Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Enes, radjallahu anhu, veli: "Kada su došli Jemenci, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Došli vam stanovnici Jemena!" Oni su prvi uveli rukovanje (pri susretu)." (Ebu Davud, sa ispravnim lancem prenosilaca)
Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed
"Kada su došli Jemenci", tj. pleme el-Eš’ar, narod Ebu Musaa el-Ešarija. Da je to tako, govori i predaja koju bilježi Ahmed u "Musnedu", 3/155, od Enesa b. Malika, koji prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sutra će vam doći narod koji prema islamu imaju blaža srca od vas.” I stigli su pripadnici plemena el-Eš’ar, među kojima je bio i Ebu Musa. Kada su se približili Medini, govorili su: “Sutra srećemo nama drage, Muhammeda i njegove ashabe.” Kada su došli rukovali su se, pa su oni bili prvi koji su uveli rukovanje.
Prvi hadis: Ebu Hurejre, radiallahu 'anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ljudi su kao rude, kao zlato i srebro. U islamu su najbolji oni koji su bili najbolji u džahilijjetu, ako shvate vjeru. Duše su mobilizirane vojske, one koje su srodne, zbliže se, a one koje nisu, raziđu se." Drugi hadis: Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Vidjećete da su ljudi rude; najbolji u islamu su oni koji su bili najbolji u doba džahilijeta - ako shvate vjeru. Najbolji ljudi za upravljanje jesu oni koji to najviše izbjegavaju, a najgori su ljudi licemjeri, koji jednima govore jedno, a drugima drugo."
Hadis je mutefekun alejh, sa svoja dva lanca prenosilaca
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uporedio je ljude sa rudama. U ovom je nekoliko naznaka, a neke od njih su: Ljudski karakteri, fizičke i mentalne osobine i sposobnosti su različiti. Ovo se razumije iz same različitosti ruda. Druga naznaka jeste da su ljudi različiti u mogućnostima da se poprave. Među njima ima onih sa kojima je potrebno stpljenje, a i onih koji ništa ne prihvataju, kao što je slučaj i sa rudama. Poređenje sa rudama ukazuje na različitost ljudi u samom ugledu njihovog porijekla. To se razumije iz same različitosti u kvalitetu i vrijednosti ruda. Ima ruda koje su skupe i vrijedne poput zlata i srebra, a ima i onih koji nisu toliko vrijedni, kao što je željezo i kalaj. Poređenje s rudama ukazuje da snagu podnošenja. Me'adinul-arab označava njihove korijene i porijekla. "Ljudi su kao rude; najbolji u islamu su oni koji su bili najbolji u doba džahilijeta - ako shvate vjeru." Ovaj hadis znači: Najugledniji ljudi svojim porijeklom su oni koji su bili najbolji u džahilijjetu, ali pod uslovom da se poduče vjeri. Primjera radi, Hašimijje su bili najbolji dio Kurejša u doba džahilijjeta, kada se radi o porijeklu, kako se to naglašava u tekstu ispravnog hadisa. Također, najbolji su i u islamu, ako se poduče Allahovoj vjeri i shvate je. Ako se nisu podučili vjeri, pa makar bili i najugledniji Arapi, onda oni nisu najbolji kod Allaha i ne smatraju se odabranim stvorenjima. Ovaj hadis je dokaz da čovjeku treba ukazati poštovanje zbog porijekla, ali pod uslovom da se poduči vjeri. Nema sumnje da porijeklo ima uticaja, jer zbog toga su Hašimijje i bile najboljeg i najčasnijeg porijekla. To je jedan od razloga zbog kojeg je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio najčasnije stvorenje, a Allah najbolje zna kome će uručiti poslanicu. Da ovaj ogranak ljudi nije bio najčasniji po porijeklu, tada se iz njega ne bi pojavio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. On je poslan iz načasnije porodice i porijekla. Ova je rečenica dio oba spomenuta hadisa. Prvi hadis završen je riječima: "duše su sakupljena vojska, one koje se