Hadeeth Cards

Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way

About Hedayat Browse Cards

All

Od Ebu Musaa prenosi se da je rekao: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: 'Onaj ko spominje svoga Gospodara i onaj ko Ga ne spominje, oni su poput živog čovjeka i mrtvog.'" U predaji kod Muslima stoji: "Kuća u kojoj se spominje Allah i kuća u kojoj se On ne spominje su poput živog čovjeka i mrtvog."

متفق عليه

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u ovom hadisu pojasnio razliku između onoga koji spominje Allaha i onoga koji Ga ne spominje. Oni su poput živog i mrtvog čovjeka u pogledu lijepog izgleda i pružanja koristi drugima. Dakle, onaj koji spominje svoga Gospodara je živ, njegov vanjski izgled je lijepo ukrašen, a unutrašnjost mu je ispunjena spoznajom i on može drugima koristiti. S druge strane, onaj koji ne spominje Allaha je mrtav, vanjski izgled mu je besjajan, a unutrašnjost prazna i od njega nema nikakve koristi. Isto tako, kuća je živa ako njeni stanovnici spominju Allaha, a u suprotnom to je mrtva kuća uslijed nemara njenih stanovnika kada je posrijedi spominjanje Allaha. Dakle, pod živom i mrtvom kućom misli se na ukućane.

Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je sjeo jednog dana na minber i mi smo posjedali oko njega, a zatim je rekao: 'Zaista se, nakon moje smrti, za vas plašim i od dunjalučkih ljepota i ukrasa koji će vam biti priušteni." Neki čovjek mu reče: "Allahov Poslaniče, zar dobro donosi zlo?" Poslanik je jedno vrijeme zašutio. Neko tom čovjeku reče: "Šta je bilo? Ti reče nešto Vjerovjesniku, a on ti ne odgovara?" Tad vidosmo da mu silazi Objava. Najednom obrisa čelo, a potom upita: "Gdje je onaj što je pitao?" Nakon zahvale Allahu, u nastavku je kazao: "Dobro ne donosi zlo. Ono što u proljeće niče i raste može ubiti stoku ili je dovesti do ivice smrti, osim one koja jede zeleno bilje dok ne napuni stomak, a zatim se okrene prema Suncu, lahko obavi nuždu, pa nakon toga opet pase. Ovaj imetak je sladak i privlačan. Divan je musliman koji ima imetak ukoliko udjeljuje siromahu, siročetu i putniku", ili kako je Vjerovjesnik kazao. Naposljetku je rekao: "Onaj ko stiče imetak na bespravan način je poput onoga ko jede, ali se ne može zasititi. Taj imetak će protiv njega svjedočiti na Sudnjem danu."

متفق عليه

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je jednog dana sjedio na minberu i kazao je svojim ashabima: "Zaista se najviše bojim i strahujem za vas nakon moje smrti od blagodati i ukrasa ovoga svijeta kao što su razni užici, odjeća, usjevi i ostalo čime se ljudi ponose i hvališu, a što je kratkoga vijeka. Neki čovjek je tada upitao: Ukrasi ovoga svijeta su blagodat od Allaha, pa da li se može desiti da ta blagodat postane kazna? Tada su ljudi ukorili ovoga kada su vidjeli da Allahov Poslanik ne odgovara, misleći da ga je to naljutilo. Međutim, ispostavilo se da se Allahovom Poslaniku u tom trenutku objavljivalo, pa je obrisao znoj sa čela, a zatim rekao: „Gdje je onaj koji je postavio pitanje?“ "Tu sam", odgovorio je. Zahvalio je Allahu i pohvalio Ga, te je rekao: „Prava dobrota donosi samo dobro, ali ovaj dunjalučki ukras nije čisto dobro, jer vodi u iskušenje, nadmetanje i zaokupljenost njime, umjesto da se čovjek posveti onome svijetu.“ Zatim je naveo primjer: „Proljetna vegetacija i njeno zelenilo veoma se dopada stoci, ali ih može ubiti zbog pretjeranog jela i prejedanja. Iznimka je stoka koja jede selektivno, jede dok joj se stomak ne napuni, a zatim se okrene prema Suncu, izbaci iz stomaka ono što nije probavila ili se olakša mokrenjem, pa onda preživa ono što je već pojela, prožvaće to i opet proguta, i tako se vrati pa nastavi jesti.“ Ovaj imetak je poput slatke, zelene biljke – može ubiti ili skoro da ubije zbog svoje prekomjernosti, osim ako se uzima samo onoliko koliko je potrebno i dovoljno za život na halal način, tada ono ne šteti. Divan je onaj ko svoje bogatstvo udjeljuje siromahu, jetimu i putniku. Onaj ko imetak stiče na ispravan način, on će mu biti blagoslovljen, a onaj ko ga stiče nepravedno, sličan je onome koji jede, ali se nikada ne zasiti. Taj isti imetak će protiv takvoga biti svjedok na Sudnjem danu.

