Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Ibn Abbas, radijallahu 'anhuma, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, ušao bi kod nekog beduina da ga obiđe, a imao je običaj da kada uđe kod bolesnika, rekne: "Nije ništa (nije strašno), to je čišćenje od grijeha, inšaallah."
Hadis bilježi imam Buhari
Ibn Abbas, radijallahu 'anhuma, prenosi da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, dolazio u posjetu nekom beduinu koji je bio bolestan, a tom prilikom učio bi dovu: La be'se, tahurun, inšallah, tj. To nije ništa opasno, tvoja bolest te čisti od grijeha i podiže ti stepene na Ahiretu.
Od Enesa b. Malika, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. govorio: "Allahu, ja se Tebi utječem od lepre, ludila, gube i pogubnih bolesti!"
Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed
U hadisu se navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., tražio zaštitu od određenih bolesti. Pošto je Allahov Poslanik, s.a.v.s., tražio zaštitu od njih, to upućuje na njihovu opasnost i pogubnost. Allahov Poslanik, s.a.v.s., tražio je zaštitu od nekoliko bolesti posebno, a zatim je molio za zdravlje i spas od pogubnih bolesti općenito, tako da ova dova sadrži: specifikaciju i generalizaciju. "Allahu, ja se Tebi utječem od lepre”, a to je vrsta boleti kada se na tijelu bolesnika ukažu bijele fleke koje prouzrokuju odbojnost i izolaciju takve osobe od drugih ljudi, što čovjeka jednostvno uništava, da nas Uzvišeni zakloni od toga. Riječ "ludilo” predstavlja gubitak pameti, koja je uvjet vjerske odgovornosti, na osnovu čega rob Božiji obožava Gospodara, i sa kojom planira i razmišlja o Božijim stvorenjima i Njegovom veličanstvenom govoru, časnom Kur'anu. Gubitak pameti znači gubitak čovjeka, pa je zbog toga Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Pero ne piše djela trojice ljudi...", gdje je spomenuo ludu osobu. Naime, sve dok je neko lud, njegova se djela ne pišu. Riječ "guba” odnosi se na jednu njenu vrstu (elefantijaza), a to je zarazna bolest koja uzrokuje gubitak i otpadanje dijelova tijela, da nas Uzvišeni spasi od toga. To je pogubna i zarazna bolest za koju se u hadisu kaže: "Bježi od zaraženog gubom kao što bježiš od lava!” Riječi "i pogubnih bolesti", tj. odbojnih bolesti, a to su one koje prouzrokuju izolaciju i odbojnost ljudi, jer to ljudska priroda ne podnosi, kao što su paraliza tijela, sljepilo, rak itd. Sve su to teške bolesti koje zahtijevaju velika materijalna sredstva za liječenje i veliku strpljivost koju ne može podnijeti osim onaj koga Uzvišeni Allah pomogne i učvrsti mu srce. U ovome se vidi sveonuhvatnost ove vjere koja čuva i štiti tijelo muslimana i vjeru.
Alija, radijallahu anhu, je rekao da je Fatima, radijallahu anha, došla kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, žaleći se na bol u rukama od okretanja žrvnja. Čula je da mu je došlo roblje, i nije mu željela otvoreno kazati šta želi. Rekla je to Aiši. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem došao, Aiša ga je obavijestila o tome. Kaže (Alija): "Došao je kod nas, a već smo bili legli. Počeli smo ustajati, a on je rekao: 'Ostanite na svome mjestu!' Sjeo je izmedu mene i nje, tako da sam osjetio hladnoću njegovih stopala na svome stomaku i rekao: 'Hoćete li da vas uputim na nešto što je vrednije i bolje od onoga što ste tražili? Kada legnete, ili kada odete u postelju, recite 33 puta 'subhanallah', 33 puta elhamdulillah' i 34 puta 'Allahu ekber' to vam je bolje od sluge."
