Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Sejjar b. Selama kazuje: “Moj otac i ja posjetili smo Ebu Berzu, i moj ga je otac upitao o tome kad je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavljao namaze. On mi je rekao: ‘Podne-namaz, koji vi nazivate prvi namaz klanjao je kad bi sunce prešlo zenit. Ikindiju je klanjao tako rano da bi neko od nas, nakon što je klanja, otišao na kraj grada i vratio se, a žestina sunca ne bi se bitno smanjila.’ Zaboravio sam šta je rekao glede akšam-namaza. ‘Volio je odgoditi jacija-namaz, koji vi nazivate atema; bio je protiv spavanja prije nje i razgovora poslije nje. Sabah bi klanjao toliko rano da bismo mogli prepoznati onog ko klanja do nas. Na sabahu bi učio od šezdeset do stotinu ajeta.”
Muttefekun alejh
Ebu Berza, radijallahu anhu, spomenuo je vrijeme kada se obavljaju obavezni namazi. Prije svega, spomenuo je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao podne kada sunce pođe sa zenita prema zapadu, i to je početak podnevskog vremena. Ikindiju bi klanjao tako da bi se čovjek mogao vratiti svome domu do nakraj Medine dok bi sunce još sjalo, i to je bio početak ikindije. Prenosilac je zaboravio šta je rekao o akšam-namazu, a već je rečeno da on nastupa sa zalaskom sunca. Jacija-namaz volio je odgađati, jer ju je najbolje klanjati na kraju njenog vremena do kojeg se može odgoditi bez potrebe za time. Mrzio je spavanje prije nje, jer se bojao da je ne odgodi mimo vremena do kojeg se može odgoditi ili da ga ne prođe džemat ili da ne zaspi, pa da ga prođe noćni namaz. Prezirao je i razgovaranje poslije jacije, iz straha da ne zakasni na sabah ili na sabah u džematu. Također, sabah-namaz bi završavao tek kada bi čovjek mogao poznati onog ko je klanjao do njega. U njemu bi učio šezdeset do stotinu ajeta, što ukazuje da je sabah klanjao u vrijeme dok je još bio sumrak.
"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je muškarcima da koriste šafran."
Muttefekun alejh
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je muškarcima da se boje šafranom, bez obzira radilo se o tijelu ili odjeći.
Alija b. Ebu Talib prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je rekao: “Siroče, nakon što postane punoljetno, više se ne smatra siročetom, i nema šutnje tokom dana do noći.“
Hadis bilježi Ebu Davud
Prvo: Čovjek se ne smatra jetimom kada postane šerijatski punoljetan. Drugo: U predislamskom periodu ljudi su obožavali Allaha šutnjom do noći, čovjek bi cijeli dan ćutao dok Sunce na zađe. To je muslimanima zabranjeno jer takav postupak vodi ka tome da se ostavlja veličanje Allaha, naređivanje dobra, zabranjivanje zla, učenje Kur'ana. Također, zabranjen je taj postupak jer je bio paganska praksa.
Kajs b. Ebu Hazim pripovijeda: "Kada je Ebu-Bekr, radijallahu anhu, posjetio jednu ženu po imenu Zejneba, koja bijaše iz plemena Ahmes, primijetio je da ne govori. On upita prisutne: 'Šta joj je, zašto ne govori?' 'Zavjetovala se da će obaviti hadž šuteći!', rekoše mu. 'Govori!', naredio joj je. 'To nije dozvoljeno. To je naslijeđe iz džahilijeta!' I žena je progovorila."
Hadis bilježi imam Buhari
Jednom, Ebu Bekr, radijallahu anhu, došao je kod žene iz plemena Ahmes, koja se zvala Zejneb, pa ju je zatekao da ne priča. Upitao je o razlogu njene šutnje, pa su mu odgovorili: "Ona obavlja hadž šuteći." On joj reče: "Progovori, jer ostavljanje govora u potpunosti nije dozvoljeno!" To je bio predislamski običaj, koji je islam zabranio. Dolazak kod žene bez osamljivanja dopušten je, kao što je to uradio Ebu Bekr, radijallahu anhu
"Povratak iz borbe ima status borbe."
