Hadeeth Cards

Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way

About Hedayat Browse Cards

All

Ebu Musa El-Eš'ari, radijallahu 'anhu, je rekao: "Ušao sam kod Allahovog Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, zajedno sa dvojicom sinova moga amidže. Tada je jedan od njih rekao: 'O Allahov Poslaniče, nadredi nas na nešto od onoga nad čime te je Allah nadredio.' I drugi čovjek je isto rekao. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, im je rekao: 'Tako mi Allaha, mi zaista ovu stvar ne dajemo onome ko je traži ili onome ko je priželjkuje.'"

Muttefekun alejh line

Ovaj hadis govori o zabrani davanja vlasti onome ko je traži ili priželjkuje. Poslanik, sallallahua 'alejhi ve sellem, je nakon što su mu dvojica ljudi zatražili da ih nadredi nad nečim od onoga nad čime ga je Allah Uzvišeni nadredio, rekao: "Tako mi Allaha, mi zaista ovu stvar ne dajemo onome ko je traži ili onome ko je priželjkuje." Što znači da ne dajemo vlast onome ko je traži ili priželjkuje, jer je možda njegov cilj samo da se domogne moći i pozicije, a ne da popravlja stanje ljudi. I zbog ove mogućnosti Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je zabranio da mu se daje bilo kakva vlast. Ovo potvrđuje i hadis kojeg prenosi Abdurrahman b. Semure, radijallahu 'anhu, u kome je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Ne traži vlast, jer ako je dobiješ nakon što si je sam tražio bit ćeš u njoj prepušten sam sebi, a ako je dobiješ bez svog traženja bit ćeš u njoj od Allaha pomognut." Zbog toga ne treba vladar muslimana da daje upravu ili vlast nad određenim pokrajinama onima koji mu to traže, pa makar oni bili dostojni toga. Isto tako ukoliko bi mu neko tražio da bude kadija među ljudima u određenoj pokrajni. Međutim, ukoliko neki kadija traži da se premjesti iz jednog u drugo mjesto, to ne ulazi po ovaj propis, jer je njemu već od prije data uprava i on je samo tražio da bude na drugom mjestu. Naravno, pod uslovom da sa sigurnošću znamo da njegov cilj nije vladanje nad određenim narodom u tom mjestu, u tom slučaju je zabranjeno njegovo premještanje, a djela se cijene prema namjerama. Ako neko upita: "ta onda kažete na govor Jusufa, 'alejhi selam, kada je rekao vladaru: 'Postavi me da vodim brigu o stovarištima u zemlji.'? (Jusuf, 55.) U tom slučaju postoje dva odgovora. Prvi odgovor jeste da ukoliko se Šerijat naroda prije nas razlikuje od našeg Šerijata, uzimamo i oslanjamo se na ono što je došlo u naše Šerijatu, odnosno uzimamo ono što je nama propisano, a ostavljamo ono što je bilo propisano prijašnjim narodima. Zbog poznatog fikhskog pravila koje glasi: 'Šerijatski propisi naroda prije nas su i naši propisi, pod uslovom da se ne razlikuju od naših šerijatskih propisa', a u ovom slučaju imamo da se naš šerijatski propis razlikuje od njihovog, i to nalazimo u riječima: 'Mi zaista ne dajemo vlast onome ko je traži.' Drugi odgovor jeste da je Jusuf, 'alejhi selam, vidio kako se imetak rasipa i da se ne raspodjeljuje pravedno, pa je želio da spasi državu i ljude od ove nepravde, njegov cilj je bio popravljanje stanja i uklanjanje nepravde i lošeg odnosa prema imetku ljudi, i u ovom slučaju je dozvoljeno tražiti upravu. Kao na primjer da vidimo nekog od namjesnika u određenom mjestu kako ne vodi računa o upravi koja mu je data i kako čini nered među podanicima, tada je pravednom, bogobojaznom i sposobnom čovjeku dozvoljeno da traži od vladara da ga postavi na njegovo mjesto, i da mu kaže: "Postavi me namesnikom toga mjesta kako bi zaustavio nepravdu i zlo koji se u njemu nalaze", i u ovome nema nikave smetnje jer se slaže sa općim šerijatskim pravilima. U hadisu od Osmana b. Ebi El-'Asa, je preneseno da je on Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Postavi me da budem imam u namazu svome narodu." Pa mu je sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: "Ti si njihov imam." Iz ovoga su neki učenjaci zaključili da ovaj hadis ukazuje da dozvoljenost traženja vođstva u dobru. Takođe se u dovama robova Milostivog spominje da su govorili: "I učini nas predvodnicima (imamima) bogobojaznih" (El-Furkan, 74.), a u ovoj dovi se ne radi o ružnom traženju vlasti, već je ružno traženje vlasti traženje dunjalučke vlasti u kojem ne treba pomoći onome ko traži i ko ne zaslužuje da mu se da.

