Hadeeth Cards

Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way

About Hedayat Browse Cards

All

Ibn Abbas, radijallahu 'anhuma, prenosi da je, jedanput pored Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, prošao magarac žigosane glave, pa je rekao: "Allah prokleo onoga ko ga je žigosao!" Drugo Muslimovo predanje bilježi: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, zabranio je udaranje i žigosanje po licu!"

Hadis bilježi imam Muslim line

Hadis veoma jasno zabranjuje žigosanje životinja i njihovo udaranje po licu, i žestoko prijeti onome tako radi. Ovo ulema smatra velikim grijehom. Razlog te zabrane, kako navode islamski učenjaci, jeste što je lice osjetljivo, na njemu se nalazi zbir svega što je lijepo, njegovi sastavni dijelovi su osjetljivi. Udaranje lica može uništiti ili okrnjiti njegove ljepote i osobine, a mahana ili ružnoća kada se nađe na licu smatra se krupnom mahanom, jer je vidljivo i istaknuto, ne može se sakriti. Uz to, vrlo često se dešava da udarac izazove mahanu ili ružnoću na licu.

Alija, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Poslije mene bit će vladari koji će lagati i činiti nepravdu. Onaj ko bude potvrđivao njihove laži i pomagao im u nepravdi – takav ne pripada meni niti ja pripadam njemu, i neće biti napojen s Havda. A onaj ko ne bude potvrđivao njihove laži niti ih pomagao u nepravdi – takav pripada meni i ja pripadam njemu, i bit će napojen s moga Havda."

رواه أحمد

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio nas je da će nakon njegove smrti vlast preuzeti vladari koji će lagati u svome govoru – govorit će ono što sami ne čine – i koji će biti nepravedni u svojim presudama. Onaj ko im se prikloni, povjeruje njihovim lažima i pomogne ih u nepravdi, bilo djelima bilo riječima – poput davanja fetvi u njihovu korist iz želje za njihovim zadovoljstvom ili iz nade u dunjalučku korist – neka zna, rekao je Poslanik, da je on čist od takvih i da oni njemu ne pripadaju, niti će biti napojeni s vrela Kevsera na Sudnjem danu. A onaj ko se bude klonio takvih vladara, ne bude vjerovao njihovim lažima niti ih podržavao u nepravdi – taj pripada Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a i Poslanik njemu pripada, i bit će napojen s vrela Kevsera na Sudnjem danu.

Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada Allah nekom vladaru želi dobro, podari mu iskrenog vezira koji ga podsjeti ako on, vladar, zaboravi, te koji ga podrži kad se on, vladar, sam sjeti. A ako mu Allah želi suprotno od toga, podari mu lošeg vezira koji ga ne podsjeti kad on, vladar, zaboravi, te koji ga ne podrži kad se on, vladar, sam sjeti."