Hadis bilježi Ebu Davud
Hadis ukazuje na Allahovu dobrotu prema robovima prilikom obavljanja ibadeta, za koje budu nagrađeni i kada ih izvršavaju i kada se vraćaju nakon izvršavanja. Zato je Poslanik i kazao da je povratnik iz borbe kao i onaj ko se bori: imaju isti sevap. Isto tako, kao što se piše sevap onome ko ide u džamiju, tako se piše sevap onom ko se iz nje vraća.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, izjavio je: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi vesellem, rekao je: 'Dobar rob u vlasti drugog čovjeka ima dvije nagrade.' Tako mi Onoga u Čijoj je ruci Ebu Hurejrina duša, da nije borbe na Allahovom putu, hadža i dobročinstva prema mojoj majci, volio bih da umrem u nečijoj vlasti.'“
Muttefekun alejh
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, veli da je Poslanik, sallallahu alejhi vesellem, rekao da dobar rob u vlasti drugog koji želi dobro svome vlasniku i izvršava svoje obaveze, ima dvije nagrade: nagradu za izvršavanje obaveza prema Allahu kroz ibadeten i nagradu za izvršavanje obaveza prema vlasniku. Zatim je Ebu Hurejra poželio umrijeti kao rob.
Amr b. es-Sulemi, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Ja sam u džahilijetu smatrao da narod živi u zabludi i da nije ništa postigao obožavanjem idola. Tada sam čuo da u Meki postoji čovjek koji priča razne vijesti. Pojahao sam jahalicu i otišao mu. Taj čovjek bio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Skrivao se od svoga naroda koji ga progoni. I ja sam se ulagivao dok nisam došao njemu u Meku i upitao ga: ‘Ko si ti?’ On mi reče: ‘Ja sam vjerovjesnik.’ Ja rekoh: ‘A šta je to vjerovjesnik?’ Poslanik mi reče: ‘Mene je Allah poslao.’ Ja rekoh: ‘A sa čime te je Allah poslao?’ On reče: ‘Poslao me je da pripovijedam potpomaganje rodbine, rušenje idola (kipova) i ispovijedanje vjere samo Allahu, bez pripisivanja Mu druga. Ja rekoh: ‘Pa ko te slijedi?’ Poslanik reče: ‘I slobodni i robovi.’ Tada sa njim bijahu Ebu Bekr i Bilal. Ja tada rekoh: ‘I ja ću obznaniti da sam tvoj sljedbenik.’ Poslanik reče: ‘Zaista ti to nećeš moći sada nikako, zar ne vidiš moje stanje i stanje mojih sljedbenika, nego se ti vrati svojoj porodici, pa kada čuješ da sam ojačao, onda mi dođi.’ Vratio sam se porodici, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio je iz Meke u Medinu. Ja sam se počeo raspitivati o njemu. Tako sam našao jednu grupu Medinelija i upitao ih: ‘Šta radi čovjek što je došao u Medinu?’ Rekoše: ‘Svijet mu sa svih strana hrli. Njegov narod (iz Meke) hoće da ga ubije, ali to nije u stanju.’ Tada sam ja krenuo u Medinu. Stigao sam tamo i posjetio Poslanika. Upitao sam: ‘Allahov Poslaniče, poznaješ li me?’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Da, ti si onaj koji se sa mnom susreo u Meki.’ Tada sam rekao: ‘Da, ja sam taj.’ Rekao sam: ‘Allahov Vjerovjesniče, reci mi, čemu te Allah poučio, a šta ja ne znam. Kaži mi nešto o namazu.’ Poslanik reče: ‘Klanjaj sabah-namaz, a zatim sačekaj da sunce izađe i podigne se od horizinta, jer ono izlazi izmedu šejtanovih rogova i tada mu nevjernici čine sedždu. Zatim klanjaj namaz, jer su tad prisutni meleki, sve dok bude sjena koplja koliko koplje, pa onda prekini sa namazom – tada se džehennem rasplamsa, pa kad se sjena poveća i okrene prema zapadu, onda klanjaj jer su tad prisutni meleki, sve do ikindija-namaza, pa kada klanjaš ikindija-namaz, onda prestani do zalaska sunca. Sunce zalazi izmedu dva šejtanova roga. Tada suncu kafiri sedždu čine.' Rekao sam: ‘Allahov Vjerovjesniče, pouči me abdestu.’ On kaza: ‘Kad sebi pripremiš sebi vodu za abdest i kad temeljito opereš šake, grijesi spadnu ispod tvojih noktiju. Kad obaviš ispiranje usta i nosa s išmrkavanjem vode, tad spadnu grijesi s tvog lica. Kad opereš lice i ruke do iza laktova, potareš po glavi i opereš noge do iza članka, oslobodiš se većine grijeha. A akoli zatim obaviš namaz, budeš čist od grijeha kao onog dana kad si rođen. Ebu Umama mi reče, kad je čuo da kazujem taj hadis: ‘Amre b. Abesa, pazi šta si sve rekao odjednom! Može li čovjeku pripasti tolika nagrada za jedno djelo?!’ Kazao sam mu: ‘Ebu Umama, ja sam već ostario i moj se smrtni čas približio, a, uostalom, nemam potrebe da lažem na Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem! Ovo što sam vam ispričao čuo sam nekoliko puta od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te sam to i zapamtio.’”