Aiz ibn Amr, radijallahu 'anhu, je došao kod Ubejdullaha b. Zijada i rekao mu: "Sinko moj, ja sam zaista čuo Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada kaže: 'Zaista su najgori predvodnici grubijani, pa pazi se da ne budeš od takvih!'" Na to mu Ubejdullah reče: "Sjedi, ti si samo beznačajan ostatak ashaba Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem." Tada mu Amr reče: "A zar je među njima bilo takvih? Među ashabima Božijeg Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije bilo takvih, već su to oni koji su došli poslije i koji nisu od njih."

Hadis bilježi imam Muslim line

Aiz ibn Amr, radijallahu 'anhu, je ušao kod Ubejdullaha b. Zijada koji je nakon očeve smrti postao namjesnik Iraka, i rekao mu: "Ja sam zaista čuo Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada kaže: 'Zaista su najgori predvodnici grubijani', navodeći mu ovim primjer lošeg namjesnika, koji čini nepravdu podređenima, ne suosjeća sa njima i nema prema milosti. Zatim ga je posavjetovao riječima: "Pa pazi se da ne budeš od takvih!" Na što mu Ibn Zijad reče: "Ti si zaista samo beznačajan ostatak", odnosno nisi ti od najvrednijih, najboljiih i najučenijih ashaba, već si suprotno od toga. Tada mu ovaj cijenjeni ashab odgovori: "A zar je među njima bilo beznačajnih ostataka? Među ashabima Božijeg Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije bilo takvih, već su to oni koji su došli poslije i koji nisu od njih." I u ovom odgovoru se ogleda njegova rječitost i iskrenost kojom je vođen svaki musliman, jer su zaista svi ashabi, radijallahu 'anhum, najbolji i najodabraniji ljudi, vođe i uglednici ovog ummeta. I svi oni su bolji od onih koji će doći poslije njih. Svi su pravednici i uzor svim muslimanima do Sudnjeg dana, i među njima nema beznačajnih ostataka. Već je to neznanje i zbunjenost onih koji su došli poslije njih, a koji su možda i sami takvi.

Od Ebu Munzira Ubejja b. Ka’ba, radijallahu 'anhu, prenosi se: "Bio je jedan čovjek, nisam znao da iko stanuje dalje od mesdžida od njega. Nikada nije izostavio namaz (džemata), pa mu je kazano, ili sam mu kazao: 'Šta misliš da kupiš magarca pa da ga jašeš po mraku i po vrelom danu.' On reče: 'Ne volim da mi je kuća blizu mesdžida. Ja želim da mi se pišu sevapi hoda u odlasku do džamije i u povratku porodici.' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Zaista ćeš dobiti nagradu za ono što si uradio tražeći Alahovo zadovoljstvo.'" (Muslim) A u drugom predanju stoji: "Allah ti je sve to dao."

