Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Od Ebu Derda'a, radijallahu 'anhu, prenosi se da je rekao: "Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kako kaže: 'Ko krene putem tražeći na njemu znanje, Allah će mu olakšati put u Džennet. I zaista, meleci spuštaju svoja krila onome koji traži nauku iz zadovoljstva s onim što on radi. Zaista, za učenog oprost traže (istigfar čine) oni na nebesima i na Zemlji, pa čak i ribe u vodi. Prednost učenog (alima) nad pobožnim je kao prednost Mjeseca u odnosu na druge zvijezde. Učenjaci su, zaista, nasljednici vjerovjesnika, a vjerovjesnici nisu ostavili u nasljedstvo ni dinare ni dirheme, nego su ostavili u nasljedstvo nauku, pa ko je uzme, uzeo je obilan dio.'"
Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed - Hadis bilježi Darimi
Ovaj hadis pojašnjava nekoliko vrijednosti izučavanja znanja: Prva: Onaj ko ide putem na kojem stiče znanje, pa makar znanje sticao i u svojoj kući, imat će olakšan put do Dženneta. Kretanje na putu sticanja znanja obuhvata i fizičko kretanje, u smislu da čovjek hoda, kao i apstraktno kretanje, tj. da uči znanje u halkama gdje su učenjaci, ili iz knjiga, kao npr. da uzme određenu knjigu kako bi saznao neki šerijatski propis, ili da sjedi pred šejhom i od njega uči. Takva osoba kreće se na putu sticanja znanja, pa makar i sjedila. Druga vrijednost jeste da za učenjake oprost traže stanovnici Zemlje i nebesa, pa čak i riba u vodi i životinja na kopnu. Treća vrijednost jeste da meleki koje je Allah posebno odlikovao postavljaju svoja krila onome ko uči, zadovoljni onim što čini i poštivajući znanje i njegove nosioce. Još jedna od vrijednosti koje Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, spominje u ovom hadisu jeste da su učenjaci nasljednici poslanika, jer su naslijedili od njih znanje i postupanje po tom znanju, kao i pozivanje ljudi ka Allahu Uzvišenom i usmjeravanje ljudi ka vjeri i Allahu. Još jedna vrijednost jeste da je odlika učenjaka nad pobožnjakom kao odlika punog Mjeseca nad ostalim zvijezdama, jer je svjetlo pobožanjaka vezano samo za njega kao što je slučaj sa zvijezdama, dok je svijetlost znanja prelazna i obasjava i one koji nisu učenjaci. Zatim je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, spomenuo da vjerovjesnici nisu ostavili dunjaluk onima nakon njih, nisu ostavili ni dinare ni dirheme, nego najveća i najznačajnija baština koju od njih preuzimamo je znanje i onaj ko ga uzme, dobio je nešto vrijedno i korisno. Treba napomenuti da se ovo ne odnosi na učenjaka koji ne radi po svome znanju. Učenjaci su nasljednici učenjaka upravo zbog toga što su spojili oba dobra, i znanje i djelo i ovo je put kojim se kreću i idu oni koji su spoznali Allaha.
Od Ebu Se'ida el-Hudrija i Ebu Hurejre, radijallahu 'anhuma, se prenosi da su prisustvovali kada je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Ko kaže: La ilahe illellahu vallahu ekber (Nema drugog Boga osim Allaha i Allah je najveći), to mu Njegov Gospodar potvrdi riječima: La ilahe illa Ene, ve Ene ekberu (Nema drugog Boga osim Mene i Ja sam najveći). A kada rekne: La ilahe illellahu vahdehu (Nema drugog Boga osim Allaha, On je Jedini), Allah, veli on, rekne: La ilahe illa Ene, ve Ene vahdi (Nema drugog Boga osim Mene, i Ja sam Jedini). A kada rekne: La ilahe illellahu vahdehu la šerike leh (Nema drugog Boga osim Allaha, On je jedini i nema druga), Allah rekne: La ilahe illa Ene vahdi, la šerike li (Nema drugog Boga osim Mene, i Jedini sam i nemam druga). A kada rekne: La ilahe illellahu lehul mulku ve lehul-hamdu (Nema drugog Boga osim Allaha i samo Njemu pripada apsulutna vlast i hvala), Allah rekne: La ilahe illa Ene lijel-mulku ve lijel-hamdu (Nema drugog Boga osim Mene i samo Meni pripada apsulutna vlast i hvala). A kada rekne: La ilahe illellahu vela havle vela kuvvete illa billahi (Nema drugog Boga osim Allaha i moć i snaga su samo u Njega), Allah rekne: La ilahe illa Ene vela havle vela kuvvete illa bi (Nema drugog Boga osim Mene, i snaga i moć su samo u Mene). Ko ove riječi u bolesti bude izgovarao, a potom umre, Vatra ga neće pržiti."
Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Tirmizi
Ebu Se'id i Ebu Hurejre prenose od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da kada rob kaže: La ilahe illellahu vallahu ekber (Nema drugog Boga osim Allaha i Allah je najveći), to mu Njegov Gospodar potvrdi riječima: La ilahe illa Ene, ve Ene ekberu (Nema drugog Boga osim Mene i Ja sam najveći). A kada rekne: Allahu ekber ve la havle ve la kuvvete illa billahi (Allah je najveći i moć i snaga su samo u Njega), to isto Allah potvrdi. Ko, dakle, kaže: La ilahe illellahu vahdehu (Nema drugog Boga osim Allaha, On je Jedini), Allah rekne: La ilahe illellah ve la havle ve la kuvvete illa billah, i ostali zikr, a zatim umre, Vatra ga neće doticati, tj. bit će uzrok da se spasi Vatre. Zato čovjek treba da što više uči ovaj zikr, posebno kad je bolestan kako bi lijepo okončao život na ovome svijetu. Pogledati: Šerhu rijadis-salihin, Ibn Usejmin, 4/488-489.
Prenosi se da je Suhejl rekao: "Ebu Salih nam je naredio da, kada neko od nas pođe spavati, legne na svoju desnu stranu i kaže: 'Allahumme Rabbes-semavati ve Rabbel-erdi ve Rabbel-'aršil-'azimi, Rabbena ve Rabbe kulli šej‘in, Falikal-habbi ven-neva ve Munzilet-Tevrati vel-Indžili vel-Furkani: E’uzu bike min šerri kulli šej‘in ente ahizun bi nasijetihi, Allahumme Entel-Evvelu fe lejse kableke šej‘un, ve Entel-Ahiru fe lejse ba'deke šej‘un, ve Entez-Zahiru fe lejse feukake šej‘un, ve Entel-Batinu fe lejse duneke šej‘un, ‘ikdi 'anned-dejne ve agnina minel-fakri - Moj Bože, Gospodaru nebesa, Gospodaru Zemlje, Gospodaru velikog prijestolja (Arša), naš Gospodaru i Gospodaru svega (postojećeg), Koji daješ da sjemenje i koštice proklijaju, Koji si spustio Tevrat, Indžil i Furkan, sačuvaj me od zla svega onoga čime upravljaš. Moj Bože, Ti si Prvi (oduvijek), prije Tebe nema ničega, Ti si Posljednji (vječni), poslije Tebe nema ničega, Ti si Uzvišeni, ništa nije iznad Tebe, Ti si Bliski (prisutni), ništa nije bliže od Tebe, riješi naš dug i sačuvaj nas siromaštva." On to prenosi od Ebu Hurejre, a on od Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem.
Hadis bilježi imam Muslim
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je naređivao svojim ashabima da kada legnu, okrenu se na desnu stranu i prouče: “O Allahu, Gospodaru nebesa, Gospodaru Zemlje, Gospodaru velikog prijestolja, naš Gospodaru i Gospodaru svega (postojećeg)”: Allahu moj, Gospodaru nebesa i Zemlje, njihov Vlasniče i Upravitelju njihovih stanovnika i Gospodaru Arša veličanstvenog, Njegov Stvoritelju i Vlasniče i Stvoritelju svih ljudi, njihov Vlasniče i Upravitelju i Gospodaru svega. “Koji daješ da sjemenje i koštice proklijaju”: O Ti Koji daješ da one proklijaju pa da iz njih pojave se razne voćke i hurme. Ovo dvoje je izdvojeno zbog mnoštva koristi koje daju ili zbog velikih količina u arapskim zemljama. “Koji si spustio Tevrat, Indžil i Furkan”: O Ti Koji Si objavio Tevrat Musau, Indžil Isau, i Kur'an Muhammedu, sallallahu 'alejhi ve sellem. “sačuvaj me od zla svega onoga čime upravljaš": Tebi pribjegavam tražeći spas od zla svakog stvorenja, jer sva su ona pod Tvojom vlašću i Ti njima upravljaš. “O Allahu, Ti si Prvi, prije Tebe nema ničega, Ti si Posljednji, poslije Tebe nema ničega, Ti si Uzvišeni, iznad Tebe nema ničega, Ti si Bliski (prisutni) i ništa nije bliže od tebe”: Poslanik je protumačio ova četiri imena veoma jasno: Prvi: ovo ime ukazuje da je sve mimo Njega nastalo nakon što nije postojalo i ono roba obavezuje da uoči dobrotu Allahovu u svakoj blagodati, vjerske ili ovosvjetske prirode. Dakle, i uzrok i uzrokovano je od Njega. Posljednji: ovo ime ukazuje da je On vječan, a da će sve ostalo nestati, i da je On utočište kojem se usmjeravaju sva stvorenja, iz straha i nade. “Uzvišeni”: ovo ukazuje na uzvišenost Njegovih svojstava i da je sve neznatno u poređenju sa Njegovim Bićem i svojstvima, i ukazuje da je On iznad svih stvorenja. “Bliski (Prisutni)”: ukazuje da on poznaje nevidljivo, ono što je skriveno i sve detaljno poznaje, a također ukazuje i na Njegovu blizinu. To što je On Uzvišeni i Bliski nije kontradiktorno, jer Allahu ništa nije slično u svojstvima. On je Uzvišen iako je blizu, i Blizak iako je Uzvišen. “riješi naš dug i sačuvaj nas od siromaštva”: zatim je molio Allaha da mu pomogne vratiti dug i da ga sačuva od siromaštva. On to prenosi od Ebu Hurejre, a on od Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem.
