Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Ebu Katade el-Ensari veli: „Kada bi Poslanik, alejhis-selam, putovao i zaspao noću, legao bi na desnu stranu, a kada bi zaspao pred sabah, savio bi svoju podlakticu i glavu stavio na šaku.“
Hadis bilježi imam Muslim
Poslanikova praksa bila je kada se odmara na početku noći i spava, da legne na desnu stranu, a ako bi htio da se odmori pred sabah, naslonio bi se na ruku. Na početku noći bi legao na desnu stranu kako bi se što bolje naspavao, a ako bi legao pred sabah podvijao bi podlakticu kako ne bi utonuo u san i uslijed toga propustio sabah-namaz.
Prenosi se od Džabira b. Abdullaha, radijalahu 'anhuma, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaostajao bi tokom putovanja i pomagao slabašne, stavljajući ih iza sebe na jahalicu i upućujući za njih dovu."
Hadis bilježi Ebu Davud
Poslanik bi tokom putovanja išao zadnji, pomagao bi slabe i dovio za njih.
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, bi kada bi zajahao svoju devu da krene na put, tri puta donio tekbir, a zatim rekao: "Subhanellezi sehhare lena haza ve ma kunna lehu mukrinin, ve inna ila Rabbina le munkalibun. Allahumme inna nes'eluke fi seferina haza el-birre vet-takva ve minel-'ameli ma terda. Allahume hevvin 'alejna seferena haza vatvi 'anna bu'dehu. Allahume entes-sahibu fis-seferi vel-halifetu fil-ehli. Allahume inni e'uzu bike min va'sa'is-seferi ve ke'abetil-menzari ve su'il-munkalebi fil-mali vel-ehli vel-veledi/Hvaljen neka je Onaj Koji nam je ovo potčinio, mi to sami ne bismo mogli postići, i mi ćemo se sigurno Gospodaru svome vratiti! Gospodaru naš, molimo Te na ovom našem putovanju za dobročinstvo i bogobojaznost, i za djela s kojima ćeš Ti biti zadovoljan. Gospodaru naš, olakšaj nam ovo putovanje i skrati nam njegovu razdaljinu (čineći ga udobnim)! Gospodaru naš, Ti si saputnik na putu i zastupnik obitelji. Gospodaru naš, utječem Ti se od poteškoća puta, od tužnih prizora i ružna povratka u imetku, obitelji i djeci." A kada bi se vratio, izgovorio bi te riječi i dodao: "Ajibune, taibune, 'abidune li Rabbina hamidun/Vraćamo se, tevbu čineći, robujući i zahvaljujući Gospodaru našem!" U drugoj verziji stoji: "Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi prilikom povratka sa hadža ili 'umre, kad god bi se na kakav prijevoj ili uzvišicu ispeo, tri puta tekbir proučio, a onda rekao: la ilahe illellahu vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve 'ala kulli šej'in kadir, ajibune, ta'ibune, 'abidune, sadžidune, li Rabbina hamidune, sadekallahu va'dehu, ve nasare 'abdehu, ve hezemel-ahzabe vahdehu/Nema drugog Boga, osim Jedinog Allaha; On nema druga. Njemu pripada vlast i zahvala i On je svemoćan. Vraćamo se, tevbu čineći, robujući, na sedždu padajući i zahvaljujući Njemu, Gospodaru našem! Allah je obistinio Svoje obećanje, potpomagao Svoga roba i sve (neprijateljske) saveznike On je Sam porazio!" U drugoj predanju stoji da bi Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve selleme, izgovorio ove riječi kada bi se vraćao iz borbe, pohoda, hadža ili 'umre.