Hadis bilježi imam Muslim
Amr b. Abesa, radijallahu anhu, govori o svome stanju prije islama, te kako ga je Allah uputio u islam. Naime, on je i prije prihvatanja islama imao svjetla u srcu i znao je da su ljudi oko njega u zabludi, nevjerstvu i pogrešnom vjerovanju, i da on nije vjerovao u ono u šta su oni vjerovali. Zatim je čuo da se u Meki pojavila osoba koja govori o tome, pa je opremio jahalicu i zaputio se ka Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, kojeg je našao da poziva u tajnosti, bojeći se uznemiravanja nevjernika iz plemena Kurejš. Dalje priča Amr b. Abese: "I ja sam se ulagivao dok nisam došao njemu u Meku i upitao ga: ‘Ko si ti?’ On mi reče: ‘Ja sam vjerovjesnik.’ Ja rekoh: ‘A šta je to vjerovjesnik?’ Poslanik mi reče: ‘Mene je Allah poslao.’ Ja rekoh: ‘A sa čime te je Allah poslao?’ On reče: ‘Poslao me je da pripovijedam potpomaganje rodbine, rušenje idola (kipova) i ispovijedanje vjere samo Allahu, bez pripisivanja Mu druga.'" Ovim ga je pozvao da vjeruje u Allaha Uzvišenog i objasnio mu ljepote ove plemenite vjere, a najbitnija stvar jest ispravno vjerovanje u Allaha Uzvišenog, a zatim plemenito ophođenje sa ljudima. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao je na to da ljudi čija priroda nije poremećena znaju da je obožavanje idola i kipova zabluda. Zbog toga je ovaj čovjek i prije islama znao da su mnogobošci na pogrešnom vjerovanju, i on je tražio istinu, te kada je došao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on mu je objasnio sa čime ga je Allah Uzvišeni posalo. Rekao mu je da ga je Allah poslao da održava rodbinske veze, i ovo je spomenuo jer je to dio plemenitog ophođenja prema ljudima, i iz razloga što su stanovnici Meke optuživali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da prekida rodbinske veze. Time je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokazao da oni uistinu lažu i da je on uistinu došao sa spajanjem i održavanjem rodbinksih veza, a ne sa njihovim prekidanjem. Amr zatim kaže: "Ja rekoh: ‘Pa ko te slijedi?’ Poslanik reče: ‘I slobodni i robovi.’ Tada sa njim bijahu Ebu Bekr i Bilal. Ja tada rekoh: ‘I ja ću obznaniti da sam tvoj sljedbenik.’ Poslanik reče: ‘Zaista ti to nećeš moći sada nikako, zar ne vidiš moje stanje i stanje mojih sljedbenika, nego se ti vrati svojoj porodici, pa kada čuješ da sam ojačao, onda mi dođi.’" Poslanik mu je stavio do znanja da on, Amr, sad ne može ispoljiti islam jer Poslanik trenutno nije u stanju da mu pruži zaštitu od nevjernika. Ovo je odraz blagosti i milosti Poslanika, sallallallahu alejhi ve sellem, jer je ovaj čovjek kao pojedinac u stranom narodu bio slab, zato mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao. Kao da mu je rekao: "Ovi koji mene uznemiravaju mnogobrojni su, i ja nemam snage da se borim protiv njih, pa kako da tebe zaštitim?!" Zatim mu je rekao da ustraje u islamu, a kada sazna da je on, Poslanik, ojačao, neka dođe. Dalje nastavlja: "Vratio sam se porodici, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio je iz Meke u Medinu. Ja sam se počeo raspitivati o njemu. Tako sam našao jednu grupu Medinelija i upitao ih: ‘Šta radi čovjek što je došao u Medinu?’ Rekoše: ‘Svijet mu sa svih strana hrli. Njegov narod (iz Meke) hoće da ga ubije, ali to nije u stanju.'" On je strahovao od svojih sunarodnika, pa se u tajnosti raspitivao. "Tada sam ja krenuo u Medinu. Stigao sam tamo i posjetio Poslanika. Upitao sam: ‘Allahov Poslaniče, poznaješ li me?’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Da, ti si onaj koji se sa mnom susreo u Meki.’ Tada sam rekao: ‘Da, ja sam taj.’ Rekao sam: ‘Allahov Vjerovjesniče, reci mi, čemu te Allah poučio, a šta ja ne znam. Kaži mi nešto o namazu.’" On sada pita Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji su to islamski propisi koji su mu objavljeni... Allahov Poslanik reče: "Klanjaj sabah-namaz, a zatim sačekaj da sunce izađe i podigne se od horizinta", odnosno klanjaj sabah-namaz u njegovo vrijeme, a nakon toga nemoj klanjati nijedan drugi obavezni ni dobrovoljni namaz dok sunce ne izađe onoliko koliko je veličina jednog koplja u očima posmatrača. "...jer ono izlazi izmedu šejtanovih rogova i tada mu nevjernici čine sedždu", vrijeme izlaska sunca je vrijeme kada mu nevjernici čine sedždu, i nije dozvoljeno muslimanu da samovoljno odgodi farz namaz sve do ovog vremena, niti je dozvoljeno klanjati dobrovoljni namaz u vrijeme izlaska sunca, sve dok ne odskoči. U današnjim kalendarima početak ovog vremena je označen kao izlazak sunca. Ovdje nam je Poslanik zabranio da oponašamo nevjernike. Zatim je rekao: "Zatim klanjaj namaz, jer su tad prisutni meleki...", odnosno meleki koji silaze po danu pišu obavljene namaze u dobra djela i svedočit će za čovjeka na Sudnjem danu. Dalje kaže: "...sve dok bude sjena koplja koliko koplje, pa onda prekini sa namazom – tada se džehennem rasplamsa", to je vrijeme kada je sunce na sredini neba, tačno iznad glave, tako da kompletna čovjekova sjena bude ispod njegovih nogu, u to doba ne treba klanjati, i ovo vrijeme je kratko, otprilike koliko je potrebo čovjeku da klanja dva reketa, i u njemu nije dozvoljeno klanjati jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ukoliko bi neko u ovom vremenu ušao u mesdžid treba sačekati da mujezin ne zauči ezan. Dalje kaže: "...pa kad se sjena poveća i okrene prema zapadu, onda klanjaj jer su tad prisutni meleki, sve do ikindija-namaza, pa kada klanjaš ikindija-namaz, onda prestani do zalaska sunca. Sunce zalazi izmedu dva šejtanova roga. Tada suncu kafiri sedždu čine", odnosno kada sjena koja se postepeno smanjiva tako da je bila ispod čovjekovih nogu počne pomjerati ka suprotnoj strani, tada nastupa vrijeme podne-namaza. Tad se može klanjati obavezni namaz i koliko god čovjek hoće dobrovoljnih namaza sve dok ne klanja ikindija-namaz, i u tome nema nikakve zbrane niti pokuđenosti. Nakon toga treba se sustegnuti od namaza sve dok sunce ne zađe, jer prilikom zalaska sunca ponovno nastupa vrijeme zabrane obavljanja namaza, kao i u slučaju njegovog izlaska. A razlog i ovaj put jest to što sunce zalazi između šejtanovih. I zbog toga nije dozvoljeno muslimanu da samovoljno odgodi obavljanje ikindija-namaza sve do ovog vremena, jer kao da musliman tim postupkom oponaša nevjernike što čine Suncu sedždu. Taj namaz je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao namazom licemjera, zato što oni prate sunce sve dok ne pocrveni, a nakon toga ustanu i nabrzinu klanjaju četiri rekata, ne spominjući Allaha Uzvišenog, osim vrlo malo. Dalje pripovijeda Amr: "Rekao sam: ‘Allahov Vjerovjesniče, pouči me abdestu.’ On kaza: ‘Kad sebi pripremiš sebi vodu za abdest i kad temeljito opereš šake, grijesi spadnu ispod tvojih noktiju. Kad obaviš ispiranje usta i nosa s išmrkavanjem vode, tad spadnu grijesi s tvog lica. Kad opereš lice i ruke do iza laktova, potareš po glavi i opereš noge do iza članka, oslobodiš se većine grijeha. A akoli zatim obaviš namaz, budeš čist od grijeha kao onog dana kad si rođen'", dakle sa kapljicama vode spadaju i grijesi. Zatim je Amr b. Abese, radijallahu anhu, ovim hadisom poticao Ebu Umamu, radijallahu anhu, na činjenje dobra, na šta mu je ovaj rekao: "Amre b. Abesa, pazi šta si sve rekao! Može li čovjeku pripasti tolika nagrada za jedno djelo?!", kao da nije prihvatio mogućnost da tolika nagrada pripadne čovjeku zbog samo jednog djela, jer kada se abdesti ovakvim abestom, očisti se od svih grijeha, zatim stupi u namaz; kada završi sa namazom, bude čist od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila. Kao da mu je htio reći: "Razmisli dobro