa reći: "Doista je ez-Zubejr htio svojim riječima kazati ovo: 'Neka je Uzvišeni Allah kazni za njenu prevaru', nego je obaveza potvrditi ovo svojstvo, kao i druga svojstva Uzvišenog Allaha, bez iskrivljavanja ili poništavanja, bez govora o kakvoći i poistovjećivanja. Zatim je ez-Zubejr otišao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., obavijestivši ga šta se desilo između njega i njegove žene pa je Poslanik rekao: "Priček je istekao", tj. razvod je postao pravosnažan. Zatim mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Zaprosi je", tj. budi jedan od ravnopravnih prosaca, jer na nju nemaš više prava od drugih, iz razloga što je isteklo njeno postbračno čekanje.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazivao je: "Nakon što bi na drugom rekatu sabahskog namaza podigao glavu s rukua, Allahov bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio: 'Allahu, spasi El-Velida b. el-Velida, i Selemu b. Hišama, i Ajjaša b. Rebiju, i slabašne vjernike u Meki! Allahu, spusti Svoju kaznu na zlikovce plemena Mudar! Allahu, kazni ih dugogodišnjom sušom kao što si kaznio narod u vrijeme Jusufa!'" Prenosi se da je Poslanik rekao: "Oprostio Uzvišeni Allah pripadnicima plemena Gifar! A pleme Eslem neka Božijim davanjem živi u miru!" Rekao je Ibn Ebuz-Zinad, koji prenosi od svoga oca: "Ovo je sve bilo na sabahu."
Muttefekun alejh
Ashabi za koje je Poslanik molio na kunut-dovi bili su zarobljeni kod mekanskih mnogobožaca. Ajjaš b. Ebu Rebia je bio brat Ebu Džehla po robinji koju je osužnjio Ebu Džehl u Meki; Seleme b. Hišam je bio brat Ebu Džehla koji je davno prihvatio islam, doživio je mučenje na Božijem putu i spriječili su ga od preseljenja; el-Velid b. el-Velid je bio brat Halida b. el-Velida kojega su uhapsili u Meki, nakon čega se spasio iz njihovih ruku. Zatim je Vjerovjesnik, s.a.v.s., govorio: "Allahu, spusti Svoju kaznu na zlikovce plemena Mudar! Allahu, kazni ih dugogodišnjom sušom kao što si kaznio narod u vrijeme Jusufa!", tj. kazni nevjernike Kurejša koji su iz plemena Mudar. I neka Tvoja kazna njima bude u vidu strašne suše sedam godina ili više, kao suša koja se desila u vrijeme Jusufa, a.s. U ovom hadisu je upotrijebljen izraz "ušdud vat'eteke", što doslovno znači: zgazi ih stopalom, međutim, nismo našli da iko od prvih muslimana i islamskih učenjaka ovaj hadis ubraja u hadise koji govore o Allahovim svojstvima, tako da se to gaženje tumači kao kazna, a pripisuje se Uzvišenom Allahu jer je to Njegovo djelo i određene, a Uzvišeni Allah najbolje zna. Zatim je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao: "Oprostio Uzvišeni Allah pripadnicima plemena Gifar! A pleme Eslem Božijim davanjem živi u miru." Ove potonje riječi mogu značiti molbu za pleme Eslem, a mogu značiti i obavještenje kako je Allah sa njima u miru i zabranjuje rat protiv njih. Ova dva plemena su posebno spomenuta jer je pleme Gifar prihvatilo islam, davno, dok je pleme Eslem sklopilo sporazum sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s. Riječi: "Rekao je Ibn Ebuz-Zinad, koji prenosi od svoga oca: 'Ovo je sve bilo na sabahu'", znače da je ovaj hadis, prenesen sa ovim lancem prenosilaca od njegovog oca, i objašnjava da je spomenuta dova učena na sabah-namazu.