Hadis bilježi Ebu Davud line

Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Kada Allah nekom vladaru želi dobro..." misli se na Allahovo kosmičko htijenje i odrebu, zbog toga je spomenuta u dobrom i lošem kontekstu, jer ona može biti i u stvarima koje Allah voli i u stvarima koje ne voli. Ova odreba obuhvata Allahovu šerijatsku odrebu, koja može biti samo u stvarima koje Allah Uzvišeni voli. Dobrota spomenuta u ovom hadisu protumačena je da će onaj vladar koji bude nadahnut iskrenim pomagačem ostvariti dobro na oba svijeta, a može se protumačiti i kao ulazak u džennet. "Kada Allah nekom vladaru želi dobro, podari mu iskrenog vezira koji ga podsjeti ako on, vladar, zaboravi, te koji ga podrži kad se on, vladar, sam sjeti..." Allah tom vladaru podari vezira koji je iskren u govoru i djelima, u vidljivom i skrivenom. I kad vladar nešto od onog što mu je potrebno zaboravi - a zaborav je u prirodi čovjeka - ili kada pogriješi u šerijatskom propisu ili u presudi ili u onome što koristi njegovim podanicima, on ga podsjeti ga na istinu i pravičnost. A kada se vladar sam sjeti, vezir mu pomogne svojim mišljenjem, savjetom i postupkom. Kad je riječ o drugom dijelu hadisa: "A ako mu Allah želi suprotno od toga, podari mu lošeg vezira koji ga ne podsjeti kad on, vladar, zaboravi, te koji ga ne podrži kad se on, vladar, sam sjeti", njega možemo protumačiti tako što ćemo reći da je suprotno od dobra zlo, međutim, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije spomenuo izraz "zlo". Ako se ovaj izraz treba izbjegavati prilikom govora, preče je da se izbjegne činjenje zla. Umjesto te riječi upotrijebljena je pokazna zamjenica "toga" što ukazuje na udaljenost, čime se prednost daje dobru i podstiče na njegovo činjenje. I na kraju, Allah tom vladaru da suprotno od onog što je dao prvom koji je spomenut u hadisu. Naime, ovaj vezir, zato što u njegovom srcu nema svjetlosti imana, ne potiče vladara na dobro, pa štaviše, nastoji ga od toga odvratiti, zbog svoje zle prirode i loših postupaka.

Ebu Seid i Ebu Hurejre, radijallahu 'anhuma, prenose da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Allah nije poslao Poslanika, niti postavio halifu (vladara), a da on nije imao dvije vrste društva (savjetnike, prijatelje); savjetnike koji su ga podsticali na dobročinstvo, i savjetnike koji su ga podsticali na zlo. Sačuvan (od njihova zla) bit će onaj koga Allah sačuva."

Hadis bilježi imam Buhari line

Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazuje da Allah nije poslao vjerovjesnika ni postavio halifu, a da sa njim nisu bile dvije skupine: dobra skupina koja mu savjetuje dobro i podstiče ga na njega i loša skupina koja mu savjetuje zlo i podstiče ga na njega. Od zle skupine sačuvan će biti onaj koga Allah Uzvišeni sačuva.

Šekik b. Selema, rahimehullah, rekao je: "Ibn Mesud, radijallahu anhu, opominjao bi nas svakog četvrtka, pa mu je jedan čovjek rekao: 'O Abdurrahmanov oče, volio bih kada bi nas opominjao svaki dan!' On mu reče: 'Od toga me sprečava samo bojazan da vam predavanje dosadi. Ja vas opominjem onoliko koliko nas je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opominjao - bojao se da nam ne oteža i da nam ne dosadi.'"

Muttefekun alejh line

Šekik b. Selema, rahimehullah, veli da im je Ibn Mesud, radijallahu anhu, svakog četvrtka vazio, pa mu je neki čovjek rekao: "Mi bismo voljeli da te slušamo svaki dan." Ibn Mesud mu na to reče: "Zaista me od toga sprečava bojazan da vam ne dosadi, i ja na ovaj način vodim računa o vašim potrebama, kao što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vodio računa o našim potrebama, i iz bojazni da nam ne pređe u dosadu, jer tada opomena ne ostavlja nikakav trag na čovjeku."