متفق عليه
Fatima, kćerka Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, požalila se jednom prilikom na žuljeve na rukama koje je zadobila uslijed rada na mljevenju. Kada je Poslaniku došlo roblje, Fatima se zaputila prema njemu kako bi dobila jednog slugu koji bi joj pomogao u poslovima. Međutim, nije ga zatekla kod kuće, ali je zatekla Aišu, radijallahu anha, kojoj je rekla šta joj treba. Kada je Poslanik došao, Aiša mu je prenijela što je Fatima dolazila. Tada, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se zaputi do Fatime i Alije, radijallahu anhuma, pa ih je zatekao u postelji kako se pripremaju za počinak. On je sjeo između njih tako da je Alija osjetio hladnoću njegovih stopala na stomaku. Poslanik im se obratio rekavši: "Zar ne želite da vas uputim na ono što je bolje od sluge?" "Da", rekoše oni, pa im Poslanik kaza: "Kada krenete na spavanje kada je noć, donesite tekbir (Allahu ekber) trideset i četiri puta, tesbih (subhanallah) trideset i tri puta, te i tahmid (elhamdulillah) trideset i tri puta. Ovaj zikr vam je bolji od sluge."
Od Abdullaha Ibn Hubejba, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: "Izašli smo jedne kišovite i mračne noći tražiti Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da nam klanja, pa kad ga sustigoh on mi reče: 'Reci.' a ja ne rekoh ništa. Ponovo mi reče: 'Reci.' A ja opet ne rekoh ništa. Opet mi reče: 'Reci.' Ja tada rekoh: 'O Allahov Poslaniče, a šta da kažem?' Reče: 'Reci: Kul huvallahu ehad, i muavizetejni kada omrkneš i kada osvaneš po tri puta, zaštitiće te od svega.'"
رواه أبو داود والترمذي والنسائي
Uzoriti ashab, Abdullah ibn Hubejb, nam kazuje da je izašao jedne mračne i kišovitne noći zajedno sa nekoliko ashaba. Tražili su Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi klanjali za njim. Kada su ga pronašli, Poslanik je Abdullahu rekao: "Reci!" To jeste, uči! No, Abdullah mu ništa nije proučio. Poslanik mu ponovi isto, a Abdullah će zatim: "Šta da učim, Allahov poslaniče?" Poslanik mu kaza: "Prouči: Kul huvallahu ehad, i muavizetejni kada omrkneš i kada osvaneš po tri puta, zaštitit će te od svega lošeg i nevaljalog."
Od Ebana b. Osmana prenosi se da je rekao: "Čuo sam Osmana b. 'Affana, radijallahu 'anhu, da kaže: 'Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem da je rekao: "Onaj ko tri puta prouči: 'U ime Allaha, sa čijim imenom nikakvo zlo ni na Zemlji ni na nabesima neće nauditi, i On sve čuje i sve zna', neće ga zadesiti iznenadna nedaća sve dok ne osvane , a ko tri puta izgovori ove riječi kada osvane, neće ga zadesiti iznenadna nedaća sve do večeri."' Poslije je Ebana b. Osmana zadesila paraliza, pa je čovjek koji je čuo hadis od njega gledao u Ebana, a on ga upita: "Zašto me gledaš? Tako mi Allaha, nisam slagao na Osmana, niti je Osman slagao na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ali, na dan kada me to zadesilo, bio sam ljut i zaboravio sam da proučim ove riječi."
رواه أبو داود والترمذي والنسائي في الكبرى وابن ماجه وأحمد
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio je da onaj ko ujutro, nakon pojave zore, i navečer, prije zalaska Sunca, tri puta izgovori: (U ime Allaha), tražim pomoć i zaštitu od svega što može nauditi, (s čijim imenom nikakvo zlo neće nauditi), ma koliko bilo veliko i opasno, (ni na Zemlji), niti nedaća koja se može pojaviti iz nje, (ni na nebesima), niti nedaća koja se može s njega spustiti, jer On je Onaj koji čuje sve naše riječi i Onaj koji sve zna o našem stanju. Ko to izgovori uveče, neće ga iznenada zadesiti nesreća sve do jutra, a ko to izgovori ujutro, neće ga iznenada zadesiti nesreća sve do večeri. Tako je prenosioca ovog hadisa, Ebana b. Osmana, zadesila paraliza, koja je zahvatila jednu stranu tijela. Čovjek koji je čuo hadis od njega posmatrao je Ebana s čuđenjem! Eban mu reče: "Zašto me tako gledaš?! Tako mi Allaha, nisam slagao na Osmana, niti je Osman slagao na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ali, na dan kada me to zadesilo, Allah je odredio da ne izgovorim ove riječi, jer me obuzeo bijes i zaboravio sam ih proučiti."
