Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Ibn Abbas, radijallahu 'anhuma, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Najbolje je da družina na putovanju sadrži četvericu, da izviđački odred sadrži četiri stotine, a borbena jedinica četiri hiljade vojnika. Ukoliko jedinica bude imala dvanaest hiljada, neće biti poraženi zbog malobrojnosti.“
Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed
Najbolje je da družina na putovanju sadrži četvoricu, najbolji izviđački odred sadrži četiri stotine, a borbena jedinica četiri hiljade vojnika. Ukoliko jedinica bude imala dvanaest hiljada, neće biti poraženi, a ako i budu poraženi to neće biti zbog malobrojnosti, nego zbog drugih razloga: pomanjkanje vjere, zadivljenost brojnošću, grijesi, neiskrenost i sl.
Od Ibn Abbasa, r.a., prenosi se da je rekao: "Vidio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, magarca žigosana lica, pa je to osudio rekavši: 'Tako mi Allaha, neću ga žigosati osim na najdaljem dijelu od lica.' Naredio je da se njegov magarac žigoše na butinama, pa je on bio prvi magarac koji je tako žigosan.'"
Hadis bilježi imam Muslim
U drugom predanju Ibn Abbas, r.a., veli: "Prokleo je Poslanik onoga ko je žigosao magaraca." Žigosanje je utiskivanje žiga na životinju da bude znak raspoznavanja, što je praksa stočara koji odaberu određeni znak, pa svako pleme ima određeni znak, kao što su npr. dvije linije ili četverokut, krug, mlađak. Ljudi po žigu znaju da je određena životinja vlasništvo određenog plemena ako se životinja izgubi. Ibn Hibban u svome "Sahihu" zabilježio je od Ibn Abbasa, r.a., da je el-Abbas žigosao deve, ili neku životinju na licu, što je vidio Allahov Poslanik, s.a.v.s., pa se rasrdio. Na to je el-Abbas rekao: "Tako mi Allaha, neću ga žigosati osim na najdaljem dijelu od lica", pa ga je žigosao na butinama. Nakon što je saznao za zabranu, zakleo se da neće žigosati magarca osim na najudaljenijem dijelo od njegova lica, a u ranijoj verziji Ibni Hibbana stoji: "Tako mi Allaha, neću ga žigosati osim na zadnjem dijelu tijela", pa ga je žigosao na butinama. Zatim je naredio da se njegov magarac žigoše na butinama. Nevevi, rahimehullah, kaže: "Kad je riječ o žigosanju stoke, ovce se žigošu na ušima, deve i krave na bedrima, jer je to tvrdi dio gdje je bol uslijed žigosanja manja, a tu je i malo dlake pa se žig dobro vidi, što je i osnovni razlog žigosanja. Tako je el-Abbas, r.a., prvi koji je žigosao svaga magarca na stražnjici."
Prenosi se da je Osman eš-Šahham rekao: "Krenuli smo ja i Ferkad es-Sebehi prema Muslimu ibn Ebu Bekreu, dok je bio na svom imanju. Ušli smo kod njega i rekli: 'Jesi li čuo svog oca da prenosi hadis o smutnjama (fitnama)?' Rekao je: 'Da, čuo sam Ebu Bekra, radijallahu anhu, kako prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zaista će doći smutnje. I zaista će se pojaviti fitna u kojoj će onaj koji sjedi biti bolji od onoga koji hodi, onaj koji hodi bolji od onoga koji žuri prema njoj. Kada smutnja nastupi ili se pojavi, ko ima deve neka ide svojim devama, ko ima ovce neka ide svojim ovcama, a ko ima zemlju neka ide svojoj zemlji." Rekao je jedan čovjek: "Allahov Poslaniče, šta ako neko nema ni deve, ni ovce, ni zemlju?" Rekao je: "Neka uzme svoj mač, udari ga o kamen i slomi njegovu oštricu, a zatim neka pokuša da se spasi koliko može. Allahu, jesam li prenio? Allahu, jesam li prenio? Allahu, jesam li prenio?" Rekao je čovjek: "Allahov Poslaniče, šta ako budem prisiljen da budem odveden na jednu od strana (zaraćenih strana), pa me neko udari mačem ili me pogodi strijela i ubije me?" Rekao je: "On će nositi svoj grijeh i tvoj grijeh, i bit će od stanovnika Vatre.'"