upoznaju, zbliže se, a one koje se ne upoznaju, raziđu se." Postoji mogućnost da se ovdje misli na to da se dobri pripaja dobrome, a loši onima koji su kao on. Duše se spoznaju po onome čemu teže od dobra i zla. Ako se usklade, onda se prepoznaju, u suprotnom se raziđu. Također postoji mogućnost da se misli na vijesti o početku stvaranja, u stanju gajba, a to se ogleda u sljedećem: Duše su stvorenje prije tijela pa su se susretale. Kada su nastanjene u tijela, upoznavale su se shodnom prvobitnom upoznavanju, odnosno neupoznavanju. Tako da dobri naginju ka dobrima, a loši ka lošima. Ibn Abdis-Selam kaže: "Prepoznavanje ili neprepoznavanje odnosi se na bliskost u osobinama ili pak na njihovu razliku, jer ako se osobine neke osobe razlikuju od tvojih, to odbijaš. Ono što je nepoznato negira se jer se ne poznaje. Ovo je vrhunac poređenja gdje je ono što se negira upoređeno s nepoznatim, a ono što se prihvata upoređeno s poznatim. Drugi hadis završen je riječima: "Najbolji ljudi za upravljanje jesu oni koji to najviše izbjegavaju, a najgori su ljudi licemjeri, koji jednima govore jedno, a drugima drugo." Dio hadisa: "Najbolji ljudi za upravljanje", odnosi se na vođstvo i funkcije, tj. najbolji ljudi kojima treba dati funkcije su oni koji nisu pohlepni za njima, a kada se već odrede, onda budu nadahnuti da tu funkciju vrše na najbolji način, za razliku od onih koji tome žude. Najgori su ljudi dvoličnjaci, pred jednima se ponašaju na jedan, a pred drugima na drugi način, kao što rade licemjeri, o kojima Allah kaže: "Kada susretnu one koji vjeruju, govore: ‘Vjerujemo!’ – a čim ostanu nasamo sa šejtanima svojim, govore: ‘Mi smo s vama, mi se samo rugamo.’" Ovo je zastupljeno kod velikog broja ljudi, da nas Allah sačuva i to je dio licemjerstva, kada neko dođe i hvali te, čak nekada i pretjeruje, ali kada nije kod tebe, kudi te i vrijeđa, te spominje ono što nije pri tebi. Da nas Allah sačuva. Ovo je veliki grijeh, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao da je najgori čovjek onaj ko to čini.
Enes b. Sirin, rahimehullah, rekao je: "Bio sam sa Enesom b. Malikom, radijallahu anhu, kod nekih medžusija (vatropoklonika) pa su u srebrenoj posudi doneseni kolači, i on ih nije htio jesti. Bi rečeno: 'Zamijenite posudu', pa su zamijenili posudu i donijeli kolače u drvenoj posudi, te je tek tad Enes jeo."
Hadis bilježi Bejheki
Enes b. Malik, radijallahu anhu, bio je kod nekih vatropoklonika, i s njime se dogodilo ovo što je kazano u predanju.
"Pošto je došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iz Pohoda na Tebuk, svijet je izašao pred njega na doček. Ja sam ga dočekao sa djecom kod Senijjetul-vedaa" (Ebu Davud, sa ispravnim senedom). Buharijeva verzija glasi: "Mi smo sa djecom izašli da dočekamo Allahovog Poslanika kod Senijjetul-vedaa."
Hadis bilježi imam Buhari - Hadis bilježi Ebu Davud
Ljudi su izašli dočekati Poslanika kod Senijetul-vedaa, u blizini Medine, i to kad se vratio iz Pohoda na Tebuk.
Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, kazuje: "Moga oca su donijeli pred Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Bio je sav iznakažen. Kad ga staviše pred njega, ja priđoh da mu otkrijem lice, pa mi ljudi to ne dadoše, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Još mu meleki svojim krilima prave hladovinu.'"
Muttefekun alejh
Otac Džabira b. Abdullaha, radijallahu anhu, donesen je na dan Uhuda, a bio je sav iznakažen, kao i neki drugi ubijeni muslimani. Kad ga staviše pred njega, Džabir priđe da mu otkrije lice, pa mu ljudi to ne dadoše, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Još mu meleki svojim krilima prave hladovinu", kao vid počasti.