Od Suhejba, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Nekada prije vas, živio je jedan kralj koji je imao sihirbaza. Kada je sihirbaz ostario, rekao je kralju: 'Ostario sam, pa mi pošalji jednog dječaka da ga poučim sihru.' Kralj mu je poslao jednog dječaka. Na putu do sihirbaza, dječak je sretao jednog pobožnog učenjaka, kod kojeg bi zastao i slušao njegove riječi, koje su ga veoma zadivile. Tako je činio svaki put kada bi išao sihirbazu. Kada bi zakasnio kod sihirbaza, ovaj bi ga istukao, pa se dječak požalio pobožnjaku. On mu reče: "Kada se uplašiš sihirbaza, reci mu da te zadržala porodica, a kada se uplašiš porodice, reci da te zadržao sihirbaz." Tako je nastavio činiti sve dok jednog dana na putu nije ugledao ogromnu životinju koja je ljudima zapriječila prolaz. Tada reče: 'Danas ću saznati ko je bolji – sihirbaz ili pobožnjak.' Uze kamen i reče: 'Allahu moj, ako Ti je ovaj učenjak draži od sihirbaza, usmrti ovu životinju kako bi ljudi mogli proći.' Zatim baci kamen na nju i usmrti je, pa ljudi nastaviše svojim putem. Kada je otišao pobožnjaku i ispričao mu šta se dogodilo, on mu reče: 'Sinko moj, danas si bolji od mene. Dostigao si stepen na kojem ćeš biti iskušan. Zato, ako budeš izložen mučenju, nemoj me odati.' Dječak je Allahovom dozvolom liječio slijepe i gubavce, kao i ljude oboljele od raznih bolesti. Za njega je čuo kraljev savjetnik, koji je bio slijep, pa mu je došao noseći mnoge darove i rekao: 'Sve ovo pripada tebi ako me izliječiš.' Dječak odgovori: 'Ja nikoga ne liječim. Liječi jedino Allah. Ako povjeruješ u Allaha Uzvišenog, zamolit ću Ga da te izliječi.' Savjetnik je povjerovao u Allaha i On mu je vratio vid. Nakon toga došao je kralju i sjeo pored njega, kao što je i ranije običavao. Kralj ga upita: 'Ko ti je vratio vid?' On odgovori: 'Moj Gospodar.' Kralj reče: 'Zar imaš drugog gospodara osim mene?' Savjetnik odgovori: 'Moj i tvoj Gospodar je Allah.' Kralj ga tada uhapsi i nastavi ga mučiti sve dok mu nije otkrio dječaka. Potom su doveli dječaka, pa mu kralj reče: 'Sinko, toliko si usavršio pravljenje sihra da liječiš slijepe i gubavce, te činiš još mnoga druga čuda.' Dječak odgovori: 'Ja nikoga ne liječim. Liječi jedino Allah Uzvišeni.' Kralj je i njega uhapsio i mučio sve dok nije otkrio pobožnjaka. Doveden je i pobožnjak, pa mu bi rečeno: 'Vrati se svojoj prijašnjoj vjeri!' On to odbi, pa kralj naredi da donesu testeru. Stavili su je na sredinu njegove glave i raspolovili ga njome. Zatim je doveden kraljev savjetnik, kojem također bi rečeno: 'Vrati se svojoj prijašnjoj vjeri!' I on odbi, pa su i njega raspolovili testerom. Potom je doveden dječak, kojem bi rečeno: 'Vrati se svojoj prijašnjoj vjeri!' On odbi, pa ga kralj predade skupini svojih vojnika i reče: 'Odvedite ga na to i to brdo. Kada stignete na njegov vrh, pozovite ga da se odrekne svoje vjere. Ako to učini, pustite ga, a ako odbije, bacite ga s vrha.' Odveli su ga i popeli se s njim na vrh brda. Dječak prouči: 'Allahu moj, zaštiti me od njih kako Ti hoćeš!' Brdo se zatrese pod njima, pa oni popadaše u provaliju, a dječak se vrati kralju. Kralj ga upita: 'Šta je bilo s tvojom pratnjom?' On odgovori: 'Allah me zaštitio od njih.' Kralj ga zatim predade drugoj skupini svojih vojnika i reče: 'Ukrcajte ga u lađu i odvezite nasred mora. Ako se odrekne svoje vjere, pustite ga, a ako odbije, bacite ga u more.' Isplovili su, a dječak prouči: 'Allahu moj, zaštiti me od njih kako Ti hoćeš!' Lađa se prevrnu, vojnici se utopiše, a dječak se ponovo vrati kralju. Kralj ga upita: 'Šta se dogodilo s tvojom pratnjom?' On odgovori: 'Allah Uzvišeni me zaštitio od njih.' Zatim reče kralju: 'Nećeš me moći ubiti dok ne učiniš ono što ću ti narediti.' Kralj upita: 'A šta je to?' Dječak odgovori: 'Okupi ljude na jednom mjestu, zatim me priveži za deblo, uzmi strijelu iz mog tobolca, stavi je u luk i reci: 'U ime Allaha, Gospodara ovog dječaka!', a zatim odapni strijelu. Ako to učiniš, moći ćeš me ubiti.' Kralj je okupio ljude na jednom mjestu, privezao dječaka za deblo, uzeo strijelu iz njegova tobolca, stavio je u luk i rekao: 'U ime Allaha, Gospodara ovog dječaka!', pa odape strijelu. Ona pogodi dječaka u sljepoočnicu. Dječak stavi ruku na mjesto gdje ga je pogodila strijela i umrije. Tada ljudi povikaše: 'Vjerujemo u Gospodara ovog dječaka! Vjerujemo u Gospodara ovog dječaka!' Kralju tada dođoše njegovi ljudi i rekoše: 'Tako nam Allaha, dogodilo se upravo ono čega si se bojao. Narod je povjerovao.' Kralj tada naredi da se uz puteve iskopaju rovovi, pa da se u njima naloži vatra. Zatim reče: 'Ko se ne odrekne svoje vjere, bacite ga u vatru!', ili: 'Recite mu da sam skoči u vatru.' Tako su i činili. Kada je na red došla jedna žena sa svojim dojenčetom, zastala je, uplašivši se da uđe u vatru. Tada joj njeno dijete reče: 'Majko, budi strpljiva, jer si, zaista, na istini!'"

