Hadeeth Cards

Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way

About Hedayat Browse Cards

All

"Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oslobodio je Safijju, i to je bio njen mehr."

Muttefekun alejh line

Safijja je bila kćerka Hujejja, jednog od prvaka plemena Nadir, udata je bila za Kinanu b. Ebul-Hukajka, koji je ubijen na dan Hajbera. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osvojio je Hajber silom, pa su žene i djeca postali njihovo roblje. Safijja je pripala Dihji b. Halifi el-Kelbiju, pa mu ju je on zamjenio drugom, a nju je sebi odabrao, kako bi udovoljio njenim osjećajima. Njegova plemenitost mu nije dozvolila da se njome naslađuje kao robinjom, nego joj je povećao stepen, oslobodio je i uzeo za suprugu, te to osobađanje učinio mehrom.

Prenosi se od Abdullaha b. Omera da je Poslanik davao stanovnicima Hajbera zemlju da je obrađuju, a plodove i žito da dijele na dva ista dijela.

Muttefekun alejh line

Mjesto Hajber je mjesto pogodno za poljoprivredu, koje su nastanjivali neki jevreji. Kada je Poslanik osvojio Hajber sedme godine po Hidžri, podijelio je zemljište onima kojima pripada ratni plijen. Njih su od obrade zemljišta odvratili džihad i na Allahovom putu i pozivanje u islam. Jevreji Hajbera su bolje od muslimana poznavali poljoprivredne aktivnosti, pa je zbog toga Poslanik dao njegovim stanovnicma da obrađuju zemlju, a njima je pripadala polovina plodova kao naknada za njihov rad, a muslimanima pola jer su oni vlasnici.

Prenosi se od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je neki čovjek u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, optužio svoju ženu (za blud) i zanijekao dijete (koje je ona rodila). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio im je, i oni su se zakleli uz kletvu onako kako je to Allah propisao, a zatim je presudio da dijete pripadne ženi, rastavivši (brak) između njih dvoje, jer su se zakleli uz kletvu na kraju.

Muttefekun alejh line

U ovoj predaji prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma, da je neki čovjek optužio svoju ženu za blud i zanijekao dijete (koje je ona rodila), kazavši da nije njegovo. Ona je to negirala, pa se među njima desilo međusbno proklinjanje. Muž se četiri puta zakleo da je iskren a peti je put prizvao prokletstvo na sebe, ako je lažov. Zatim se i žena četiri puta zaklela na to da on laže i peti put je prizvala Allahovu srdžbu ako ona laže. Kada je okončano ovo međusobno proklinjanje, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih je rastavio zauvijek, a dijete je ostavio sa ženom i nije se pripisivalo čovjeku.

Abdullah b. Omer prenosi da je neki čovjek kazao: "Božiji Poslaniče, šta misliš kako bi trebao postupiti između nas onaj koji bi svoju suprugu zatekao u razvratu? Ako bi pričao o tome, pričao bi o krupnoj stvari, isto tako je ako bi o tom i šutio! Vjerovjesnik je šutio ne dajući mu nikakva odgovora, a on mu poslije izvjesnog vremena opet dođe. "S onim o čemu sam te pitao ja sam stavljen na kušnju." Allah Moćni i Uzvišeni objavi sljedeće ajete iz sure En-Nur: "A oni koji svoje supruge osumnjiče za blud...", pa mu ih Božiji Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, prouči, posavjetova ga, opomenu ga i obavijesti da je dunjalučka kazne blaža od ahiretske, a on reče: "Jok, tako mi Onoga koji te je poslao sa istinom, ja nisam slagao na nju! Zatim on pozva suprugu, posavjetova je, opomenu i obavijesti da je dunjalučka kazna blaža od ahiretske. Ona reče: "Nije istina ono što govori, on je lažov tako mi Onoga koji te je poslao sa istinom." On otpoče sa mužem koji se četiri puta Allahom zakle da govori istinu, a peti put da je Allahovo prokletstvo na njega ako laže, zatim to isto ponovi i sa suprugom, te se i ona četiri puta Allahom zakle da je on lažov a peti put da je Allahova srdžba na nju ako bude da je on govorio istinu. Nakon toga, on dokide njihov brak. Zatim je kazao: "Allah zna da jedno od vas laže, pa da li će se neko pokajati?" (Tri puta) U drugoj predaji stoji: "Nemaš pravo protiv nje više ništa poduzimati." "A moj imetak (koji sam joj dao), Allahov Poslaniče?", upita čovjek . "Nemaš pravo na njega. Ako si istinu rekao o njoj, mehr je za odnos koji si imao s njom. A ako si slagao na nju, onda još manje imaš pravo na njega i na nju.", reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Muttefekun alejh line