Od El-Ma'rura bin Suvejda prenosi se da je rekao: "Vidio sam Ebu-Zerra, radijallahu 'anhu, ogrnutog plaštem, a u isti takav je bio ogrnut i njegov rob, pa sam ga pitao o tome, a on mi je rekao da je grdio jednog čovjeka u vrijeme Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te mu je prigovorio zbog njegove majke, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je rekao: 'Ti si čovjek u kom ima džahilijeta! Oni su vaša braća, vaš imetak koji je Allah učinio vašim vlasništvom. Pa u koga bude brat u njegovom vlasništvu, neka ga hrani onim što i on jede, neka ga oblači od onoga što on oblači. Nemojte im naređivati ono što ne mogu, a ako im naredite, pomozite im!'"
Muttefekun alejh
Hadis podstiče na lijepo ophođenje sa slugama i robovima, posebno kada se radi o odjeći i hrani, te da ih se ne tovari preko njihovih mogućnosti, osim ako ih pomogne u tome. Hadisom se iskazuje velika prijetnja onima koji ih ponižava i omalovažava, jer su oni naša braća po vjeri.
Semura b. Džundub, radijallahu anhu, veli: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često je pitao ashabe: ‘Je li neko od vas što sanjao?’, pa bi mu neko ispričao svoj san...” On kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog jutra ispričao sljedeće: “Sanjao sam dvojicu ljudi, tražili su da pođem s njima rekavši: ‘Pođi s nama!’ Došli smo kod čovjeka koji leži, a drugi stoji iznad njegove glave i drži veliku stijenu koju baci na glavu onoga što leži i razbije je, pa se kamen otkotrlja i on ode za njim, a vrati mu se tek kad mu glava zacijeli te opet mu opet razbije glavu kao prvi put. Upitah: ‘Subhanallah! Ko su njih dvojica?’ ‘Idi dalje, idi dalje!’, rekoše mi, i krenusmo dalje. Onda smo došli kod čovjeka koji je ležao na potiljku, a drugi čovjek stoji iznad njega i drži željezne kuke, pa mu presavije vilicu, nozdrvu i oko prema potiljku, potom ga okrene na drugu stranu te i od druge strane lica isto učini, a u međuvremenu prva strana zacijeli pa mu od nje učini kao što je učinio prvi put. Upitah: ‘Subhanallah! Ko su njih dvojica?’ ‘Idi dalje, idi dalje!’, rekoše mi, i krenusmo dalje. Tad smo došli kod nečega što je ličilo na peć, iz čega su se čuli glasovi i halabuka. Pogledali smo unutra i vidjeli gole muškarce i žene, do kojih je odozdo dopirao plamen: kad bi do njih dopro, oni bi zavrištali. Upitah: ‘Subhanallah! Ko su oni?’ ‘Idi dalje, idi dalje!’, rekoše mi, i krenusmo dalje. Onda smo došli do rijeke boje krvi u kojoj se neki čovjek kupao, a na obali rijeke bio je čovjek kod kojeg se nalazilo mnogo kamenja: kad se čovjek okupa, izađe na obalu, ali mu onaj otvori usta i zauzda ga kamenom te ga pošalje u rijeku: kad god izađe iz rijeke, ovaj ga zauzda kamenom. Upitah: ‘Subhanallah! Ko su njih dvojica?’ ‘Idi dalje, idi dalje!’, rekoše mi, i krenusmo dalje. Potom smo došli kod čovjeka koji je izuzetno ružno izgledao, ružniji od njega ne postoji, a u čijoj je blizini bila vatra koju raspiriva i trči oko nje. Upitah: ‘Subhanallah! Ko je on?’ ‘Idi dalje, idi dalje!’, rekoše mi, i krenusmo dalje. Potom smo došli do procvjetalog perivoja u kojem je bilo svakovrsnih proljetnih biljaka, a u njemu čovjek čija je dužina dosezala visoko u nebo, toliko visoko da skoro nisam vidio njegovu glavu; oko njega bilo je djece koliko nikad nisam vidio. Upitah: ‘Ko je ovaj čovjek i ko su ova djeca?’ ‘Idi dalje, idi dalje!’, rekoše mi, i krenusmo dalje. Zatim smo došli do perivoja od kojeg većeg ni ljepšeg nikad nisam vidio. Rekoše mi: ‘Penji se!’ Penjali smo se i stigli do grada čije su građevine izgrađene od naizmjenično zlatnih i srebrenih ćerpiča. Stigosmo do gradske kapije i zatražili dopuštenje za ulazak, pa su nam otvorili vrata. U gradu su nas sreli ljudi čija je jedna polovina tijela nepojmljivo lijepa a druga polovina tijela nepojmljivo ružna. Moji saputnici rekoše im: ‘Idite se okupati u onoj rijeci!’ Rijeka je bila široka i veoma bijele boje. Oni se u njoj okupaše pa se vratiše, a pređašnji ružan izgled u potpunosti je nestao. Rekoše mi: ‘Ovo je edenski vrt i ovdje je tvoje prebivalište.’ Moj pogled odluta prema gore, kad, gle, dvorac sličan bijelom oblaku. Rekoše: ‘Eno, ono je tvoje prebivalište.’ ‘Blagoslovio vas Allah, dopustite mi da uđem u njega!’, rekoh im. Oni samo rekoše: ‘Ostalo ti je još života na dunjaluku. Kad umreš, ući ćeš u njega.’ Tad im se obratih: ‘Ove sam noći vidio mnoga čuda, pa hoćete li me obavijestiti o onome što sam vidio?’ Rekoše: ‘Evo, obavijestit ćemo te. Prvi čovjek koga si vidio, onaj što mu se razbija glava, to je čovjek koji je prihvatio Kur’an pa ga zanemario i koji često prespava obavezni namaz. Čovjek kojem se željeznom kukom presavije vilica, nozdrva i oko prema potiljku jest osoba koja porani i slaže pa se njegova laž proširi na sve strane svijeta. Goli muškarci i žene koji se nalaze u nečemu sličnom peći jesu bludnici i bludnice. Čovjek koga si zatekao da se kupa u rijeci, a kojem se u usta stavlja kamen jest onaj ko je živio poslujući uz kamatu. Čovjek koji je izuzetno ružno izgledao, a u čijoj se blizini nalazila vatra koju raspiriva i trči oko nje jest Malik, čuvar džehennema. Visoki čovjek koji se nalazi u perivoju jest Ibrahim, sallallahu alejhi ve sellem, a djeca u njegovoj blizini jesu ona koja su umrla na urođenoj vjeri.’” Neko od prisutnih muslimana upita: “Božiji Poslaniče, a djeca mnogobožaca?” On odgovori: “I djeca mnogobožaca” i nastavi: “A ljudi čija je jedna polovina tijela nepojmljivo lijepa, a druga polovina tijela nepojmljivo ružna jesu oni koji su dobra djela s hrđavim izmiješali, pa im je Allah oprostio.”
