Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu anhu, je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao je: 'Kada vjernik bude bolestan ili na putu, bude mu upisana nagrada za ono što je radio kada je bio kod kuće i kada je bio zdrav.'"
رواه البخاري
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nas informiše o Allahovoj blagodati i milosti, te da ako musliman ima naviku činiti dobra djela dok je zdrav i dok je u mjestu svog boravka, a zatim se suoči s opravdanim razlogom poput bolesti zbog koje nije u mogućnosti da ih izvrši, ili ode na putovanje koje ga sprečava od dobrih djela, ili bilo kojim drugim opravdanjem, tada mu se u potpunosti zapisuje nagrada, kao da je izvršio ta djela u stanju zdravlja i prisutnosti kod kuće.
Od Temima ed-Darija, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: "Ova vjera je savjet/iskren odnos." Upitali smo: "Za koga?" Rekao je: "Za Allaha, Njegovu Knjigu, Njegovog Poslanika, za vođe muslimana i za obične ljude."
رواه مسلم
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nam kazuje da se vjera sastoji od iskrenog odnosa prema svima i da se kao takva mora ispoštovati bez ikakvog odstupanja. Ashabi su ga zatim upitali: "Prema kome se treba ispoljavati taj iskren odnos?" On će na to da, prije svega, iskren odnos treba imati prema Allahu tako što će se djela iskreno radi Njega činiti bez ikakve primjese širka, te da će se vjerovati u Njegov rububijjet, uluhijjet i Njegova najljepša imena i uzvišena svojstva. Osim toga, nužno je da se veliča ono što on propiše i odredi, te da se ostali ljudi pozivaju u to da u Njega povjeruju. Drugo, potrebno je iskazivati iskren odnos i prema Njegovoj knjizi, Kur'anu tako što ćemo vjerovati da je to Njegov govor, da je on posljednja knjiga koju je Uzvišeni objavio i da je ta knjiga derogirala sve prethodne objave. Pored toga, obaveza nam je da veličamo Kur'an, da radimo u skladu sa njim, da druge pozivamo u to i da ga branimo od svih koji ga žele oskrnaviti i njegova značenja izokrenuti. Treće: Iskren odnos prema poslaniku Muhammedu, sallallahu 'alejhi ve sellem označava da budemo čvrsto ubijeđeni da je on posljednji poslanik i da vjerujemo u sve što nas je obavijestio. Povrh toga, moramo mu biti pokorni u onome što je naredio, moramo se kloniti onoga što je zabranio, te ga moramo braniti od svih koji na njega nasrću i pozivati ljude da ga slijede. Četvrto: iskren odnos i prema vođama muslimana tako što ćemo ih pomagati u dobru i tako što ćemo im iskazivati poslušnost u onome što predstavlja pokornost Uzvišenom Allahu. Peto: iskren odnos prema običnim ljudima obuhvata činjenje dobročinstva prema njima, otklanjanje onoga što im šteti i to da im pomažemo u svemu što je dobro.
Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u mojoj kući rekao: "Allahu, ko preuzme odgovornost nad nekim pitanjima moga umeta, pa mu oteža, otežaj i Ti njemu! A onaj ko preuzme odgovornost nad nekim pitanjima moga ummeta, pa im olakša, olakšaj i Ti njemu!“
رواه مسلم
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je upućivao Allahu dovu protiv onoga ko preuzme odgovornost nad nekim pitanjima muslimana pa im oteža. Neka mu Allah vrati istom mjerom. Preuzimanje odgovornosti u ovom hadisu se odnosi i na opće i na specifično. S druge strane, onaj ko olakša muslimanima, neka Allah i njemu olakša i poboljša njegovo stanje.
Od Ma'kila bin Jesara el-Muzenija, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Nema nijednog roba kome je Allah dao da bude pretpostavljeni svojim podanicima, a da mu Allah neće, kada umre, zabraniti ulazak u Džennet, ukoliko bude varao svoje podanike."