Enes b. Malik, radijallahu anhu, rekao je: "Neki čovjek je rekao: 'O Allahov Posalniče, da li čovjek kada sretne svoga brata ili prijatelja da mu se nakloni?' On reče: 'Ne'. Čovjek upita: 'A da li će ga zagrliti i poljubiti?' On reče: 'Ne'. Čovjek reče: 'Onda će ga uzeti za ruku i rukovati se sa njim.' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Da.'"
Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi imam Ahmed
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je upitan o naklanjanju pri susretu, pa je odgovorio da se to ne čini. Taj je čovjek upitao: "Da li će ga onda zagrliti, ako mu se neće nakloniti?" "Neće", Poslanik odgovori. Čovjek ponovo upita: "Da li će se sa njim rukovati?" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Da."
Sa'd, radijallahu anha, je rekao da je neki pustinjak došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, te mu je rekao: "Poduči me nečemu što ću izgovarati!" Poslanik mu reče: "Izgovaraj: 'La ilahe illallah wahdehu la šerike lehu, Allahu ekberu kebira, wel-hamdu lillahi kesira, subhanallahi rabbil-'alemin, la hawle we la kuwwete illa billahil-'azizil-hakim. (Nema istinskog boga mimo Allaha, jedinog, koji nema saučesnika. Allah je najveći, Njemu mnogo zahvale izražavamo. Slavljen je Allah, Gospodar svjetova. Nema promjene niti moći mimo Allaha, Silnog i Mudrog)'" Pustinjak kaza: "To je za mog Gospodara, šta je za mene?" "Govori: 'Allahummeg-firli wer-hamni weh-dini wer-zukni' (Allahu, oprosti mi, smiluj mi se, uputi me i opskrbi me)'", odgovori mu Poslanik.
رواه مسلم
Jedan pustinjak je zatražio od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ga poduči nekom zikru kojeg će izgovarati. Poslanik mu reče da govori: "La ilahe illallah wahdehu la šerike lehu (Nema istinskog boga mimo Allaha, jedinog, koji nema saučesnika)", "Allahu ekberu kebira (Allah je najveći)", to jeste, Allah je apsolutno najveći od bilo čega. "Wel-hamdu lillahi kesira. (Njemu mnogo zahvale izražavamo)" Izražavamo Mu zahvalu radi Njegovih svojstava, djela i blagodati koje se ne mogu pobrojati. "Subhanallahi rabbil-'alemin. (Slavljen je Allah, Gospodar svjetova)" Slavljen i uzvišen je od svih mahana i nedostataka. "La hawle we la kuwwete illa billahil-'azizil-hakim. (Nema promjene niti moći mimo Allaha, Silnog i Mudrog)" Tj. niko ne može promijeniti bilo šta iz jednog u drugo stanje ako Uzvišeni to ne dozvoli i ne omogući. Čovjek reče: "Ovaj zikr je za moga Gospodara. Njemu se izražava veličanje, a ima li šta za mene?" Poslanik mu je rekao da uči: "Allahummeg-firli (Allahu, oprosti mi)", tako što ćeš mi grijehe prekriti i otkloniti, "Wer-hamni (smiluj mi se)", tako što ćeš mi pružiti ovosvjetska dobra i onosvjetske koristi, "Weh-dini (uputi me)", to jeste, uputi me na najbolja stanja i na pravi put. "Wer-zukni (i opskrbi me)." To jeste, podari mi halal imetak, zdravlje i svako dobro.
Prenosi Šekl b. Humejd, radijallahu anhu, da je rekao Allahovom poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Allahov Poslaniče, pouči me nekoj dovi.", pa mu je rekao: "Kaži: 'O Allahu, utječem ti se od zla svog sluha, i od zla svog vida, i od zla svog jezika, i od zla svog srca, i od zla svog stidnog mjesta.'"
Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed
Otišao je Šekl b. Humejd, radjallahu anhu, kod Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tražeći dobro dunjaluka i Ahireta. On nije tražio prolazni dunjaluk, niti šačicu imetka, niti pregršt hrane, nego je otišao tražeći dovu. Htio je da ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pouči dovi koja će mu koristiti u pogledu dunjaluka i vjere. Takvi su bili ashabi, radijallahu anhum, tražili su uvijek Allahovo zadovoljstvo. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je poučio ovoj vrijednoj, veličanstvenoj dovi i rekao mu: "O Allahu", pa ga je poučio da dozove Allaha Njegovim imenom koje obuhvata sva ostala Allahova lijepa imena. Zatim je rekao: "Utječem ti se od zla mog sluha", što znači: Tražim zaštitu kod Allaha od zla mog sluha, a pod tim zlom se podrazumijeva ono što čovjek sluša od zabranjenih stvari kao što je lažno svjedočenje, riječi kufra, ono što vrijeđa vjeru ili bilo šta drugo od harama što dopre do čovjekovog sluha. "I od zla mog vida", a to znači da čovjek koristi svoj vid da gleda ono što je zabranjeno od filmova i odvratnih prizora. "I od zla mog jezika", odnosno od svakog harama kojeg bi čovjek mogao izgovoriti svojim jezikom kao što je lažno svjedočenje, proklinjanje, vrijeđanje vjere i njenih sljedbenika, ili da čovjek govori ono što ga se ne tiče a ne spominje ono što ga se tiče...itd. "I od zla mog srca", a pod tim se podrazumijeva da čovjekovo srce ne spominje Allaha, subhanehu ve teala, ili da čini ibadet nekom drugom mimo Allaha, kao što su strah, nada, veličanje, ili da ostavi ono što je naređeno od srčanih ibadeta da se čini samo Allahu, azze ve dželle. "I od zla mog stidnog mjesta", odnosno da ne uradim ono što je Allah zabranio od zinaluka (bluda) ili onoga što prethodi bludu kao što je zabranjeni pogled, dodir, ili odlučnost da se počini blud. U ovoj dovi je sadržano čuvanje udova koji su blagodat od Allaha, subhanehu ve teala. Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje ovom ashabu da traži od Allaha, subhanehu ve teala, zaštitu od zla ovih blagodati, a nije mu naredio da se utječe od samih blagodati. Nije mu rekao, naprimjer, da kaže: "Utječem se Allahu od svog sluha", zato što su ovo blagodati kojima se obožava Allah, subhanehu ve teala, pa one nisu same po sebi zlo da bi se tražilo utočište od njih, nego se traži utočište od zla koje može proizaći iz njih. Njihovo čuvanje biva tako da se koriste za ono zašto su stvorene i da se njima ne čine grijesi, niti da se njima pomaže širenje loših stvari, jer će čovjek na Sudnjem danu biti odgovoran za njih, kao što kaže Allah, subhanehu ve teala: "Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati." (El-Isra, 36.)
Abdullah b. Mesud radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Neće ući u džennet onaj u čijem srcu bude i trun oholosti.“ Neki čovjek upita: “Zaista čovjek voli da mu odjeća i obuća budu lijepi!” Na to mu Allahov Poslanik reče: “Zaista je Allah lijep i voli ljepotu! Oholost je odbijanje istine i ponižavanje ljudi.“
Hadis bilježi imam Muslim
Abdullah b. Mesud radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Neće ući u džennet onaj u čijem srcu bude i trun oholosti.“ Ovaj hadis, koji sadrži golemu prijetnju, potrebno je protumačiti shodno šerijatskim argumentima. Onaj ko u srcu ima oholosti, ta oholost može biti spram istine i može se odnositi na njeno preziranje, i takav je sigurno nevjernik koji će vječno ostati u Vatri i nikada neće ući u džennet, jer Uzvišeni kaže: “...zato što ne vole ono što Allah objavljuje, i On će djela njihova poništiti” (Muhammed, 9). Ako je oholost vezana za uzdizanje nad ljudima, a ne za ostavljanje ibadeta, onda takav neće ući u džennet prije nego što bude izložen kazni. Morat će biti kažnjen shodno količini njegove oholosti i uzdizanja nad ljudima. Nakon toga, kada se očisti, ući će u džennet. Kada je Poslanik izrekao ovaj hadis, neki čovjek je rekao: “Zaista čovjek voli da mu odjeća i obuća budu lijepi! Da li je i to oholost?” Tada Poslanik reče: “Zaista je Allah lijep i voli ljepotu”, tj. lijep u svome Biću, postupcima, svojstvima. Sve što dolazi od Allaha lijepo je. Allah voli ljepotu, tj. voli kada se čovjek lijepo obuče, kada lijepo izgleda i voli ljepotu u svim njegovim poslovima. Ljepota privlači ljudska srca, za razliku od neizgledne kose, odjeće i tako dalje.