da nisi slučajno zaboravio nešto od onoga što je rekao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem." Na to mu je Amr, radijallahu anhu, odgovorio: "Ebu Umama, ja sam već ostario i moj se smrtni čas približio, a, uostalom, nemam potrebe da lažem na Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!", a daleko do toga da ashabi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, lažu na svoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ili na svoga Gospodara, slavljen neka je On. Zatim je rekao: "Ovo što sam vam ispričao čuo sam sedam puta od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te sam to i zapamtio", tj. Poslanik je ove riječi izgovorio i više od sedam puta, tim prije jer Arapi ovaj broj navode kao primjer za nešto što se dogodilo nekoliko puta.
Prenosi se da je Enes b. Malik , radijallahu 'anhu, rekao: "Ebu Talha imao je dijete koje je bilo bolesno. Otišao je na put i dijete je umrlo. Kada se vratio s puta, pitao je: 'Šta je s mojim sinom?' Umm Sulejm mu reče: 'Najmirnije što može biti.' Ponudila mu je večeru, i on je večerao, a potom spavao s njom. Kada je završio (spolni odnos), rekla mu je: 'Ukopaj dijete.' Ujutro je Ebu Talha otišao kod Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i obavijestio ga o tom slučaju, a on reče: 'Jeste li sinoć imali odnos?' 'Da.', odgovori Talha. Poslanik tada reče: 'Allahu, blagoslovi im!' Rodila je sina. Ebu Talha mi je rekao: 'Čuvaj ga dok ga ne doneseš do Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem.' Donio ga je do njega, a ona je poslala s njim i datula. Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, uzeo ga je rekavši: 'Ima li šta s njim?' 'Da, datule.', reče. Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, uzeo ih je, sažvakao, a potom ih izvadio iz svojih usta i stavio ih u dječija usta učinivši tahnik. Dao mu je ime Abdullah." U drugoj verziji stoji da je Ibn Ujejne kazao: „Jedan od ensarija je kazao: 'Vidio sam devetero Abdullahove djece i svi su naučili Kur'an.'“U drugoj verziji stoji: „Umro je Ebu Talhin i Ummu Sulejmin sin, pa je ona kazala: 'Nemojte Ebu Talhi ništa govoriti, jer ću ga ja o tome obavjestiti.' Kada je on stigao, ona mu je ponudila večeru, pa je on večerao. Ona mu se ukrasila i uljepšala kao nikada do tada, pa kada su završili intimni odnos, ona ga je upitala: 'O Ebu Talha, kada čovjek posudi nešto od nekoga, ima li pravo da mu to ne vrati kada on zatraži?' Ebu Talha odgovori da nema pravo. Ona mu tada reče: 'Nadaj se nagradi zbog smrti sina.' On se nakon toga naljutio, a poslije kazao: 'Zar si čekala da spolno općim i da se unečistim, pa da me o tome obavijestiš? Potom je otišao kod Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i ispričao mu šta se desilo, a on mu je kazao: 'Blagoslovio vam Allah proteklu noć.'“ Ona je te noći zanijela. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je bio na putovanju, a bila je i ona. Kada se Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, vraćao s puta nije volio ulaziti u Medinu noću. Nadomak Medine, nju spopadoše porođajni bolovi. Ebu Talha zastade, a Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nastavi putovanje. Ebu Talha reče: 'Gospodaru moj, Ti znaš da ja volim izići s Tvojim Poslanikom kad on iziđe i ući s njim kad uđe, a evo vidiš šta me je zaustavilo.' Ummu Sulejm mu reče: 'O Ebu Talha, više ne osjećam ono sto sam osjećala maloprije. Nastavimo.' Nastaviše putovanje. Kad su stigli u Medinu, ponovo joj dođoše porođajni bolovi, i ona tada rodi sina. Majka mi se obrati riječima: 'Enese, nemoj da ga iko zadoji dok ga ne odneseš Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem.’ Kad je osvanulo jutro, ja sam ga uzeo i odnio ga Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem.’ I spomenuo je dalje hadis u potpunosti.