Od Usamea ibn Zejda, radijallahu 'anhuma, se prenosi da su Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve selleme, dali sina jedne njegove kćeri kad je bio na samrti, pa su mu krenule suze. Sa’d mu reče: "Šta je to, o Allahov Poslaniče?!", a on odgovori: "Ovo je milost koju je Allah ulio u srca Svojih robova, a Allah ukazuje Svoju milost samo onima koji su milostivi."
Muttefekun alejh
Zejd b. Usame, radijallahu anhu, prenosi događaj kada je Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, jedna od njegovih kćeri preko glasnika poslala poruku da joj je sin na samrti, tražeći od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da dođe do nje. Nakon što je primio poruku Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, joj je poručio po glasniku: "Neka se strpi i nada nagradi za to što je zadesilo, te da je Allahovo sve što uzme i sve što nam je dao, i sve kod Allaha ima određen rok." Riječi Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Neka se strpi", odnosno na iskušenju koje ju je zadesilo, "i neka se nada nagradi", odnosno, neka se strpi nadajući se da će je Allah nagraditi za njen sabur, jer ima ljudi koji se strpe a ne nadaju se nagradi. Međutim, kada se čovjek strpi na iskušenju i nada se nagradi to znači da on svojim saburom (strpljivošću) želi da mu Allah to upiše kao dobro djelo i da ga nagradi. "Doista Allahu pripada sve što uzme i sve što dadne", ovo je veličanstvena rečenica. Kada znamo da sve pripada Allahu, ako nešto uzme od tebe to je Njegovo vlasništvo (u Njegovoj vlasti), a ako ti nešto da, to je također u Njegovom vlasništvu, pa kako da se čovjek ljuti (da bude nezadovoljan) ako Allah uzme ono što Mu pripada? Zbog toga se preporučuje čovjeku, kada ga zadesi neko iskušenje (musibet), da kaže: "Inna lillahi ve inna ilejhi radži'un - Doista smo mi Allahovi, i doista ćemo se Njemu vratiti", što znači: Mi smo Allahovo vlasništvo, čini sa nama ono što hoće, ako nam iz ruku uzme ono što volimo, pa Allahovo je i ono što nam uzme i ono što nam da. Čak i ono što ti Allah da, to nije tvoje vlasništvo (ti to ne posjeduješ), nego to pripada Allahu, zbog toga ne može čovjek ono što mu Allah da koristiti, osim na način kako je Allah propisao i dozvolio. U ovome je dokaz da je naše vlasništvo nad onim što nam Allah da ograničeno i nepotpuno, jer nemamo potpunu slobodu u raspolaganju njime. Zbog toga je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Doista Allahu pripada sve što uzme i sve što nam da", pa ako pripada Allahu kako da se čovjek ljuti kada Vlasnik uzme ono što je Njegovo, subhanehu ve teala? To je u koliziji sa šerijatskim dokazima i u koliziji sa razumom. "Svemu je Allah dao određeni rok", i sve ima svoju mjeru, pa kada čovjek bude ubijeđen u ovo, da Allahu pripada sve što nam da i sve što nam uzme, i da je Allah svemu propisao određeni rok, tada biva zadovoljan odredbom. Ova posljednja rečenica znači da čovjek nije u stanju da promijeni ono što mu je određeno da ga zadesi, niti da ga ubrza niti da odgodi, kao što kaže Allah, azze ve dželle: "Svaki narod ima svoj kraj, i kada njegov kraj dođe, ni za tren ga neće moći odgoditi niti ubrzati." (Junus, 49.) Ako je svemu određen rok, i ako se ništa ne može ni ubrzati ni odgoditi, onda nema koristi od potištenosti i ljutnje, jer koliko god čovjek bio potišten i koliko god se ljutio neće time ništa od odredbe promijeniti. Nakon što je glasnik obavijestio kćerku Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, o onome što joj je poručio i naredio, ona ga je ponovo poslala, tražeći od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da dođe kod nje. Krenuo je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, a sa njim je bila skupina ashaba, pa kada su stigli dato je dijete Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, a duša mu je hroptala (kao da izlazi i vraća se). Vidjevši to, Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je zaplakao i oči su mu se ispunile suzama. Sa'd b. Ubade je pomislio da Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selle, plače opirući se Allahovoj odredbi, pa mu je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Ovo je milost (samilost).", odnosno plačem iz samilosti prema njemu, a ne opirući se Allahovoj odredbi. Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Doista je Allah milostiv prema robovima koji su milostivi." U ovom je dokaz da je dozvoljeno plakati iz milosti prema onom koga snađe kakva nedaća ili smrt.