Hadis bilježi imam Muslim line

Ako čovjek nijeti i nada se da ima nagradu za odlazak u džamiju i dolazak iz džamije, imat će nagradu. Ovaj hadis kojeg spominje autor je u vezi čovjeka čija je kuća bila daleko od džamije, a on je ipak dolazio na namaz, nadajući se nagradi od Allaha i kada je odlazio i kada se vraćao. Neki su mu ljudi kazali da kupi magarca kojeg će jahati po mraku i jakoj žegi, tj. dok ide na jaciju i na sabah i dok su vrući dani, posebno kad je u pitanju Hidžaz čiji je vazduh vreo. On reče: “Ne volim i ne raduje me da mi je kuća blizu mesdžida”, tj. bio je sretan što je tako daleko i što dolazi u džamiju pješice i vraća se iz nje pješice. To je kazao, iz razloga što ne bi imao tih sevapa da mu je kuća blizu, te je pojasnio da se on nada nagradi od Allaha kada dolazi i kada se vraća. Tada mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Allah ti je sve to dao.", tj. Allah ti je ostvario ono čemu si se nadao kada si dolazio i odlazio. A u drugom predanju stoji: "Zaista ćeš dobiti nagradu za ono što si uradio tražeći Alahovo zadovoljstvo."

Od Džabira, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: "Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: 'Nema nijednog muslimana koji posadi sadnicu (drvo), a da mu sve što se sa nje pojede ne bude upisano kao sadaka, i sve što se sa nje ukrade mu je sadaka, i sve što bude uništeno je sadaka.'" U jednoj predaji je došlo da je rekao: "Neće musliman posaditi sadnicu, a da sve što od nje pojede čovjek ili životinja ili ptica, ne bude njemu upisano kao sadaka do Sudnjeg dana." U drugoj predaji je došlo: "Neće musliman posaditi sadnicu, ili posijati usjev, a da ono što od toga pojede čovjek ili životinja ne bude njemu sadaka." Ove predaje prenosi Enes, radijallahu 'anhu.

Hadis bilježi imam Muslim - Muttefekun alejh line

Značenje ovog hadisa jeste, da će svaki musliman koji posadi sadnicu, ili posije usjev, pa od toga bude jelo bilo koje živo stvorenje, on biti nagrađen za to, i da će mu se pisati nagrada čak i nakon njegove smrti, ako bi ostalo nešto od tih usjeva i sadnica. Ovaj hadis podstiče na sadnju i zemljoradnju, jer je u tome veliko dobro i za čovjekov dunjaluk, i za njegovu vjeru. Sve što se pojede od tih plodova je njemu sadaka, pa čak (što je još čudnije) i ako se ukrade nešto od toga, kao naprimjer da dođe osoba i sa palme ukrade hurme, vlasniku palme je to sadaka. Ako bi on znao ko je ukrao te hurme i prijavio ga sudu (tužio ga za krađu), njemu ipak Allah, subhanehu ve teala, ono što je ukradeno piše kao sadaku do Sudnjeg dana. Također, ako bi se od ovih plodova nahranile životinje, to bi mu se također računalo kao sadaka. Ovo se odnosi samo na muslimana, jer samo musliman ima koristi od sevapa sadake na dunjaluku i na Ahiretu.

Prenosi se od Ebu Šurejha kako je rekao Amru b. Seidu dok je spremao vojne odrede prema Mekki: "Zapovjedniče, dozvoli mi da ti izložim govor koga je održao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sutradan po osvojenju Mekke, koga su čule moje uši, zapamtilo moje srce i gledale ga moje oči kada je govorio. Zahvalio je Allahu i pohvalio Ga, a potom rekao: ‘Mekku je učinio svetom i neprikosnovenom Allah, a ne ljudi. Prema tome, nikome ko vjeruje u Allaha i budući svijet nije dozvoljeno da u njoj prolijeva krv i siječe stabla. Pa ako bi neko to dozvolio, zato što je u njoj vodio borbu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, recite mu: 'Allah je to dozvolio samo Svome Poslaniku, a vama nije.' Meni je u njoj to dozvolio samo jedan dio dana, a danas se povratio status njene neprikosnovenosti – njene svetosti kao što je to bilo i jučer. Neka prisutni (ovo) prenese odsutnom!’" Neko je Ebu Šurejha upitao: "A šta je Amr odgovorio?" Rekao je: "Ebu Šurejhe! Ja to znam bolje od tebe, ali (Mekka) ne daje utočište obijesnome, ni bjeguncu da se u nju sklanja zbog prolivene tuđe krvi, a niti bjeguncu zbog učinjenog nereda (i krađe)."