Islam je propisao proklinjanje među supružnicima kao rješenje za društveni problem - kada čovjek vidi svoju ženu kako čini blud a nema svjedoke. U tom slučaju pribjegava proklinjanju, ali ne u slučaju sumnje i vesvese, nego kada svojim očima vidi, jer je prijetnja prokletstvom velika. Čovjek spomenut u ovoj priči je posumnjao da ga žena vara i pobojao se da će ona učiniti blud, pa se zbunio šta mu je činiti, jer ako je optuži za blud bez dokaza biće bičevan, a ako prećuti to je nepostojanje ljubomore i bruka. Ove misli je iznio pred Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa mu on nije odmah odgovorio iz mrskosti prema pitanju koje je postavljeno prije njegovog vremena, jer je pohitao sa zlom prije nego se dogodilo. Također, još uvijek nije po tom pitanju bilo objavljeno nešto. Nakon ovoga, pitalac je vidio ono čega se bojao, kako njegova žena čini blud, pa je Allah objavio propis za njega i njegovu ženu ajete iz sure en-Nur: "A oni koji okrive svoje žene, a ne budu imali drugih svjedoka..." En-Nur, 6. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mu je proučio ove ajete, zatim ga opomenuo i posavjetovao upozorivši ga ako laže, da je dunjalučka kazna - a to je kazna za potvoru - lakša od ahiretske kazne. On se zakleo da nije slagao u optužbi žene da je činela blud. Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, posavjetovao tu ženu i rekao joj da je dunjalučka kazna - a to je kazna kamenovanjem za blud - lakša od ahiretske kazne. Ona se zaklela da je njen muž lažov. Zatim je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, počeo sa čovjekom, pa se taj čovjek zakleo četiri puta Allahom da je istinu rekao u svojoj optužbi, a peti put je na sebe prizvao Allahovo prokletstvo ako laže. Zatim se žena četiri puta zaklela Allahom da on laže, a peti put je na sebe prizvala Allahovu srdžbu ako je rekao istinu. Zatim su zauvijek razdvojeni. Pošto je neko od njih sigurno slagao, Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, im je ponudio da se pokaje onaj ko laže. Zatim je taj čovjek tražio nazad mehr kojeg joj je dao, a Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mu je rekao da mu to ne pripada, jer ako je istinu rekao u optužbi, onda njoj pripada mehr zbog toga što je on imao odnos sa njom, a ako je slagao na nju, onda je još preče da mu ne pripada mehr nakon što ju je optužio tako teškom optužbom.

Ummu Selema je kazivala kako je jedna žena došla Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: "Umro je muž moje kćeri, a ona se žali da je boli oko. Hoće li upotrijebiti surmu?" "Ne", reče joj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dva ili tri puta, a potom dodade: "Vrijeme je žalosti i čekanja (samo) četiri mjeseca i deset dana, a u džahilijetu ste bacale balegu kada se napunila godina dana." Zejneb veli: "Kada bi umro suprug određene žene, ona bi obukla najružniju odjeću, nastanila se u najgoroj odaji i ne bi smjela dotaknuti miris cijelu godinu dana. Zatim bi joj doveli neku životinju, magarca, ovcu ili kokoš, pa bi je ona potrla po koži, i rijetko bi se desilo da ta životinja poslije ostane živa. Zatim bi ona izašla i bila bi joj data balega, koju bi ona bacila, i tek nakon toga ona bi mogla upotrebljavati miris i bilo šta drugo."

Muttefekun alejh line

Neka je žena došla Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, tražeći odgovor za određeno pitanje. Kazala mu je da je muž njene kćerke preselio i da je ona u periodu žalosti. Žena koja je u tom periodu ne smije da se ukrašava, međutim, ona se požalila na bol u oku i tražila je olakšicu da koristi surmu. Poslanik je dao negativan odgovor više puta. Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao da je period u kojem žena žali za svojim mužem kratak i da traje samo četiri mjeseca i deset dana, pitajući je zar ne može da se strpi taj kratki period i podsjećajući je da su žene u predislamskom periodu provodile dane žalosti u maloj kućici, bez bilo kakvog ukrašavanja, mirisa, vode i druženje sa ljudima. Na njoj bi se gomilala prljavština i ona bi bila odvojena od ljudi cijelu godinu. Kada bi joj završio period žalosti, donesena bi joj bila balega koju bi ona bacila kao znak da sva ta njena žrtva ne vrijedi ni koliko ta balega kad se uporedi sa pravom koje je kod nje imao njen muž. Kada je došao islam, umjesto te poteškoće dao joj je olakšicu i blagodat, pa kako ona da nakon takvog teškog perioda ne može da se strpi i da ne koristi surmu. Dakle, žena u tom pogledu nema olakšice iz razloga da to ne bude put prema ukrašavanju dok je u tom periodu.

Od Rafi'a ibn Hadidža, r.a., se prenosi da je Božiji Poslanik, a.s., rekao: "Zarada od prodaje psa je ružna, zarada od bludničenja je ružna, zarada od puštanja krvi (hidžame) je ružna."