Hadis bilježi imam Muslim
Ibn Omer, radijallahu 'anhuma, pojašnjava u ovom hadisu da bi Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada bi želio krenuti na putovanje i popeo se na jahalicu, govorio tri puta „Allahu ekber“, a zatim bi proučio ovu veličanstvenu dovu koja sadrži veoma važna i sadržajna značenja od kojih je: negiranje da Allah Uzviženi ima bilo kakvu potrebu ili mahanu, osjećaj i svijest o Allahovim blagodatima koje daje robovima, negiranje da bilo ko mimo Allaha ima apsolutnu snagu i moć, potvrđivanje povratka Allahu Uzvišenom, molba Allahu da podari dobro i da nas učini bogobojaznim, da nas usmjeri ka djelu koje On voli i koje će biti primljeno kod Njega, oslanjanje i pouzdanje u Allaha Uzvišenog i prepuštanje svakog slučaja i stanja Njemu, molba Allahu da nas sačuva, kao i naše porodice, da otkloni poteškoće putovanja i da nam pruži zaštitu od svakog zla i štete koji se mogu pojaviti tom prilikom, kao npr. da sačuva putnika od toga da se vrati kući i da vidi u svojoj porodici, imetku ili djeci nešto što će ga uznemiriti. Ibn Omer, radijallahu 'anhu, spominje i drugu verziju u kojoj se navodi da bi Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, prilikom povratka učio ovu dovu, dodavši još riječi: „Ajibune (Mi se vraćamo), taibun (kajaći se od grijeha), abidune (obožavajući Allaha) li Rabbina hamidun (bivaju zahvalni našem Gospodaru).“ Navodi se i da bi, kada se penje na neko mjesto, izgovarao tekbir Allahu ekber, tako da bi sebe smatrao sićušnim u poređenju sa veličinom Allaha Uzvišenog. Zatim bi govorio: „Nema Boga sem Allaha Koji nema sudruga“, potvrđujući tako da je samo On Bog Koji zaslužuje da bude obožavan, da On jedini stvara i održava i da On jedini ima lijepa imena i savršena svojstva, te da je On, Uzvišeni, pomagač Svojih dobrih robova i Svoje vojske.
Džabir, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je on htio krenuti u borbu, pa je rekao: "Muhadžiri i ensarije, među vašom braćom ima onih koji nemaju nimalo imetka, niti je njihovo pleme uz njih, pa neka neko od vas uzme sebi dvojicu ili trojicu. Ko god ima jahalicu da ga nosi neka ne jaše osim na smjenu." Džabir je govorio: "Ja sam uzeo dvojicu ili trojicu, a svoju kamilu sam jahao na smjenu s njima."
Hadis bilježi Ebu Davud
Značenje je ovo: Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je svojim ashabima da se prilikom jahanja deva smjenjuje dvojica ili trojica ljudi na jednoj devi, kako bi bili ravnopravni.
Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se predaja od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: "Kada neko od vas htjedne leći u postelju, neka dušek istrese unutrašnjom stranom haljina, jer ne zna šta je nakon njega tu došlo. Zatim neka kaže: 'S Tvojim imenom, Gospodaru moj, spuštam se na stranu i s njim se podižem! Ako mi dušu uzmeš, budi joj milostiv, a ako je vratiš, čuvaj je kao što čuvaš Svoje dobre robove!'"
Muttefekun alejh
Spavanje je trenutak kada čovjek predaje svoju dušu Gospodaru, onda kada ne posjeduje snagu niti moć, tako da je ostavlja u ruci njenog Stvoritelja da je čuva, a onda da je vrati, a sve to uz potpunu predanost Uzvišenom Allahu. Učenjaci kazuju: "Mudrost zikra i dove pred spavanje i pri buđenju jest da završetak djela tog dana bude u pokornosti, i prvo djelo kojim počinje dan da bude u pokornosti." Vjerovjesnik, s.a.v.s., nas je uputio na lijepu praksu rekavši: "Kada neko od vas htjedne leći u postelju, neka istrese dušek...” Ovo se čini iz razloga što su Arapi ostavljali postelju ne dirajući je, pa postoji mogućnost da se neke životinje uvuku tu nakon što čovjek ode, ili da se zaprlja i zapraši i sl. Vjerovjesnik, s.a.v.s., zbog toga je naredio da se dušek istrese prije spavanja, a zatim je objasnio i čime će se očistiti i istresti rekavši: "...izarom..." tj. donjim dijelom haljina, a misli se na unutarnji kraj donje odjeće jer je to najlakše, te da se ne