رواه مسلم

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio je da je u narodima prije nas živio jedan kralj koji je imao svoga sihirbaza. Kada je sihirbaz ostario, rekao je kralju: "Ja sam ostario, pa mi pošalji jednog mladića da ga podučim sihru (čarobnjaštvu)." Tada mu kralj posla jednog mladića da ga podučava sihru. Na putu prema sihribazu, mladić bi nailazio na jednog monaha, pa je jednom sjeo kod njega i poslušao njegov govor koji mu se veoma dopao. Od tada je, svaki put kada bi išao sihirbazu, prvo svraćao kod monaha i slušao njegove savjete. A kad bi stigao kod sihirbaza, ovaj bi ga tukao zbog kašnjenja. Mladić se požalio monahu, pa mu je on rekao: "Kada se pribojiš sihirbaza, reci: 'Zadržali su me moji kod kuće', a kada se pribojiš svojih kod kuće, reci: 'Zadržao me sihirbaz.'" I dok je bio u takvom stanju, naišao je na veliku zvijer koja je prepriječila put ljudima i niko nije mogao proći. Tada je rekao: "Danas ću saznati – ko je bolji i ispravniji: sihirbaz ili monah!" Tada je uzeo kamen i rekao: "Allahu, ako je put monaha Tebi draži od puta sihirbaza, ubij ovu zvijer kako bi ljudi mogli proći." Zatim je bacio kamen, pogodio je i usmrtio, pa su ljudi prošli. Potom je otišao monahu i ispričao mu šta se dogodilo, a monah mu odmah reče: "O sine moj, od danas si bolji od mene. Tvoje stanje je takvo. Bit ćeš stavljen na kušnju, pa ako se to desi – nemoj me odati." Mladić je tada, Allahovom dozvolom, liječio ljude od raznih bolesti – izliječio bi slijepca, oboljelog od gube i druge bolesnike. U međuvremenu, jedan dvoranin kralja, koji je bio izgubio vid, čuo je za njega, pa mu je došao noseći brojne darove. Mladiću je rekao: "Sve što je ovdje od darova tvoje je, ako me izliječiš." Mladić reče: "Ja nikoga ne liječim! Samo Allah liječi. Ako povjeruješ u Allaha, ja ću za tebe moliti Allaha da te izliječi." Dvoranin je povjerovao u Allaha, pa ga je Allah izliječio. Zatim je došao kod kralja i sjeo kod njega kao i ranije, pa ga kralj upita: "Ko ti je povratio vid?" On odgovori: "Moj Gospodar." Kralj reče: "Zar imaš Gospodara mimo mene?" On reče: "Moj i tvoj Gospodar jeste Allah." Kralj ga je uhvatio i krenuo ga mučiti sve dok nije otkrio gdje se nalazi mladić. Nakon toga, doveli su mladića pred kralja koji mu je rekao: "O sine moj, tvoje znanje čarobnjaštva doseglo je razinu da liječiš slijepce i gubave, te činiš ovo i ono." Mladić odgovori: "Ja nikoga ne liječim, nego samo Allah liječi." Kralj ga je tada krenuo mučiti sve dok nije otkrio gdje se nalazi monah. Doveli su monaha i rekli mu: "Odreci se svoje vjere!" No, on je to odbio. Tada su donijeli testeru i stavili je na njegovu