متفق عليه
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nas obavještava da svako onaj kome je Allah podario nadređeno mjesto, da će biti odgovoran za svoje podanike. Ovo se odnosi na općeg namjesnika poput vladara muslimana, a i na specifičnog kao što je na primjer odnos muškarca u braku, žene sa svojom djecom i tome slično. Onaj ko bude nemaran u svojim obavezama prema podanicima i ko ih bude varao i zapostavljao njihova vjerska i ovosvjetska prava, sljeduje ga silna kazna na onom svijetu.
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: "Ko izađe iz pokornosti i napusti džemat pa umre, njegova smrt je džahilijetska. Onaj ko se bude borio radi neistine, ljutio se radi pripadnosti plemenu, pozivao i pomogao samo na osnovu toga, pa umre u takvom stanju, i njegova smrt je džahilijetska. Onaj ko ustane protiv mog ummeta ubijajući i pobožne i grešne robove, ne izbjegavajući vjernike i ne ispunjavajući ugovore, takav nije od mene, niti sam od njega."
رواه مسلم
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjava nam da onaj ko se povuče od pokornosti vladarima i napusti zajednicu muslimana, te umre na tome, umro je na džahilijetski način. To su oni koji ne iskazuju poslušnost prema vladarima i ne osjećaju se dijelom zajednice muslimana, već su naprotiv, raspodijeljeni u grupice ubijajući jedni druge. Poslanik nas je također obavijestio o onome ko se bori pod zastavom za koju ne zna da li se njome podržava istina ili ne. Takav se ljuti isključivo radi plemenske pripadnosti, a ne radi istine i ove vjere. Kada se taj bori i umre u tom stanju, i njegova smrt će biti džahilijetska. Onaj ko ustane protiv ummeta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ubijajući pobožne i grešnike, ne prezajući od ubijanja i nanošenja štete vjernicima i ne ispunjavajući potrebne ugovore sa vladarima ili sa nevjernicima - učinio je veliki grijeh. Ko se u ovo upusti zaslužuje silnu kaznu.
Od Arfedže, radijallahu 'anhu, se prenosi da je rekao: "Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je kazao: 'Ako ste okupljeni zajedno oko jednog vladara, pa vam pristupi neko želeći da vas razdvoji i da nemir među vama unese, ubijte ga.'"
رواه مسلم
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjava nam da kada se muslimani okupe oko jednog vladara, a potom se pojavi neko ko želi da preuzme vlast ili želi da naruši zajedništvo muslimana, njima je obaveza da mu se odupru i da ga ubiju kako bi spriječili njegovo zlo i kako bi zaštitili krv muslimana.
Prenosi se od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Jedan od najvećih džihada jeste reći riječ istine kod nepravednog vladara."
رواه أبو داود والترمذي وابن ماجه وأحمد
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nam pojašnjava da je jedna od najkorisnijih i najboljih vrsta borbe na Allahovom putu riječ istine i pravde pred nepravednim vladarom ili namjesnikom. Time se postupa po načelu pozivanja na dobro i odvraćanja od zla, svejedno da li se to primijenilo putem govora, djela, pisma i tome slično.
Od Ebu Sufjana Sahr b. Harba, radijallahu 'anhu, prenosi se u dugom hadisu priča o Herakliju: „Herakle upita: 'Šta vam naređuje Allahov Poslanik, saallallahu alejhi ve sellem?“ Ebu Sufjan reče: 'Govori nam: 'Obožavajte Allaha, Jednog Jedinog, druge Mu ravnim ne smatrajte, a ostavite ono što vam govore očevi vaši. Naređuje nam namaz, iskrenost, čednost, poštenje i pažnju prema rodbini.'“
Muttefekun alejh