isprlja vanjski dio, koji se vidi, što je i logičnije, zbog otkrivanja tijela. Zatim je Vjerovjesnik, s.a.v.s., objasnio efektivni uzrok istresanja i čišćenja: "...jer ne zna šta je nakon njega tu došlo..." Ovo upućuje na činjenicu da šerijat pazi na čuvanje tijela, pošto tijela daju snagu vjeri. Ovako završava praktični sunnet objašnjenjem njegovog efektivnog uzroka. Zatim dolazi sunnet u riječima: "Zatim neka kaže: 'S Tvojim imenom, Gospodaru moj...'", odnosno s Allahovim veličanstvenim imenom spuštam ovo "ugašeno" tijelo na postelju. Ovo upućuje na činjenicu da je lijepo da čovjek konstantno zikri i spominje Gospodara, u svakom vremenu, a zatim kaže: "...spuštam se na stranu i s njim se podižem...", tj. doista ja ne spuštam niti dižem ovo tijelo, osim uz zikr. Zatim je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "...ako mi dušu uzmeš, budi joj milostiv...”, ovo je metafora za smrt. A riječi Vjerovjesnika, s.a.v.s.: "...a ako je vratiš...”, ovo je metafora za život. Riječi Allahovog Vjerovjesnika, s.a.v.s.: "...čuvaj je kao što čuvaš Svoje dobre robove" znače: čuvaj moju dušu kao što čuvaš Svoje robove, a to je općenito čuvanje od griješenja, upropaštavanja i zla, kao što su riječi Vjerovjesnika, s.a.v.s.: "Čuvaj Allaha, i On će te čuvati.” I ovo je općenito značenje, zbog toga je ovo ograničio riječima "dobrim robovima”, s obzirom na to da se specifično čuvanje Gospodara postiže samo dobrotom i valjanošću. Oni koji prelaze granice i prave propuste nemaju udjela u ovoj posebnoj Allahovoj zaštiti, koju Uzvišeni daje Svojim štićenicima (evlijama), međutim nešto od one opće zaštite može ih obuhvatiti, ipak.
Ebu Hurejre prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Tražite da vas Allah zaštiti od teškoće iskušenja, od toga da vas susretne nesreća, od zle odredbe i neprijateljeve zlobe." U drugoj predaji navodi se da je Sufjan rekao: "Sumnjam da sam jednu od spomenutog ja dodao."
Muttefekun alejh
Ovaj hadis je vid jezgrovitog i sadržajnog govora. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio je zaštitu od četiri stanja, a ko bude sačuvan od tih stanja, biće miran i na dunjaluku i na Ahiretu, što predstavlja jasan uspjeh i veličanstvenu pobjedu. Jezgrovit govor označava mali broj riječi koje nose veliki broj značenja i poruka. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio je utočište od četiri stanja i situacije, a one su: teškoća iskušenja, tj. žestoko i ogromno iskušenje. Razlog tome je što čovjek kada ga pogodi jako iskušenje nije siguran za sebe od ispoljavanja nezadovljstva i srdžbe prema Allahovoj odredbi, te na taj način može izgubiti i dunjaluk i Ahiret. Zatim, tražio je zaštitu od nesreće i susreta sa njom. To je uopćeno a prije svega obuhvata ahiretsku nesreću nakon koje nema smiraja, za razliku od ovosvjetske koja se može promijeniti, jer postoje dani kada si sretan, a postoje dani i kada nisi. Tražio je zaštitu i od zle odredbe, tj. od onoga što Allah odredi da se desi robu, a sa čime nije sretan, što obuhvata i ovosvjetske poslove i stanja, poput imetka, djece, zdravlja, supruge i sl., kao i ahiretska stanja. Pod odredbom se misli na ono što se desilo, jer znamo da kader kao Allahova odredba i presuda u potpunosti je dobro, s obzirom da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: "Zlo se ne pripisuje Tebi." Nakon toga, tražio je utočište od neprijateljske zlobe, jer na čovjeka negativno djeluje kada neprijatelj bude sretan zbog toga što ga je zadesila nedaća. U suštini, muslimanski neprijatelji su nevjernici koji se raduju muslimanskim nedaćama, njihovim međusobnim sukobima i poniženju. Prije svega ovo se odnosi na neprijatelje u vjeri, a onda i na dunjalučke neprijatelje. Međutim, ambicije onoga ko dovi trebaju biti velike, tako da prije svega cilja na neprijatelje vjere, a zatim na svoje neprijatelje među muslimanima. Molimo Allaha da popravi odnose među muslimanima.