Prenosi se od Ebu Hurejrea, radijallahu 'anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, spomenuo jednog čovjeka od lzraelićana koji je zatražio od nekog Izraelićanina da mu pozajmi 1000 zlatnika, a on mu rekao: ''Dovedi mi svjedoka koji će mi svjedočiti!" "Pa dovoljan je svjedok Allah." kazao je on. "Dovedi mi jamca!", rekao je on. "Dovoljan je jamac Allah.", kazao je on. "Istinu si rekao.", kazao je Izraelićanin i predao mu ih do određenog roka. Kasnije je dužnik izašao do mora, obavio svoj posao i tragao za kakvom lađom da se na nju ukrca i stigne vjerovniku do roka koji mu je odredio. Pošto nije našao nikakvu lađu uzeo je jedno drvo, izdubio ga, u njega stavio hiljadu zlatnika i pismo za svoga druga (vjerovnika), a zatim izdubljeno mjesto začepio, odnio ga do mora i rekao: "Allahu, Ti uistinu znaš da sam ja od toga i toga pozajmio hiljadu zlatnika, i on mi tražio jamca, a ja mu rekao: 'Allah je dovoljan jamac.', i on se s Tobom kao jamcem zadovoljio. A tražio mi je i svjedoka pa sam ja kazao: 'Allah je dovoljan svjedok.', i on se s Tobom kao svjedokom zadovoljio. Ja sam se istinski trudio da nađem kakvu lađu da mu pošaljem to što je njegovo. Pošto to nisam mogao, ja ga povjeravam Tebi." Tada je to bacio u more i ono je otplovilo, a on se vratio natrag da potraži kakvu lađu da ga dobaci do njegovog mjesta. Potom je i onaj čovjek što mu je pozajmio zlatnike izašao da vidi neće li možda ugledati lađu koja je već trebala donijeti njegovu imovinu. Utom je ugledao ono drvo u kojem je bila njegova imovina, uzeo ga za svoje ukućane kao ogrjevno drvo i kada ga je raspilio, našao je (u njemu) svoju imovinu i pismo. Kasnije je stigao i onaj kome je on pozajmio novac, noseći drugih 1.000 zlatnika, i rekao: "Bogami, mnogo sam se trudio u traženju lađe da ti pravovremeno donesem tvoju imovinu i nisam pronašao nikakvu lađu prije ove u kojoj sam sada došao." "Jesi li ti meni ranije to poslao?", upitao je Izraelićanin. "Kažem ti da nisam našao nikakvu lađu prije ove u kojoj sam evo sada došao." "Allah je, uistinu, isporučio umjesto tebe ono što si ti poslao u onom drvetu, pa sretno se vrati natrag sa tih hiljadu zlatnika!", kazao je Izraelićanin.
Hadis bilježi imam Buhari
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, spomenuo je da je neki čovjek od potomaka Israila tražio od drugog čovjeka da mu posudi hiljadu dinara. Čovjek mu je kazao: "Dovedi mi svjedoka koji će svjedočiti da si od mene uzeo hiljadu dinara." Tada mu je čovjek koji je tražio pozajmnicu, kazao: "Allah je dovoljan kao svjedok.", tj. meni je dovoljno da nam Allah bude svjedok. Čovjek mu reče: "Dovedi mi jamca koji će biti garant.", a ovaj mu reče: "Allah je dovoljan kao jamac.", tj. dosta ti je da Allah bude jamac i garant. On reče: "Istina je to.", pa mu dade hiljadu dinara do određenog vremena. Onaj koji je tražio pozajmnicu otiđe ploviti morem s ciljem da trguje. Kada je došao rok da se dug vrati, čovjek je tražio čamac ili lađu koja će ga dovesti do osobe koja mu je posudila novac, ali nije našao. Tada je uzeo drvo, izdubio ga, u njega stavio hiljadu dinara i pismo u kojem je stajalo: "Od tog i tog, ja dajem tvoj imetak Onome Kome je povjeren." Zatim je začepio rupu i došao na more, te kazao: "Allahu, Ti uistinu znaš da sam ja od toga i toga pozajmio hiljadu zlatnika, i on mi tražio jamca, a ja mu rekao: 'Allah je dovoljan jamac.', i on se s Tobom kao jamcem zadovoljio. A tražio mi je i svjedoka pa sam ja kazao: 'Allah je dovoljan svjedok.', i on se s Tobom kao svjedokom zadovoljio. Ja sam se istinski trudio da nađem kakvu lađu da mu pošaljem to što je njegovo. Pošto to nisam mogao, ja ga povjeravam Tebi." Tada je to bacio u more i ono je otplovilo, a on se vratio natrag da potraži kakvu lađu da ga dobaci do njegovog mjesta, misleći da to što je uradio nije dovoljno. Onaj čovjek koji je posudio novac došao je do mora očekujući lađu i čovjeka koji mu je dužan, ali se lađa nije pojavila. U tom trenutku ugledao je drvo, pa ga je uzeo želeći njime da odloži vatru, neznajući da je u njemu imetak. Kada ga je presjekao, pronašao je imetak i pismo koje je napisao onaj čovjek koji je bio dužan. Nakon nekog vremena čovjek koji je uzeo dug stigao je i donio drugih hiljadu dinara, te onome od koga je uzeo imetak, kazao: "Tako mi Allaha, trudio sam se da nađem prevozno sredstvo kako bi ti na vrijeme vratio imetak i nisam našao ništa osim ove lađe koja je sada stigla." "Jesi li ti meni ranije što poslao?", upitao je Izraelićanin koji mu je posudio novac. A ovaj reče: "Kazao sam ti da nisam našao nikakvu lađu prije ove u kojoj sam evo sada došao." Čojek koji mu je posudio novac, reče: "Allah je, uistinu, isporučio umjesto tebe ono što si ti poslao u onom drvetu, pa sretno se vrati natrag sa tih hiljadu zlatnika!"