رواه مسلم
Osman eš-Šeham i Ferkad es-Sebehi upitali su Muslima, sina plemenitog ashaba Ebu Bekrea, radijallahu anhu, da li je čuo od svog oca neki hadis o smutnjama i sukobima koji će se dogoditi među muslimanima. Muslim je odgovorio potvrdno, kazavši da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio da će nakon njegove smrti nastupiti smutnje. U tim smutnjama, bolje je biti onaj koji ostaje po strani i ne miješa se nego onaj koji hodi bez da želi učestvovati. A onaj ko hodi bolji je od onoga ko žuri ka smutnjama i aktivno sudjeluje u njima. Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetovao one koji dožive smutnje u svom vremenu da, ako pronađu utočište, potraže mir i udalje se od tih dešavanja. On je rekao: "Ko ima deve koje pasu, neka se povuče i posveti svojim devama. Ko ima ovce, neka ide svojim ovcama. A ko ima zemlju ili farmu, neka se vrati na svoju zemlju i posveti se radu na njoj." Tada je jedan čovjek upitao: "Allahov Poslaniče, šta da učini onaj ko nema utočište, nema deve, ni ovce, niti zemlju?" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: "Neka uzme svoje oružje, slomi ga i onesposobi, a zatim neka bježi i spašava sebe i svoju porodicu, ako je u mogućnosti da se spasi." Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tri puta posvjedočio, rekavši: "Allahu moj, jesam li prenio? Allahu moj, jesam li prenio? Allahu moj, jesam li prenio?" Na to je jedan čovjek upitao: "Allahov Poslaniče, šta ako budem prisiljen da učestvujem s jednom od dviju strana, pa me čovjek udari sabljom ili me pogodi strijela i usmrti?" Odgovorio je: "On će imati i svoj, a i grijeh onoga koga je ubio, a na Sudnjem danu će biti među stanovnicima Vatre."
Od Enesa b. Malika, Allah sa njim bio zadovoljan, prenosi se da je kazao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je najljepše ponašanje."
متفق عليه
Allahov Poslanik je imao najsavršenije karakterne osobine. On prednjači u svim njegovim vidovima kao što su: lijep govor, činjenje dobra, ljubaznost, suzdržavanje od nanošenja neprijatnosti drugima i tolerisanje tuđih prijestupa.
Sa'd ibn Hišam ibn Amir je kazao, kada je ušao kod Aiše, radijallahu anha: „Majko pravovjernih, kaži mi nešto o moralu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!" Ona će na to: „Zar ne učiš Kur'an?" „Učim", odgovori on. „Njegov moral je bio Kur'an", uzvrati mu ona.
رواه مسلم في جملة حديثٍ طويلٍ
Aiša, radijallahu anha, je bila upitana o moralu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je dala jezgrovit odgovor. Uputila je onoga ko ju je pitao na Kur'an, kazavši da je moral Allahovog Poslanika bio oličenje Kur'ana. Ono što Kur'an naredi, po tome Poslanik postupi, ono što zabrani, toga se kloni. Dakle, cjelokupna njegova praksa bila je zasnovana na Kur'anu.
Aiša, majka pravovjernih, radijallahu anha, kaže: "Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, sviđalo se da prioritet daje desnoj strani pri oblačenju svoje obuće, češljanju, čišćenju i u svim situacijama (stanjima)."
متفق عليه
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je volio i davao prednost desnoj strani u svim počasnim stvarima kao što je na primjer: da se započne sa desnom nogom prilikom oblačenja obuće, da se započne sa desnom stranom prilikom češljanja i mazanja kose i brade, te prilikom uzimanja abdesta započne sa desnom rukom i nogom.
Aiša, majka pravovjernih, radijallahu anha, kaže: "Nikada nisam vidjela Allahovog Posalanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da se grohotom smije i da mu se pri tom vidi resica. On bi se samo osmjehivao."
متفق عليه
Aiša, radijallahu anha, prenosi da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije pretjerivao u smijehu tako da mu se vidi grlo, odnosno meso koje visi na vrhu ždrijela, nego bi se samo osmjehivao.
Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio stidniji od djevice u njenoj odaji. On kada bi vidio nešto što mu se ne bi svidjelo, mi bismo to primijetili na njegovom licu.
متفق عليه
Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, nas obavještava da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio stidniji od mlade djevice koja nije imala dodira sa muškarcima i koja je sakrivena u kući. Poslanik je bio toliko stidan da bi mu se izraz lica promijenio kada bi vidio nešto što mu je bilo mrsko. Ne bi ni progovorio, a ashabi bi već znali da mu se to nije svidjelo uslijed facijalne ekspresije.
Bera b. Azib, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom bio na putovanju, pa je klanjao jaciju i na jednom rekatu učio suru et-Tin, te veli da nije čuo ljepšeg glasa ili učenja od njegovog.
Muttefekun alejh
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, učio je suru et-Tin na prvom rekatu jacijskog farza, jer je bio na putovanju, a putovanje zahtijeva olakšavanje, s obzirom da je čovjek izložen poteškoćama dok putuje. Iako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na putovanju, nije ostavljao ono što dovodi do skrušenosti i prisustva srca prilikom učenja i slušanja Kur'ana, a to je uljepšavanje glasa tokom učenja u namazu.