Ovaj razgovor koji se desio između Ebu Sufjana Sahr b. Harba, radijallahu 'anhu, i Herakla je veoma poznat. U to doba Ebu Sufjan bio je još uvijek mnogobožac, jer je prihvatio islam kasnije, u periodu između sporazuma na Hudejbi i oslobađanje Mekke. Došao je Ebu Sufjan, a sa njim i skupina Kurejšija kod Herakla, u Šam. Herakle je bio kršćanski vladar u tom periodu. Izučavao je Tevrat, Indžil i imao je uvid u ranije knjige. Bio je oštrouman kralj. Kada je čuo da su Ebu Sufjan i njegovi drugovi stigli iz Hidžaza, pozvao ih je i pitao o stanju Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovom porijeklu, ashabima, njihovom poštivanju njega, njegovoj pouzdanosti, sallallahu alejhi ve sellem. Kad god je spomenuo nešto, oni su mu o tome kazali, pa je on znao da se radi o vjerovjesniku o kojem su govorile prijašnje knjige. Međutim, on je bio privržen vlasti, i nije prihvatio islam, a u tome je velika mudrost koju je Allah Uzvišeni želio da ostvari. Jedno od pitanja koje je postavljeno Ebu Sufjanu bilo je i o onome što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje da se obožava, pa mu je kazao da naređuje obožavanje samo Allaha, da Mu se drug ne pripisuje, da se pored Allaha ne obožava ni melek ni poslanik, ni drvo ni kamen, ni Sunce ni Mjesec i sl. Ibadet pripada samo Allahu i tome su pozivali svi poslanici, tako da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, samo pozivao onome čemu su pozivali i ostali vjerovjesnici prije, a to je obožavanje samo Allaha, koji nema sudruga. Rekao je i: "ostavite ono što vam govore očevi vaši." Naredio im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da ostave svaki vid ibadeta i obožavanja kumira, a nije im naredio da ostave lijepe vrline koje su bile zastupljene kod njihovih predaka. "Naređuje nam namaz." Namaz je veza između roba i svoga Gospodara i nakon kelimei šehadeta, najvažniji je islamski temelj. Namaz pravi razliku između vjernika i nevjernika jer on je granica između nas i kafira, kao što kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Granica između nas i njih je namaz, pa ko ga ostavi, učinio je nevjerstvo." "Naređuje nam iskrenost." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređivao je svome ummetu iskrenost i ove riječi slične su ajetu: "O vjernici, Allaha se bojte i sa iskrenima budite." (Et-Tevba, 119). Iskrenost je lijepa osobina i dijeli se na dvije vrste: Iskrenost prema Allahu i iskrenost prema Allahovim robovima, a obje vrste su vid lijepog ponašanja. "Naređuje nam čednost." Postoje dvije vrste čednosti: čednost vezana za strasti i čednost vezana za stomak. Prva vrsta podrazumijeva da se čovjek udalji od svega što je Allah zabranio, a vezano je za blud i sve što njemu vodi. Druga vrsta je vezana za stomak, tj. da se sustegnemo od onoga što ljudi posjeduju i da od njih ne tražimo i ne prosimo, jer to predstavlja vid poniženja. Ruka onoga ko traži je donja, a onoga ko daje je gornja i zato nije dozvoljeno ni od koga ništa tražiti osim ono što se mora. "Peta stvar jeste pažnja prema rodbini", tj. da čovjek održava veze sa onima s kojima je Allah naredio da se one održavaju, tj. svojom daljnjom i bližom rodbinom. Najbliži su roditelji i održavanje veze sa njima je ujedno i dobročinstvo i održavanje veze. Rodbina ima pravo na pažnju shodno jačini rodbinske veze. Pažnja prema bratu pritvrđenija je nego prema amidži, prema amidži je pritvrđenija nego prema očevom amidži. Ta veza se održava svime onime što se računa pažnjom u nekom podneblju.
Od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Desiće se uzurpiranje, sebičnost, i druge stvari koje ćete osuđivati (od strane vladara)." "Allahov Poslaniče, šta nam naređuješ?", upitaše ashabi. "Izvršavajte svoje obavez a tražite od Allaha pravo koje vam pripada.", odgovori im Poslanik.
متفق عليه
Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, nas obavještava da će muslimanima zavladati vladari koji će prisvajati njihovu imovinu i ostale ovosvjetske koristi. Koristit će ih onako kako oni žele i uzurpirat će prava muslimana na njih. Radit će djela koja nisu šerijatski prihvatljiva. Ashabi su upitali šta da muslimani rade u takvom slučaju. Poslanik im skrenu pažnju da to što im je pravo uzurpirano ne treba ih odvratiti od obaveze koju moraju ispuniti prema vladarima. Strpite se, budite pokorni i nemojte dizati ustanke protiv njih. Potražujte od Allaha pravo koje vam pripada i zamolite Ga da popravi vladare, te da vas sačuva njihovog zla i nepravde.