Prenosi se da je Ebu Hurejre, radijallahu anhu, rekao: "Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, došao je jedan čovjek i upitao ga: 'O Allahov Poslaniče! Ko je najpreči da se prema njemu lijepo ophodim?' Poslanik reče: 'Tvoja majka.' Čovjek tada reče: 'Ko poslije nje?' 'Tvoja majka', odgovori on. 'Ko poslije nje?', ponovo upita čovjek. 'Tvoja majka', ponovo odgovori Poslanik. Čovjek ponovo upita: 'Ko poslije nje?' Poslanik tada reče: 'Tvoj otac!'" (Muttefekun alejhi) A u jednom drugom rivajetu stoji: "O Allahov Poslaniče! Ko je najpreči za moje druženje i lijepo ponašanje prema njemu?" Poslanik reče: "Tvoja majka, zatim tvoja majka, zatim tvoja majka, zatim tvoj otac."

Hadis bilježi imam Muslim - Muttefekun alejh line

Ovaj je hadis dovoljan kao pokazatelj da svaki roditelj ima pravo da se družimo sa njim i da se lijepo odnosimo prema njemu. Allah je objavio: “A prema njima se na ovome svijetu što ljepše odnosi...” Međutim, pravo majke u odnosu na oca je mnogo veće, jer pravo oca nije spomenuto dok se pravo majke nije potvrdilo tri puta. Pravo majke je veće, bez obzira na to što su oboje sudjelovali u odgoju djece, i to zbog toga što je ona prolazila ono što nije otac prolazio. Ona je dijete nosila devet mjeseci, trpjela bolove, slabost, porođajne bolove. Također, ona ga doji dvije godine, bdije nad njim pored svih poteškoća. O tome Objava govori: “Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci.” Dakle, čovjeku je naređeno da bude dobar prema majci, a od razloga su spomenuti samo oni koje ona doživljava, kako bi se ukazalo na veličinu njenog prava. Jedna od lijepih osobina jest da se roditelji izdržavaju svime što im je potrebno. Čak, ako dijete dobro živi, a oni prosječno, lijepo je da im, dajući imetak, poboljša njihove prilike. Čovjek se treba sjetiti šta je uradio Jusuf sa svojim roditeljima, nakon što je dobio vlast: postavio ih je na svoj prijesto nakon što su došli iz pustinje. Lijep odnos prema njima sadržan je u ajetu: “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ - i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali.’” Nemoj im se ružno obraćati, nemoj ih uznemiravati, lijepo im se obraćaj, budi pažljiv, pokoran, dovi za njih i reci: “Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali.” Nemoj zaboraviti veću brigu prema majci, radeći po onome što Objava naređuje.

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Ko na Allahovom putu žrtvuje dvoje (od svoga dobra), vikne se sa svih vrata Dženneta: 'Božiji robe, to je veliko dobro! Ako je bio od onih koji su redovno obavljali (farz i nafila) namaze, pozvat će se sa namaskih vrata; borci za vjeru će biti pozvani sa vrata džihada, a postači će biti pozvani sa vrata Rejjan (koja gase žeđ). Oni koji su davali milostinju bit će pozvani sa vrata milostinje.'” “Allahov Poslaniče, žrtvovao bih za tebe i oca i majku”, rekao je Ebu Bekr, radijallahu anhu, “sretan je onaj ko bude prozvan sa tih svih vrata i da li će iko biti prozvan sa njih svih?” “Da.”, rekao je Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, “i nadam se da si ti od njih."