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dok je jedan čovjek hodao putem, naišao je na granu trnja na putu i maknuo je, pa mu je Allah zahvalio i oprostio mu grijehe."
متفق عليه
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi da je jedan čovjek, dok je hodao putem, naišao na granu drveta s trnjem koja je smetala prolaznicima, pa ju je uklonio s puta. Allah mu se zbog toga zahvalio i oprostio mu grijehe.
Od Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ne posvećujte se imetku pa da zavolite dunjaluk."
رواه الترمذي وأحمد
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je zabranio potpuno prepuštanje stjecanju imanja, voćnjaka i farmi, jer to potiče ljubav prema ovom svijetu i odvraća od posvećenosti onome svijetu.
Prenosi se da je Enes, radijallahu anhu, kazao: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nacrtao je nekoliko linija i rekao: 'Ovo je čovjek, a ovo je čovjekova smrt (edžel). I dok je on u tom stanju, dođe mu (ova) bliža (smrt).“ (Buhari) Prenosi se od Abdullaha b. Mesuda, radijallahu anhu, da je rekao:„Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nacrtao je kvadrat i povukao jednu liniju kroz sredinu (tog kvadrata), koja je izlazila iz njega. Zatim je nacrtao manje linije sa strane okrenute prema liniji u sredini i rekao: 'Ovo je čovjek, a ovo je njegova smrt (edžel), koja ga okružuje (ili je rekao: '...koja ga je okružila...'). Ova linija koja je izvan - to je njegova nada, a ove male linije jesu nevolje i nesreće (koje mu se dešavaju). Ako ga jedno promaši, pogodi ga drugo; ako ga promaši ovo, pogodi ga ono.'“ (Buhari)
Hadis bilježi imam Buhari
U ova dva hadisa navodi se primjer čovjekove nade, njegovog edžela i onoga čemu je izložen, te smrti koja ga zadesi kod nečega od spomenutog. Ako bude sačuvan od svih problema, smrt će ga ipak zadesiti kada za to dođe rok. Ove linije su problemi kojima je on izložen, pa ako bude sačuvan od jednog, zadesit će ga drugi. Ako ga ne zadesi ništa od toga, poput bolesti, gubitka imanja i sl, doći će mu smrtni čas. Zaključak je da onaj ko ne umre iz nekog razloga, umrijet će zbog isteka životnog vijeka. Hadis ukazuje na to da se ne treba nadati dugom životu nego treba se pripremati za čas smrti. Pogledati: "El-Feth", 11/238, i "Umdetul-kari", 23/53-54.
"Najveća laž je da čovjek govori kako je usnio ono što nije usnio."
Hadis bilježi imam Buhari
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovome hadisu pojašnjava da u najveću laž spada da čovjek tvrdi da je nešto sanjao ili da je nešto na javi vidio, a ustvari, to nije tako. Laganje da se nešto sanjalo jest veće nego laganje da se nešto vidjelo na javi, jer ono što čovjek vidi u snu jest od Allaha, pa je laganje u tom slučaju laganje na Allaha. ("Delilul-falihin", 5/396)
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Istinoljubiv čovjek ne može biti onaj koji proklinje."
Hadis bilježi imam Muslim
Mnogo proklinjanja u koliziji je sa istinoljubivošću (es-sidk), koja je najveći stepen do kojeg vjernik može doći kod Allaha. ("Delilul-falihin", 8/57)