glavu, te je njome prepolovili na dva dijela. Zatim su doveli kraljevog pratioca i rekli mu: "Odreci se svoje vjere!" Međutim, i on je to odbio. Uzeli su opet testeru i stavili je na njegovu glavu te je njome prepolovili na dva dijela. Zatim su doveli mladića i rekli mu: "Odreci se svoje vjere!" On je to odbio, pa su ga predali trojici ili desetorici muškaraca iz kraljeve pratnje. Kralj im je rekao: "Odvedite ga na planinu, na sam njen vrh. Ako se odrekne svoje vjere, dobro je; a ako ne, bacite ga niz liticu." Oni su ga odveli i popeli se s njim na planinu. Mladić je kazao: "Allahu, zaštiti me od njih onako kako hoćeš." Tada se planina snažno zatresla, i oni su pali s nje. Mladić se potom vratio kralju. Kralj ga upita: "Šta se desilo sa ostalima?" Mladić odgovori: "Allah me zaštitio od njih." Zatim ga je kralj predao svojim podanicima, te im je rekao: "Odvedite ga i ukrcajte ga na malu lađu, pa ga odvezite na pučinu. Ako se odrekne svoje vjere, dobro je; a ako ne – bacite ga u more." Oni su ga odveli, a dječak je rekao: "Allahu, zaštiti me od njih kako hoćeš." Tada se lađa prevrnula i oni su se utopili, a on je ponovo došao kod kralja. Kralj ga upita: "Šta je bilo s tvojim drugovima?" "Allah me je zaštitio od njih", reče mladić, te nastavi: "Nećeš me moći ubiti sve dok ne uradiš ono što ti ja naredim." "A šta je to?", upita kralj. Dječak mu kaza: "Okupi narod na otvorenom mjestu, priveži me za deblo drveta, zatim uzmi jednu strijelu iz mog tobolca, stavi je na tetivu luka i reci: 'U ime Allaha, Gospodara dječaka', pa me potom gađaj. Ako to učiniš, ubit ćeš me." Tada kralj okupi narod na jednom mjestu, priveza dječaka za deblo drveta, uze strijelu iz njegovog tobolca, stavi je na sredinu luka i reče: "U ime Allaha, Gospodara dječaka." Potom ga pogodi; strijela mu se zabi u sljepoočnicu, između oka i uha. Dječak stavi ruku na mjesto gdje ga je pogodila strijela i tada je umro. Narod tada povika: "Vjerujemo u dječakovog Gospodara! Vjerujemo u dječakovog Gospodara! Vjerujemo u dječakovog Gospodara!" Pa dođoše do kralja i rekoše mu: "Zar ne vidiš da si uradio ono čega si se bojao?" Kralj reče u sebi: "Zaista je došlo ono čega si se bojao — ljudi su počeli slijediti dječaka i svi su povjerovali u njegovog Gospodara." Zatim naredi da se na zemlji naprave veliki procjepi, da se u njima zapale vatre, pa je rekao: "Ko se ne povrati sa svoje vjere, biće bačen u ove plamene jame." Narod posluša i učini kako je kralj zapovijedio. U tom času dođe jedna žena sa svojim djetetom, zaustavi se pa poče oklijevati da li da uđe u vatru. Ali joj dijete reče: "O majko, budi strpljiva, jer ti si na istini."