Muttefekun alejh line

Onaj ko udijeli dvije stvari bilo da se radi o jelu, piću ili novcu, želeći time Allahovo zadovoljstvo, meleki će ga zovnuti sa džennetskih vrata, izražavajući mu dobrodošlicu: “Učinio si veliko dobro i bićeš nagrađen velikom nagradom.” Oni koji budu mnogo obvaljali (dobrovoljni) namaz biće pozvani sa vrata namaza, oni koji mnogo budu davali sadaku biće pozvani sa vrata sadake, oni koji budu mnogo postili, biće pozvani sa vrata Rajjan. Rejjan znači onaj koji ublažuje žeđ, jer postači ne piju vodu, pa bivaju žedni, posebno u dugim ljetnim danima. Zbog te žeđi biće napojeni zauvijek u Džennetu. Kada je to čuo, Ebu Bekr, radijallahu ‘anhu, rekao je: “Poslaniče, žrtvovao bih za tebe i oca i majku, sretan je onaj koji bude prozvan sa tih vrata i neće imati nikakav gubitak, nego da li će iko biti prozvan sa njih svih?” “Da.”, rekao je Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, “i nadam se da si ti od njih.“

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: "Ko me vidi u snu vidjet će me i na javi" ili je rekao: "...kao da me je vidio na javi, jer se šejtan ne može pretvoriti u moj lik."

Hadis bilježi imam Muslim - Muttefekun alejh line

Islamski učenjaci nemaju jedinstven stav kada je u pitanju značenje ovog hadisa. Kad je riječ o tome, oni imaju nekoliko različitih tumačenja. Prvo tumačenje: misli se na Poslanikove savremenike, tj. onoga ko ga vidi u snu, a nije sa njim učinio hidžru, Allah će ga uputiti i olakšati mu hidžru te će vidjeti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ja javi. Drugo tumačenje: onaj ko usnije Poslanika vidjet će potvrdu tog sna na Sudnjem danu, u stanju budnosti, kada će ga vdjeti cijeli umet i oni koji su ga vidjeli na ovome svijetu, kao i oni koji nisu. Treće tumačenje: vidjet će ga na Sudnjem danu posebnim i bliskim viđenjem, zaslužit će njegov šefaat i sl. U hadisu o kojem govorimo postoji dilema, tj. prenosilac ne zna je li Poslanik rekao: "Ko me vidi u snu vidjet će me i na javi" ili je rekao: "...kao da me je vidio na javi..." Značenje je ovo: ko vidi Poslanika u snu onako kako je opisan, kao da ga je vidio i na javi. Ovo značenje potvrđuje hadis koji je zabilježen u dva "Sahiha": “Ko me vidi u snu, uistinu me je vidio”; “Ko me vidi u snu, doista je vidio istinu.” Poslanikove riječi: “...jer se šejtan ne može pretvoriti u moj lik”, a u drugoj verziji stoji: “Ko me vidi u snu, uistinu me je vidio, jer ne priliči šejtanu da se pretvori u moj lik” znače: da se šejtan ne može pretvoriti u lik Poslanika u njegovom stvarnom izgledu, ali može doći u obliku kakav nije Poslanikov i kazati da je on Poslanik. Kada čovjek vidi osobu pa pomisli da je Poslanik, neka istraži osobine Poslanika i uporedi sa tom osobom koju je u snu vidio. Ako su svojstva ista, onda je vidio Poslanika, a ako nisu ista, onda se ne radi o Poslaniku, nego su to samo šejtanske obmane, ili je onaj ko to sanja samo umislio da je usnio Poslanika. Bilježe Ahmed i Tirmizi u "Šemailu" od Jezida Farisija da je rekao: "Za vrijeme lbn Abbasa usnio sam Allahovog Poslanika, i rekoh lbn Abbasu: ‘Usnio sam Allahovog Poslanika!’ Ibn Abbas reče: ‘Allahov Poslanik rekao je: ‘Šejtan se ne može prikazati u mom liku. Kо me vidi u snu, uistinu me је vidio.’ Možeš li mi opisati čovjeka kojeg si usnio?’ ‘Da, opisat ću ti ga. lšao је između dva čovjeka, nije ni crne ni bijele puti, crnih očiju, lijepog osmijeha, blаgо okruglog lica, gusta brada mu је prekrila vrat.’ ‘Da si ga na javi vidio, ne bi ga mogao ljepše opisati’, reče mi lbn Abbas." Ovu predaju dobrom je ocijenio Albani u djelu "Muhtesaruš-šemail", str. 208. Napomena: na početku sam spomenuo razilaženje, znajući da spominanje razilaženja nije pohvalno u ovom kratkom komentaru, jer je ovo spomenula većina komentatora hadisa, a vi na kraju možete odabrati ono što smatrate ispravnim. Šejh Ibn Usejmin je izabrao prvo mišljenje, a drugo i treće izabrali su članovi Stalne komisije za fetve. Druga napomena: u hadisu se kaže da se Vjerovjesnik može vidjeti u stanju budnosti, kao keramet, i to je dokaz sufijama, koji tvrde da imaju keramete i da sjede sa Poslanikom i gledaju u njega. Zbog toga ga nisam ni naveo.