Muttefekun alejh
U hadisu kojeg prenosi Enes b. Malik , radijallahu 'anhu, da je Ebu Talha imao dijete koje je bilo bolesno. Ebu Talha bio je muž majke Enesa b. Malika, radijallahu 'anhum, kojom se oženio nakon Enesovog oca. Ebu Talha je otišao na put radi neke potrebe, pa je dijete umrlo u međuvremenu. Kada se vratio s puta, pitao je djetetovu majku: "Šta je s mojim sinom?" Ona mu je rekla: "Najmirnije što može biti." Istinu je kazala po ovom pitanju, jer je dijete preminulo. Ebu Talha, radijallahu 'anhu, je to razumio kao da je dijete izliječeno i nije više bolesno. Žena mu je ponudila večeru, i on je večerao misleći da je njegovo dijete zdravo, a potom je spavao s njom. Kada je završio (spolni odnos), rekla mu je: "Ukopaj dijete jer je ono umrlo." Kada je svanulo, Ebu Talha je ukupao svoje dijete, pa kada je to čuo Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, upitao ga je: "Jeste li sinoć spavali (imali odnos)?" "Da.", odgovori Talha. Poslanik tada prouči dovu za berićet. Ona je poslije rodila mubarek dijete. Enes reče: "Ebu Talha mi je rekao: 'Čuvaj ga dok ga ne doneseš do Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem.'", a sa njim je poslao i nekoliko hurmi da ih Poslanik, sallalahu 'alejhi ve sellem, sažvaće, kako bi prvo što dijete pojede bila pljuvačka Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koja će mu donijeti berićet. Kada ga je donio, Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, uzeo ga je rekavši: "Ima li šta s njim?" Enes, radijallahu 'anhu, mu je kazao da ima datule. Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, uzeo ih je, sažvakao kako bi dijete moglo da ih proguta. Potom ih izvadio iz svojih usta i stavio ih u dječija usta učinivši tahnik, pa je pljuvačka Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, bila prvo što je ušlo u utrobu djeteta, a sve s ciljem da ono bude sretno i berićetli. Dao mu je ime Abdullah, pa je ovo dijete kada je narastao imao devetero djece i svi su naučili Kur'an zbog berićeta Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem.'“ Kada je u pitanju verzija koja je kod Muslima, u njoj se spominje da je ona kazala: "Nemojte Ebu Talhi ništa govoriti, jer ću ga ja o tome obavjestiti." Kada je on stigao, ona mu je ponudila večeru, pa je on večerao. Ona mu se ukrasila i uljepšala kao nikada do tada, pa kada su završili intimni odnos, ona ga je upitala, navodeći mu primjer iznajmljene stvari: "O Ebu Talha, kada čovjek posudi nešto od nekoga, ima li pravo da mu to ne vrati kada on zatraži?" Ebu Talha odgovori da nema pravo. Ona mu tada reče: "Nadaj se nagradi zbog smrti sina." On se nakon nakon onoga što je čuo naljutio, a poslije kazao: "Zar si čekala da spolno općim i da se unečistim, pa da me obavijestiš o smrti sina?" Potom je otišao kod Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i ispričao mu šta se desilo, žaleći se na svoju suprugu, a on mu je kazao: "Blagoslovio vam Allah proteklu noć.“, tj. Allah vam dao u tome lijep plod. Ona je te noći zanijela. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je bio na putovanju, a bili su i oni s njim. Kada je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bio pred Medinom, nju spopadoše porođajni bolovi. Običaj Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, bio je da ne ulazi u Medinu dok ne pošalje nekog da ih obavijesti o njegovom dolasku. Ebu Talha zastade jer je bio zauzet zbog porođajnih bolova svoje supruge, a Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nastavi putovanje. Ebu Talha tada reče: "Gospodaru moj, Ti