Ebu Zerr, radijallahu 'anhu, je rekao: "Rekao mi je Allahov Posalnik, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'O Ebu Zerre, ja te vidim slabim, a ja ti uistinu želim ono što želim i sebi; ne prihvataj se vođstva ni nad dvojicom ljudi i ne prihvataj na čuvanje imetak jetima'."

Hadis bilježi imam Muslim line

Ebu Zerr, radijallahu 'anhu, nas obavještava da mu je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Ja te zaista vidim slabim, i ja ti uistinu želim ono što želim i sebi; ne prihvataj se vođstva ni nad dvojicom ljudi i ne prihvataj na čuvanje imetak jetima." Ovo su četiri stvari koje je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kao savjet uputio Ebu Zerru. Prva je "Ja te zaista vidim slabim", i ovo je opis koji je odgovarao stvarnosti u kome se krije savjet, tako da nema smetnje da se čovjeku kaže: zaista si ti takav i takav, kao uvod i objašnjenje kada se čovjeku želi dati savjet i uputiti na dobro, pa Allahov Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "Ja te zaista vidim slabim." Druga stvar jeste "Ja ti uistinu želim ono što želim i sebi", i ovo je od lijepog i plemenitog odgoja Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem; a prva rečenica sadržala je određenu kritiku. "Ja ti uistinu želim ono što želim i sebi", znači da ti ovo govorim samo zbog toga što ti želim sve najbolje, odnosno ono što želim i samom sebi. Treći savjet jeste: "Ne prihvataj se vođstva nad dvojicom", odnosno nemoj biti vođa ni dvojici ljudi, a kamoli većem broju od dvojice. To znači da mu je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, zabranio da bude vođa, jer je on slab i blag, a vođstvo traži čovjeka koji će biti jak i postojan. Jak da u svojim rukama drži vlast i da ima oštru i postojanu riječ, kada nešto kaže to i uradi, i da ne bude slab i previše blag pred ljudima, jer ljudi kada vide da je neko slab i previše blag ne cijene to, i onda se na takvu osobu okome pokvarenjaci. Međutim, jaka i postojana osoba, koja ne prelazi Allahove granice i ne zastranjuje u vlasti koja mu je data je ustvari istinski vođa. I četvrta stvar jeste: "Ne prihvataj na čuvanje imetak jetima", a jetim je ustvari siroče, maloljetno dijete čiji je otac preselio na Ahiret. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mu je zabranio da se prihvata čuvanja imetka siročeta, jer imetak siročeta iziskuje brigu i vođenje računa o njemu, a Ebu Zer je blag i slab, i ne bi mogao da se na pravi način brine o njemu, i zbog toga mu je rekao: "Ne prihvataj na čuvanje imetak jetima", odnosno ostavi to nekome drugom. Sve ovo ne znači omalovažavanje i umanjivanje vrijednosti Ebu Zerra. On je zaista bio od onih koji su naređivali na dobro a od zla odvraćali, i bio je poznat po skormnosti i pobožnosti, međutim, bio je previše blag ili slab sa strane vođenja vlasti i imetka.