Od Numana ibn Bešira, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najmanju džehennemsku kaznu imat će onaj kome se pod noge stave dvije nanule od vatre od čije vreline će ključati mozak. On će smatrati da niko nije žešće kažnjen od njega, ali njegova kazna će biti najlakša."

متفق عليه

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je obavijestio da će najlakša kazna u Džehennemu biti za onoga ko će nositi papuče od čije će vreline njegov mozak ključati kao bakarni lonci. Iako će misliti da niko nema veću kaznu od njega, on će zapravo imati najmanju. Ova kazna uključuje i fizičku i psihičku patnju.

Enes, radijallahu 'anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: „Mejjita (mrtvaca) prati troje: njegova porodica, njegov imetak i njegova djela. Dvoje se vraća, a jedno ostaje s njim. Vraćaju se njegova porodica i njegov imetak, a sa njim ostaju njegova djela.'“

Muttefekun alejh line

Kada umre čovjek prate ga njegovi, prati ga porodica, imetak (sluge, robovi) i djela. Dvoje se vraća, a sa njim ostaje djelo, pa ako bude dobro, čekaće ga dobro, a ako bude zlo, čekaće ga zlo.

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: "Neka onaj ko jaše poselami onoga ko hoda, onaj ko hoda onoga ko sjedi i neka manja skupina poselami veću." U hadisu kod Buharije stoji: "Neka mlađi poselami starijieg, onaj koji hoda onoga koji stoji, a manja skupina veću skupinu."

متفق عليه

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas upućuje na adabe (pravila) prilikom nazivanja selama. Kako i na koji način se treba ljudima kazati: "Esselamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu." Mlađi će nazvati selam starijem, onaj koji jaše onome ko hoda, onaj ko hoda onome ko sjedi, te će manja skupina nazvati selam većoj.

Prenosi se da je Nevas ibn Sem'an, radijallahu anhu, rekao: "Upitao sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o dobročinstvu i grijehu, pa mi je rekao: 'Dobročinstvo je lijep karakter, a grijeh je ono što uzrokuje nemir u prsima i ne želiš da to ljudi saznaju.'"

رواه مسلم

Poslanik je upitan o dobročinstvu i grijehu, pa je to pojasnio kazavši da je najvažniji vid dobročinstva lijep karakter. Prema Allahu se to iskazuje kroz bogobojaznost, a prema ljudima kroz: trpljenje nelagodnosti, smanjivanje srdžbe, lijep govor, spajanje veza, poslušnost, blagost, dobročinstvo, i lijep suživot. Što se tiče grijeha, to je ono što izaziva nemir u duši poput sumnjivih stvari. To je ono o čemu se dvoumiš, nemaš unutrašnji mir, i u srcu ti se javlja bojazan da je grijeh, te ne želiš da drugi to saznaju jer je to neprikladno u perspektivi čestitih ljudi. Duša po svojoj prirodi voli da se ljudi upoznaju s njenim dobrim djelima, a ako se već stidiš zbog nekih djela, to je znak da u njima nema dobra."