El-'Alije bint Subej', je kazala: "Na Uhudu sam imala ovce. Uginule su pa sam ušla kod Mejmune, Vjerovjesnikove, sallallahu 'alejhi ve sellem, supruge i to joj spomenula. Rekla mi je: 'Uzmi njihove kože i iskoristi ih!' 'A je li to dozvoljeno? ' - upitah, a ona reče: 'Jeste. Neki Kurejšije su naišli pored Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji su za sobom, poput magarca, vukli ovcu. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ih upita: 'Zašto ne uzmete njenu kožu?' 'Uginula je.' - rekoše, a Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaza: 'Očistit će je voda i lišće mimoze."
Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed
El-'Alije bint Subej', Allah joj se smilovao, kazuje da je imala ovce koje su uginule zbog neke bolesti ili nečeg drugog pa je to spomenula Mejmuni, radijallahu 'anha, koja joj je rekla da se okoristi njihovom kožom. Ona je upitala: "A je li dozvoljeno da se nakon njihove smrti koristi njihova koža?", a ona reče: "Jeste, to je dozvoljeno.", a zatim je kao dokaz tome spomenulo slično kazivanje, a u kojem stoji: "Neki Kurejšije su naišli pored Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji su za sobom, poput magarca, vukli ovcu, kako bi se je riješili, ili je upoređena s magarcem zbog veličine. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ih upita: 'Zašto ne uzmete njenu kožu, a ne da je bacate?' 'Uginula je.' - rekoše, mislieći da Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije to znao, a znali su da je strvina haram u cjelosti, jer je nečista. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selem, kaza: 'Očistit će je voda i lišće mimoze i ona neče više biti nečista.'"
Prenosi se od Enesa b. Malika, radijallahu 'anhu, da se razbila Vjerovjesnikova, sallallahu 'alejhi ve sellem, posuda, pa je na mjesto pukotine stavio komad od srebra.
Hadis bilježi imam Buhari
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je imao posudu iz koje je pio vodu, pa se ona razbila i napukla. Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je uzeo komad srebra i začepio tu pukotinu.
Amr b. Haridže, radijallahu 'anhu, prenosi: Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, držao je govor sa svoje kamile, a ja sam stajao ispod prednjeg dijela vrata koji je gutao hranu koju je preživala, a slina joj je curila na moja pleća. Čuo sam ga kada veli: 'Uzvišeni Allah je svakome dao njegovo pravo. Nema oporuke nasljedniku. Dijete pripada vlasniku postelje (dušeka), a onome ko počini blud neće biti dijete pripisano kao njegovo. Neka je Allahovo prokletstvo na onoga ko se pripiše nekom drugom mimo svome ocu ili tvrdi da je nekome drugo rob, a ne svojih vlasnika. On njega Allah neće primiti ni sarf (farz) ni 'adl (nafila)."
Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi imam Ahmed
Amr b. Haridže, radijallahu 'anhu, spominje da je bio sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, u njegovoj blizini. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, obratio se ljudima sa svoje deve, a njena slina curila je na Amrova pleća. Spominje također, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u ovom obraćanju pojasnio nekoliko propisa od kojih su da je Allah svakom dao njegovo pravo i udio koji mu pripada, pa stoga, nije dozvoljeno da se nasljedniku imetak ostavlja oporukom. Potom je pojasnio da dijete pripada posteljini, tj. neće se pripisati nikome osim onome za koga je žena udata ili čija je robinja. Bludnik nema pravo da dijete pripisuje sebi, jer on zaslužuje kaznu. Zatim je pojašnjena zabrana da se čovjek pripisuje nekome mimo svome ocu ili da se rob pripisuje nekom drugom vlasniku mimo onog koji ga je oslobodio. Nakon toga je pojasnio da je ovaj vid svjesnog pripisivanje drugom čovjeku kao ocu, ili drugom vlasniku, uzrok Allahovog prokletstva takvih osoba, te razlog zbog kojeg Allah neće primiti od nje ni obavezni ni dobrovoljni ibadet.
Muavija b. Ebu Sufjan, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Sveza za stražnjicu jesu oči, i kada čovjek zaspi, ta se sveza odriješi."
Hadis bilježi imam Ahmed - Hadis bilježi Darimi
Poslanikove riječi: "Sveza za stražnjicu..." ukazuju na to da čovjek u budnom stanju kontrolira izlazak vjetra; osjeti ako vjetar ispusti. A riječi: "...i kada čovjek zaspi, ta se sveza odriješi" znače: kada čovjek zaspi, dođe do opuštanja mišića u tijelu i opusti se sveza koja je stezala stražnjicu, tako da čovjek ispusti vjetar, a to ne osjeti. Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uporedio oči sa svezom kojom se veže mješina. Ova je komparacija retorična. Njome je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, olakšao razumijevanje šerijatskog propisa. Ovo je vid rječitosti i sažetosti u govoru koja je data Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. "Tevdihul-ahkam", 1/139; "Teshilul-ilmam", 1/208.