znaš da ja volim izići s Tvojim Poslanikom kad on iziđe i ući s njim kad uđe, a evo vidiš šta me je zaustavilo." Ummu Sulejm mu reče: "O Ebu Talha, više ne osjećam ono sto sam osjećala maloprije. Nastavimo." Nastaviše putovanje. Kad su stigli u Medinu, ponovo joj dođoše porođajni bolovi, i ona tada rodi sina. Ona naredi Enesu da ga odnose do Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i reče da ga niko ne zadoji dok ga ne odnese Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, kako bi prvo što dijete pojede bilo pljuvačka Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i kako bi dijete zbog berićeta bilo sretno i na dunjaluku i na Ahiretu. Trag toga se vidio kasnije u mnoštvu djece koji su bili dobri i uspješni. Ovaj komentar završavamo riječima da je teberruk ili traženje berićeta onim što iziđe iz tijela, specifičnost Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koju niko mimo njega nema u ovom ummetu. Najveći dokaz tome jeste da ashabi, radijallahu 'anhu, koji su svjedočili Objavi i uvjerili se u vjerske činjenice, nikada nisu činili teberruk preko pravednih halifa niti drugim ashabima koji se ubrajaju u desetericu kojima je obećan Džennet.
Prenosi se da je Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, kazao: "Kada je Allah Uzvišeni preko Svoga Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, dao osvajanje Mekke, neko je iz plemena Huza'a, ubio čovjeka iz plemena Benu Lejs, želeći se osvetiti za ubistvo svoga suplemenika koje bijaše počinjeno u džahilijetu. (Čuvši za to), Allahov je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ustao i kazao: 'Uzvišeni Allah zaštitio je Mekku od slona i učinio da Njegov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i pravovjerni zavladaju njome. Nije dopušteno ratovanje u Mekki nikome prije mene niti ikome poslije mene. Meni je dozvoljeno ratovanje u Mekki jedan sahat. Uistinu, ona je od ovog trenutka zaštićena. Nije dozvoljeno sjeći njeno drveće, niti bilje, niti se čupa lišće, niti iko u njoj uzima nečiju izgubljenu stvar osim ako će oglašavati ljudima da je stvar nađena. Onaj kome neko bude ubijen može izabrati bolju od dvije mogućnosti: ili da primi materijalnu odštetu za ubijenog ili da zatraži smrtnu kaznu za ubicu.' Potom je ustao čovjek iz Jemena s nadimkom Ebu Šah i rekao: 'Napiši mi to, Allahov Poslaniče!' Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, na to reče: 'Napišite to Ebu Šahu!' Poslije toga ustao je Abbas i rekao: 'Osim izhira, jer mi ga upotrebljavamo u svojim kućama i na grobljima?' 'Osim izhira.', reče Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem."
Muttefekun alejh
Ebu Hurejre u ovom hadisu kazuje da je u vrijeme osvajanja Mekke, neki čovjek iz plemena Huza'a ubio čovjeka iz Huzejla, kao vid odmazde za ubijenog čovjeka iz predislamskog perioda. Zatim, prenosi da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ustao i održao govor u kojem je pojasnio svetost Mekke koju je sačuvao pripadnika slona i Uzvišeni Allah je Svome Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, dozvolio ratovanje u Mekki na jedan sahat. Ovdje se pod sahatom ne misli na precizirani sahat, nego na jedan dio dana tokom oslobođenja Mekke, tj. bila je dopuštena Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, od jutra tog dana pa do ikindije. Poslije je svetost Mekke vraćena, tako da se drveće u haremu ne smije sjeći niti se lišće trgati, osim kada se radi o biljci izhiru. Izgubljenu stvar nije dozvoljeno uzimati u Mekki osim onome ko želi oglašavati njeno pronalaženje.