Muttefekun alejh line

Kada je Amr b. Seid b. El-As, poznatiji kao Ešdek, želio da opremi vojsku ka Mekki, a on je tada bio namjesnik Jezida b. Muavije u Medini, kako bi se borila protiv Abdullaha b. Zubejra, došao mu je Ebu Šurejh, Huvejlid b. 'Amr El-Huza'i da ga posavjetuje. Imajući u vidu da je onaj koga je htio posavjetovati smatrao sebe važnim, Ebu Šurejh je bio blag u govoru, mudar, kako bi bio veći izgled da se savjet prihvati i da kraj bude ljepši. On je zatražio dozvolu da ga posavjetuje po pitanju vojske koju šalje, kazavši mu hadis za čiju je tačnost bio siguran, kojeg je čuo, razumio i vidio onoga ko ga je izrekao, tj. Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. 'Amr b. Seid mu je dozvolio da priča. Tada je Ebu Šurejh kazao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je jutro nakon oslobođenja Mekke zahvalio Allahu i pohvalio ga, te rekao: ‘Mekku je učinio svetom Allah na dan kada je stvorio nebesa i Zemlju.” Ona je sveta i poštovana od davnina, a tu svetost nije joj dao narod, kao što je slučaj sa granicama i vodama, nego ju je Allah učinio svetom. Pa ako je njena svetost od davnina i ako ju je svetom učinio Allah, onda niko ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, ako vodi brigu o svome vjerovanju, nema pravo da u njoj prolijeva krv niti da siječe stabla. Ako iko po tom pitanju dadne olakšicu dokazujući to time što je Poslaniku ona bila dozvoljena na dan oslobođenja, recite mu: “Ti nisi kao Poslanik, to je samo njemu bilo dozvoljeno i nikome više.” A ni to što je Poslaniku bilo dozvoljeno nije bilo stalno nego samo jedan dio dana, shodno potrebi, a nakon toga se njena svetost povratila, pa neka to dostavi svako ko je bio prisutan onome ko je odsutan. To sam ti dostavio o namjesniče, jer ja sam bio pristan tada, a ti nisi. Tada su ljudi upitali Ebu Šurejha: “Šta ti je odgovorio Amr?” On reče: “Odgovorio mi je: ‘Ebu-Šurejhe! Ja to znam bolje od tebe, ali (Mekka) ne daje utočište obijesnome, ni bjeguncu da se u nju sklanja zbog prolivene tuđe krvi, a niti bjeguncu zbog učinjenog nereda (i krađe).’" Ovaj hadis je odbio zbog svog mišljenja, i nije ga to spriječilo da pošalje vojsku koja se borila protiv Ibn Zubejra. Tejsirul-'allam, str. 381., Tenbihul-efham, 3/509-510., Te'sisul-ahkam, 3/346.