Od Ebu Zerra, radijallahu 'anhu, prenosi se da je rekao: "Rekoh: 'Allahov Poslaniče, zar me nećeš postaviti za namjesnika?' On me potapša po ramenima a potom reče: 'O Ebu Zerr, ti si slabašan, a radi se o emanetu, to će na Sudnjem danu biti uzrokom poniženja i žaljenja, osim onome ko ga uzme s pravom i ko ispuni obaveze.'"

Hadis bilježi imam Muslim line

Ebu Zerr obavještava da ga je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, posebno posavjetovao po pitanju vlasti i njene inauguracije nakon što mu je tražio da ga postavi na položaj, pa mu je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: "Ti si slabašan." Ovaj odgovor mora odavati vid snage, jer emanet vlasti zahtijeva da se čovjeku otvoreno kaže i opiše njegov položaj; ako je snažan, da je snažan, a ako je slab da je slab. Iz ovoga se razumije da za vladavinu treba uvjet snage i emaneta, jer je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: "To je emanet.", pa ako je kandidat snažan i povjerljiv, onda su to svojstva kojima zaslužuje da bude vođa i vladar, a ako je samo snažan a nije povjerljiv ili jeste povjerljiv ali nije snažan, ili je slabašan i nepovjerljiv; u ova tri slučaja kandidat ne bi trebao da bude vođa ili vladar. Prema tome inauguriramo snažnoga, jer je takav najkorisniji društvu gdje ljudi trebaju vlast i snagu, a ako ne postoji snaga, posebno uz slabost u vjeri, stvari će propasti. Ovaj hadis je veličanstven temelj po pitanju odbijanja prihvatanja vlasti, posebno onome ko je slab za obavljanje poslova koje nalaže vladavina. A što se tiče poniženja i kajanja koji se spominju u hadisu: "da će ona na Sudnjem danu biti uzrokom poniženja i žaljenja", to se odnosi na onoga ko je nije zaslužio, ili je ispunjavao uvjete ali je bio nepravedan vladar, pa će ga Uzvišeni Allah osramotiti i poniziti na Sudnjem danu, tako da će zbog toga žaliti. Međutim, onaj ko je ispunjavao uvjete vladara i pravedno vladao, na njega se ne odnosi ova prijetnja, pa je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao izuzevši: "osim onoga ko je uzme s pravom i ko ispuni obaveze", a to iz razloga što onaj ko ju je uzeo s pravom ima ogromnu vrijednost koju spominju mnogobrojni hadisi vjerodostojnih predaja, kao hadis koji govori o sedmerici koje će Uzvišeni Allah staviti u Svoj hlad, te hadis da će pravednici biti na minberima od svjetla, i druge predaje.

Prenosi se od Ukbe b. el-Harisa, radijallahu anhu, da je rekao: "Klanjao sam za Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, ikindiju u Medini, pa predade selam, a zatim žurno ustade, pa između svijeta ode u sobu jedne od svojih žena. Ljudi su se prepali zbog njegove žurbe. Potom dođe među njih i primijeti da su se ljudi začudili njegovoj žurbi te reče: 'Sjetio sam se da imam nešto neobrađenog zlata kod kuće, pa nisam želio da budem okupiran njime, te sam naredio da se podijeli.'" U drugoj predaji navodi se: "Ostavio sam u kući nešto neobrađenog zlata od sadake, pa nisam želio da prenoći kod mene."

Hadis bilježi imam Buhari line

Ukba b. Haris, radijallahu anhu, kazuje da je jednog dana sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao ikindiju. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio sa namazom, otišao je žurno prolazeći između ljudi prema jednoj od soba svojih supruga. Ljudi su se zbog toga pobojali, pa kada se pojavio, zatekao ih je u tom stanju. Tada im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio razlog zbog kojeg je tako postupio. Naime, sjetio se da ima kod sebe nešto zlata koje nije kovano, a bilo je obavezno podijeliti ga, pa nije volio da ga to zauzme i odvrati od razmišljanja o Allahu.