Ebu Hurejra prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Hrana za dvojicu može biti i za trojicu, a hrana za trojicu može biti za četvericu.“ U drugoj verziji, koja se nalazi u Muslimovom "Sahihu", a koju je prenio Džabir, radijallahu anhu, stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Hrana za jednog može biti za dvojicu, hrana za dvojicu može biti za četvericu, a hrana za četvericu može biti za osmericu.“
Hadis bilježi imam Muslim - Muttefekun alejh
Ovaj hadis podstiče na saosjećanje kada je u pitanju hrana, pa makar bila i u malim količinama, jer i ona može zadovoljiti potrebe i biti dostatna za sve prisutne. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovim hadisom podstiče na davanje prednosti drugima, pa npr. kada bi imao hrane za koju misliš da je dovoljna samo tebi, i dođe drugi čovjek, nemoj biti škrt, nego i njemu ponudi kako bi ona bila dovoljna za obojicu.
Aiša, radijallahu 'anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao običaj učiti ovu dovu: "Gospodaru moj, zaštiti me od iskušenja Džehennema, kazne u njemu, i zla bogatstva i siromaštva."
Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi Ebu Davud
Odabrani Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio je zaštitu od četvero: „Gospodaru moj, zaštiti me od iskušenja Džehennema“, tj. od iskušenja koja vode u Vatru. Postoji mogućnost da se misli na pitanja koja će stanovnicima Džehennema uputiti meleki stražari Džehennema kao vid ukora, a koje se spominje u ajetu: „Kad god se koja gomila u njega baci, stražari u njemu će je upitati: 'Zar nije niko dolazio da vas opominje?'“ „od patnje u Džehennemu“, tj. zaštiti me od toga da budem stanovnik Džehennma, da budem od nevjernika, jer su nevjernici ti koji će se istinski kažnjavati u Džehennemu, dok će kazna onih vjernika koji uđu u Vatru biti radi odgoja i čišćenja, a ne radi kazne. „od patnje u kaburu“: ovdje se misli na zagrobni život, a kabur je spomenut jer je to mjesto u koje se mrtvac uglavnom stavlja nakon smrti, a može se reći da svako mjesto na kojem počivaju dijelovi umrlog naziva se njegovim kaburom. „od iskušenja u kaburu“: tj. pitanja dvojice meleka. „od zla bogatstva“: oholosti, nepravde i sticanja imetka na haram način, te njegovog trošenja u grijehe, i hvalisanja njime. „od zla siromaštva“: od zavidnosti bogatima i pohlepe za njihovim imetkom, od poniženja koje prlja ugled i vjeru i poput nezadovoljstva onim što je Allah dao ili svega drugog čiji završetak nije pohvalan. Četvrta stvar od koje je Poslanik tražio zaštitu je iskušenje bogatstva, tj. pohlepa za skupljanjem imetka i želja da se dođe do njega na bilo koji način te da ga to spriječi od obaveza udjeljivanja. Pod siromaštvom se misli siromaštvo koje se ne može trpiti i koje čovjeka tjera da čini ono što ne priliči te koje biva uzrokom da se čini bilo koji haram.
Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, prenosi da je neki čovjek rekao: "O Allahov Poslaniče, hoću putovati, pa me posavjetuj!" Na to mu Resulullah, sallallahu 'alejhi ve selleme, reče: "Drži se bogobojaznosti i tekbir donosi na svakom prijevoju (brežuljku).", a kada je čovjek otišao, dodao je: "Gospodaru moj, skrati mu put i olakšaj mu ga!"
Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi imam Ahmed
Neki čovjek je htio putovati pa je tražio od Poslanika savjet, a Poslanik mu je kazao da se boji Allaha i da donosi tekbir na svakom brežuljku. Kada se čovjek udaljio, Poslanik je uputio dovu da mu Allah olakša, da mu jahalica bude udobna kako bi stigao odmoran i da ga na tom putu sačuva od svega što bi ga uznemirilo.