Hadis bilježi imam Muslim line

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava koji su to prljavi poslovi od kojih je zarada prljava, kako bismo ih se klonili i podučio nas je načinima časne i poštene zarade. Među prljavu zaradu ubraja se i zarada od psa, od prostitucije i hidžame.

Hanzala b. Kajs el-Ensari kazao je: "Pitao sam Rafi'a b. Hadidža o izdavanju zemlje pod zakup za zlato i srebro, pa je rekao: 'Nema smetnje u tome.' Ljudi su u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, izdavali zemlju u zakup za žito koje će roditi na dvjema obalama rijeke i potoka, pa (su učestale prepirke oko toga, jer) bi nekada bilo uništeno sve drugo osim onog oko rijeka, a ljudi su u zakup davali samo na takav način, te je zbog toga (Allahov Poslanik) to i zabranio. Ako je riječ o nečemu poznatom i sigurnom, onda nema smetnje."'

Hadis bilježi imam Muslim line

Rafi' b. Hadidž spominje da je njegova porodica u Medini imala najviše u posjedu poljoprivrednog zemljišta i bašči. Oni su iznajmljivali zemljište na način kako se to radilo u predislamskom periodu, pa su davali zemljište na zirat pod uslovom da njima pripadne jedna strana, a onome ko se bavi poljoprivredom, druga strana, pa bi nekada jedna strana urodila plodom, a druga bila uništena. Nekada bi vlasniku zemljišta davali bolji dio zemlje, poput onoga koji rađa pored rijeka i obala, pa bi taj dio bio uništen, a drugi sačuvan i obrnuto. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio im je ovakav vid poslovanja jer on sadrži jednu vrstu nejasnoće, rizika i nepravde. Mora se znati i označiti naknada kao što mora postojati ravnopravnost po pitanju zarade i gubitka. Ako se radi o jednom njenom dijelu onda je to zajednički vid poslovanja koji mora biti utemeljen na pravdi i jednakosti u dobiti i gubitku i mora biti određen procentualno, kao npr. četvrtina ili polovina. Ako se radi o naknadi, onda je to iznajmljivanje prilikom čega mora biti poznata naknada. Ono je dozvoljeno, bez obzira da li bilo za zlato i srebro ili žitarice i plodove koji rađaju iz zemljišta, ili žitarice te vrste ili neke druge vrste. To je vid iznajmljivanja zemljišta, ugovora o kultivaciji ili napoličarstva i kao takvo dozvoljeno je zbog hadisa koji je općeg karaktera, a u kojem stoji: "Ako je nešto poznato i zajamčeno, u tome nema ništa sporno."

Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., dozvolio prodaju svježih datula za zrele, pet mjera (evsuka) ili manje od toga.

Muttefekun alejh line

Ima ljudi koji žele jesti svježe datule u vremenu kada one dospiju, ali zbog siromaštva nisu u stanju kupiti ih, međutim, posjeduju zrele, suhe datule, pa ih zamijene za datule na palminom stablu. To je dozvoljeno, pod uvjetdom da količina svježih datula ne bude veća od pet evsuka. Pošto je ovo pitanje izuzeto iz generalne zabrane zbog potrebe za tim, bilo je potrebno ograničiti količinu samo do granice kojom se ostvaruje potreba, tako da je dozvoljeno samo pet evsuka i manje, jer se u ovoj količini zadovolji potreba za svježim datulama. Ono što je u ovom slučaju zabranjeno jest tzv. kamata viška. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nakon što je upitan o prodaji svježih datula koje se kupuju mijenjaju za suhe, upitao je: "A zar se svježe datule ne smanje sušenjem?" Rekoše: "Da!" On zaključi: "Onda nije dozvoljena takva prodaja." Ovu predaju bilježi pet hadiskih autoriteta.

Od Zejda b. Sabita, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., dozvolio vlasniku svježih datula da ih proda po procjeni (za zrele). Verzija koju je zabilježio Muslim glasi: "...procjenjujući njihovu količinu u zrelim datulama, a jest će ih dok su svježe."

Muttefekun alejh line

Prodaja datula dok su na palmama za njima identičnu mjeru zrelih datula zabranjeno je, a to se naziva "muzabena", zbog postojanja nepoznanice o jednakosti dviju vrsta robe koje podliježu kamati. Novac u vidu dinara i dirhema bio je rijetkost u prvo vrijeme, pa kada dođe vrijeme svježih datula u Medini ljudi budu u potrebi za njima, a mnogi nisu imali novac da kupuju... Allahov Poslanik, s.a.v.s., dozvolio im je da kupuju svježe datule sa zrelim suhim datulama da bi mogli jesti svježe datule, ali uz uvjet da paze na to da to bude iste količine kada bi plodovi bili suhi, a to je tzv. "hars", tj. procjena. Ovakva prodaja svježih datula za zrele jest izuzetak iz općenite zabrane. To se zove "muzabena", tj. prodaja svježih datula za zrele (s obzirom na to da je uvjet dozvole takve prodaje jednakost mjere, a procjenom to nije moguće precizno ustanoviti).