Od Ebu Džuhajfe, Vehba ibn Abdullaha, radijallahu 'anhu, se prenosi da je Verovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pobratio Selmana i Ebu ed-Derdaa. Potom je Selman posjetio Ebu ed-Derdaa i vidio Ummu Derda potištenu i zapuštenu, pa je upitao: "Šta ti je?" “Tvoj brat, Ebu ed-Derda nema potrebe za dunjalukom.” Kasnije je došao i Ebu ed-Derda i pripremio Selmanu neko jelo, a SeIman mu je rekao: "Jedi i ti!" “Ja postim.” - kazao je Ebu ed-Derda. “(Bogami) neću ni ja jesti dok ne budeš i ti jeo.” - rekao je Selman. “Pa je Ebu ed-Derda jeo.” – reče Selman. Po noći je Ebu ed-Derda ustao da klanja. “Spavaj.”, kazao je Selman i on je zaista zaspao. Nešto kasnije htio je opet ustati klanjati, a Selman mu je rekao: "Spavaj!" Kada je bilo pred kraj noći, Selman mu je rekao: "Sada ustani!" Potom su obojica klanjali. Selman mu je rekao: "Ti imaš dužnost prema Allahu, imaš dužnost prema sebi, a imaš dužnost i prema svojim ukućanima i svakom od njih podaj njegovo pravo!" Kasnije je Ebu ed-Derda došao Vjerovjesniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i to mu spomenuo, a Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhive sellem, kazao je: "Selman je istinu rekao."

Hadis bilježi imam Buhari line

Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je pobratimio Selmana i Ebu ed-Derdaa, pa je Selman posjetio Ebu ed-Derdaa i zatekao njegovu suprugu bez lijepe odjeće koju inače nosi udata žena. On ju je pitao o tome, pa mu je kazala da se Ebu ed-Derda okrenuo od dunjaluka, porodice, hrane i svega. Kada je Došao Ebu ed-Derda, napravio je Selmanu jelo i ponudio, a Ebu ed-Derda je bio postač. Selman mu je rekao da se omrsi jer je znao da on stalno posti, pa je i Ebu ed-Derda jeo. Kada je Ebu ed-Derda želio da ustane klanjati noćni namaz, Selman mu je rekao da spava do pred kraj noći, pa su tada ustali i zajedno klanjali. Selman je želio da pojasni Ebu ed-Derdau da čovjek ne smije sebe preopterećavati postom, noćnim namazom, nego da treba klanjati uobičajeno, u mjeri da dobije sevap, a da se ne umori.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom je prilikom naišao pored deve koja je bila toliko mršava da je sastavila stomak s leđima, pa je rekao: "Bojte se Allaha glede ovih životinja, koje ne umiju govoriti! Jašite ih kada su u dobrom stanju (zdrave i nahranjene) i jedite ih (koljite za ishranu) kada su u dobrom stanju."

Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed line

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da se ljudi lijepo ophode prema životinjama, tj. da ih ne opterećuju preko njihovih mogućnosti i da im ne uskraćuju njihovo pravo kada je u pitanju ishrana. Rekao je da se jašu kada su u dobrom stanju (zdrave i nahranjene) i da se jedu (kolju za ishranu) kada su u dobrom stanju.

Sahr b. Veda'a el-Gamidi, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Gospodaru moj, Ti podari berićet mome ummetu u ranjenju (ranom ustajanju).", a imao je običaj kada pošalje izvidnicu ili vojsku, da ih pošalje ranim jutrom." Pošto je Sahr bio trgovac, otpremao je svoju trgovinu jutrom, pa se obogatio i stekao veliki imetak.

Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed - Hadis bilježi Darimi line

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upućuje molitvu Uzvišenom Allahu za svoj ummet da im podari bereket i blagoslov u jutarnjim časovim i početku dana, kako bi to vrijeme bilo dovoljno za njihove poslove koje obavljaju i kako bi sam posao napredovao i rastao. To se jednako odnosi na sticanje opskrbe, traženje znanja, ostvarivanje pobjede nad neprijateljem ili bilo koje drugo djelo i posao. Zbog toga je, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slao vojsku rano ujutro. Desilo se da Sahr b. Veda'a, radijallahu 'anhu, postane bogat, jer se dova Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, primila.

Enes, radijallahu anhu, kazuje: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se životinje postavljaju za metu."

Muttefekun alejh line

Enes, radijallahu anhu, saopštava da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se životinje postavljaju za metu, jer je to vid mučenja životinja. ("Šerhun-Nevevi ala Muslim", 13/108; "Šerhu rijadis-salihin", Ibn Usejmin, 6/294)