Hadis bilježi imam Buhari
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu spominje san kojeg je sanjao, te ga ispričao svojim ashabima nakon sabah namaza, kao što se navodi u nekim verzijama hadisa. Kazao je o sebi: „Sanjao sam dvojicu ljudi, tražili su da pođem s njima rekavši: ‘Pođi s nama!’ Došli smo kod čovjeka koji leži, a drugi stoji iznad njegove glave i drži veliku stijenu, odnosno veliki kamen koji baci na glavu onoga što leži i razbije je, pa se kamen otkotrlja i on ode za njim, a vrati mu se tek kad mu glava zacijeli te opet mu opet razbije glavu kao prvi put. Rekao je: 'Upitah čudeći se ovoj dvojici ljudi: ‘Subhanallah! Ko su njih dvojica?’ ‘Idi dalje, idi dalje!’, rekoše mi, i krenusmo dalje. Onda smo došli kod čovjeka koji je ležao na potiljku, a drugi čovjek stoji iznad njega i drži željezne kuke, pa mu presavije vilicu, nozdrvu i oko prema potiljku, potom ga okrene na drugu stranu te i od druge strane lica isto učini, a u međuvremenu prva strana zacijeli pa mu od nje učini kao što je učinio prvi put. Upitah: ‘Subhanallah! Ko su njih dvojica?’ ‘Idi dalje, idi dalje!’, rekoše mi, i krenusmo dalje. Tad smo došli kod nečega što je ličilo na peć, čiji je vrh bio uzak, a dno široka, i tu se potpaljivala vatra. Iz toga su se čuli nerazumljivi glasovi i halabuka. Pogledali smo unutra i vidjeli gole muškarce i žene, do kojih je odozdo dopirao plamen: kad bi do njih dopro, oni bi zavrištali nerazumljivim glasovima iz čega se samo razumjelo da su tražili pomoć. Upitah: 'Ko su oni?’ ‘Idi dalje, idi dalje!’, rekoše mi, i krenusmo dalje. Onda smo došli do rijeke boje krvi u kojoj se neki čovjek kupao, a na obali rijeke bio je čovjek kod kojeg se nalazilo mnogo kamenja: kad se čovjek okupa, izađe na obalu, ali mu onaj otvori usta i zauzda ga kamenom te ga pošalje u rijeku: kad god izađe iz rijeke, ovaj ga zauzda kamenom. Upitah: ‘Ko su njih dvojica?’ ‘Idi dalje, idi dalje!’, rekoše mi, i krenusmo dalje. Potom smo došli kod čovjeka koji je izuzetno ružno izgledao, ružniji od njega ne postoji, a u čijoj je blizini bila vatra koju raspiriva i trči oko nje. Upitah: ‘Ko je on?’ ‘Idi dalje, idi dalje!’, rekoše mi, i krenusmo dalje. Potom smo došli do procvjetalog perivoja u kojem je bilo svakovrsnih proljetnih biljaka, a u njemu čovjek čija je dužina dosezala visoko u nebo, toliko visoko da skoro nisam vidio njegovu glavu; oko njega bilo je djece koliko nikad nisam vidio. Upitah: ‘Ko je ovaj čovjek i ko su ova djeca?’ ‘Idi dalje, idi dalje!’, rekoše mi, i krenusmo dalje. Zatim smo došli do perivoja od kojeg većeg ni ljepšeg nikad nisam vidio. Rekoše mi: ‘Penji se!’ Penjali smo se i stigli do grada čije su građevine izgrađene od naizmjenično zlatnih i srebrenih ćerpiča. Stigosmo do gradske kapije i zatražili dopuštenje za ulazak, pa su nam otvorili vrata. U gradu su nas sreli ljudi čija je jedna polovina tijela nepojmljivo lijepa a druga polovina tijela nepojmljivo ružna. Moji saputnici rekoše im: ‘Idite se okupati u onoj rijeci!’ Rijeka je bila široka i veoma bijele boje. Oni se u njoj okupaše pa se vratiše, a pređašnji ružan izgled u potpunosti je nestao. Rekoše mi: ‘Ovo je edenski vrt i ovdje je tvoje prebivalište.’ Moj pogled odluta prema gore, kad, gle, dvorac sličan bijelom oblaku. Rekoše: ‘Eno, ono je tvoje prebivalište.’ ‘Blagoslovio vas Allah, dopustite mi da uđem u njega!’, rekoh im. Oni samo rekoše: ‘Ostalo ti je još života na dunjaluku. Kad umreš, ući ćeš u njega.’ Tad im se obratih: ‘Ove sam noći vidio mnoga čuda, pa hoćete li me obavijestiti o onome što sam vidio?’ Rekoše: ‘Evo, obavijestit ćemo te. Prvi čovjek koga si vidio, onaj što mu se razbija glava, to je čovjek koji je prihvatio Kur’an pa ga zanemario i po njemu nije radio i koji često prespava obavezni namaz. Odbacivanje i zanemarivanje Kur'ana nakon što se on zapamti je veliki grijeh, pa imajući u vidu da takva osoba odbija najčasniju stvar, zaslužuje da bude kažnjeno njeno najčasnije mjesto, a to je glava. Čovjek kojem se željeznom kukom presavije vilica, nozdrva i oko prema potiljku jest osoba koja porani i slaže pa se njegova laž proširi na sve strane svijeta. Takva osoba zaslužuje kaznu jer zbog njene laži na koju nije bila prisiljena, dese se mnoge negativne posljedice. Goli muškarci i žene koji se nalaze u nečemu sličnom peći jesu bludnici i bludnice. Oni su bez odjeće jer zaslužuju da budu osramoćeni. Čovjek koga si zatekao da se kupa u rijeci, a kojem se u usta stavlja kamen jest onaj ko je živio poslujući uz kamatu. Čovjek koji je izuzetno ružno izgledao, a u čijoj se blizini nalazila vatra koju raspiriva i trči oko nje jest Malik, čuvar džehennema. Ružnog oblika je zbog toga da se još viće džehennemlije kazne i prepadnu. Visoki čovjek koji se nalazi u perivoju jest Ibrahim, sallallahu alejhi ve sellem, a djeca u njegovoj blizini jesu ona koja su umrla na urođenoj vjeri.’” Neko od prisutnih muslimana upita: “Božiji Poslaniče, a djeca mnogobožaca?” On odgovori: “I djeca mnogobožaca imaju na Sudnjem danu status kao i djeca muslimana” i nastavi: “A ljudi čija je jedna polovina tijela nepojmljivo lijepa, a druga polovina tijela nepojmljivo ružna jesu oni koji su dobra djela s hrđavim izmiješali, pa im je Allah oprostio i uveo u Džennet.” (Vidjeti: “Kešful-muškil fi hadisi-s-sahihajn”, 2/36, “Fethul-Bari”, 12/441 i 445, “Merkatul-mefatih”, 7/2925).
Ebu Zejd 'Amr b. El-Ahtab El-Ensari veli: „Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nam je klanjao sabah, a zatim se popeo na minber i držao nam govor do podne. Sišao je i klanjali smo podne, a poslije se opet popeo na minber i držao nam govor do ikindije. Sišao je, klanjao ikindiju, a potom se popeo na minber i držao nam govor sve dok Sunce nije zašlo. Obavijestio nas je o onome što je bilo i što će biti, a među nama je najučeniji (u onome što smo čuli) onaj ko je najviše zapamtio.“ Muslim
Hadis bilježi imam Muslim
Ovaj ashab nam kazuje da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, jedne prilike klanjao sabah, popeo se na minber i držao ljudima govor do podnevskog ezana. Potom je sišao i klanjao podne, a nakon toga se opet popeo na minber i ljudima držao govor do ikindijskog ezana, a onda je sišao i klanjao ikindiju. Poslije se opet popeo na minber i ljudima govorio do zalaska Sunca. Dakle, cijeli dan je, od sabaha do akšama klanjao i ljudima držao govor. Toga dana mu je Allah kazao neke stvari vezane za prošlost i budućnost, a on ih je saopštio ashabima, a među njima je najučeniji bio onaj ko je to zapamtio.
Zejd b. Halid el-Džuheni prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Ne grdite pijetla jer on budi na namaz.“
Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed
Zejd b. Halid el-Džuheni kazuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio grđenje i psovanje pijetla, a razlog tome je što on budi namaz. U predaji koju su zabilježili imam Ahmed i Nesai stoji: „...jer on oglašava nastupanje namaskog vremen.“ Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem zabranio da se pijetao grdi, ta u tome što on budi ljude jest velika korist i pomaganje u pokornosti Allahu. On zaslužuje pohvalu, a ne vrijeđanje. Jedna od najvećih čuda kada je u pitanju pijevac jest što on zna vrijeme po noći i zna kada će kukurijekati. On, naime, nastavlja kukurijekanje i poslije zore.
