Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Ijad b. Himar, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Uzvišeni Allah objavio mi je da vi jedan prema drugom budete ponizni i da niko nikoga ne ugnjetava i da se ni jedan ne uzdiže nad drugim."
Hadis bilježi imam Muslim
Hadis podstiče na poniznost i naređuje to, a poniznost je plemenita vjernička osobina kojim je Allah nadahnuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Onaj ko je ponizan, taj se predaje i pokorava naredbama Allaha Uzvišenog i provodi ih u praksi, dok se kloni zabrana, a također je ponizan i u odnosu prema ljudima. Hadis zabranjuje hvalisanje svojim karakateristikama ako se time želi postići uzdizanje nad drugim ljudima.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Nećete moći pridobiti ljude svojim imecima, pa ih pridobijajte vedrim licima i lijepim ponašanjem.”
Hadis bilježi Hakim
Prema ovom hadisu, čovjek prilikom susreta treba biti vedra lica.
Muaz b. Džebel prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Čovjeka neće nijedno djelo spasiti od Vatre kao što će ga spasiti zikr."
Hadis bilježi Ibn Ebi Šejbe - Hadis bilježi Taberani - Hadis bilježi imam Ahmed - Hadis bilježi imam Malik
Allah Uzvišeni je Svojim robovima olakšao uzroke koji ih vode ka Džennetu i štite od Vatre. Jedan od tih uzroka je i zikr (spominjanje) Allaha. Hadis ukazuje na vrijednost zikra te da je on jedan od najvećih uzroka uspjeha i spasa od straha na ovome i na onome svijetu. Zikr je uzrok spasa od Vatre i to je jedna od najvećih vrijednosti zikra.
Prenosi se od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Ko se bude umislio i šepurio se (oholo hodio), srest će Allaha srditog na njega.'“
Hadis bilježi Hakim - Hadis bilježi imam Ahmed
Hadis kudi oholo ponašanje i umišljenost. Oholost i umišljenost ispoljavaju se prilikom hoda, u odjeći, govoru i u svim situacijama. Ko bude u ovom stanju, on sebe smatra važnim više nego što zaslužuje, i takav će sresti Allaha a On će biti srdit na njega.
Sevban, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada musliman ode u obilazak brata muslimana, on je u džennetskoj harfi, sve dok se ne vrati." "Šta je to džennetska harfa?", upita neko, a Poslanik odgovori: "Otrgnuto džennetsko voće!" (Muslim)
Hadis bilježi imam Muslim
Sevban, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada musliman ode u obilazak brata muslimana, on je u džennetskoj harfi sve dok se ne vrati." "Šta je to džennetska harfa?", upita neko, a Poslanik odgovori: "Ubrano džennetsko voće!" Sve dok je u posjeti kod bolesne osobe, muslimanu se nudi džennetsko voće. Uporedio je Poslanik nagradu onoga ko dođe u posjetu sa onim ko uzima ili kome se daju plodovi. Po drugom tumačenju, misli na put, tj. onaj ko ode u posjetu ide putem koji ga vodi do dženneta. Prvo tumačenje je bliže istini. Boravak kod bolesnika razlikuje se shodno stanju i osobi. Nekada se boravak kod bolesnog traži, a nekada ne traži. Nekada se zna da bolesnik voli da sjedi sa onim ko mu je došao, pa onda treba ostati duže, a nekada je suprotna situacija. Čovjek se ne ponaša istovjetno u svim situacijama.
Prenosi se od Sehla b. Sa'da Sa'idija, radijallahu 'anhu, da je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, doneseno piće i on ga se napio. S desne njegove strane bio je neki dječak, a s lijeve ugledni starci, pa je on tom dječaku rekao: “Dozvoljavaš li mi da (ostatak) dadnem ovima?” “Ne, Allahov Poslaniče - reče dječak – svoj dio od tebe ne ustupam nikom.”, i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, predade mu ga u ruku.“ Muttefekun alejhi. Dječak je bio Ibn Abbas.
Muttefekun alejh
Hadis spominje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio dozvolu od dječaka da stariji se napiju prije njega. To je uradio kako bi pridobio srca starijih i ispoljio ljubav prema njima, te iz počasti prema njima. Međutim, sunnet desne strane preči je da se ispuni i nikom ne smije dati prednost osim uz dozvolu i nema sumnje da se ta dozvola zatraži, a davanje dozvole nije obaveza. Ne bi trebao dati prednost nikome ako je u tome korist vjerska.
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neka niko od vas ne želi sebi smrt, jer ako je bio dobročinitelj, možda će još više dobra uraditi, a ako je bio grešnik, možda će se pokajati." Ovo je Buharijeva verzija, a Muslimova glasi: "Neka niko od vas ne želi sebi smrt, i neka ne moli za nju, jer kada čovjek umre, prekida se njegov posao; a zaista vjerniku njegov život samo uvećava dobro."
Muttefekun alejh
Njegove riječi: "Neka niko od vas ne želi sebi smrt...” ukazuju na zabranu priželjkivanja smrti, jer željeti smrt označava nezadovoljstvo Allahovom odredbom. Vjerniku je obaveza da bude strpljiv kada ga zadesi neka nedaća, pa ako bude strpljiv na njoj, postići će dvije veoma važne stvari. Prva je oprost grijeha, jer vjernika ne zadesi ni briga ni tuga ni bilo koja druga nedaća, a da mu Allah zbog toga ne oprosti grijehe, pa čak i kada ga trn ubode. Druga je postizanje nagrade. Međutim, ako bude želio smrt, to ukazuje da on nije strpljiv na onome što je Allah odredio i nije zadovoljan tom odredbom. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjava da takav može biti ili dobročinitelj, pa da još više u svome životu činiti dobra djela; ako ostane u životu, pa makar imao i nedaće, on će možda povećati svoja dobra djela. A ako je grešnik, koji čini loša djela, može ako ostane u životu dobije priliku da se pokaje, pa da mu bude oprošteno. Zato niko ne treba moliti za smrt, jer sve je određeno, nego treba biti strpljiv i nadati se nagradi. Hadisom se ukazuje na to da je razlog zabrane želje za smrću i dove za nju to što se smrću prekidaju djela. Život je prilika da se čine dobra djela i da se zasluži golema nagrada, pa makar i ne bilo ništa drugo do nastavak provođenja tevhida, koje je najbolje djelo. Onaj za koga Allah odvajkad zna da će loše okončati, tako će i umrijeti, bez obzira da li živio dugo ili kratko. Takav i kada bi požurivao smrt, u tome ne bi imao nikakve koristi. Hadisom se podstiče dobročintelj da nastavi sa dobrim djelima, a onaj ko čini zlo se upozorava na opasnost tih djela. Kao da se kaže: "Ko je dobročinitelj neka ne želi smrt, nego neka nastavi sa dobrim djelima što više, a ko čini loše neka ne želi smrt nego da napusti loša djela kako ne bi umro čineći ih pa da bude u opasnosti."
Prenosi se da je Ebu Rifaa Temim b. Usejd, radijallahu anhu, kazao: „Dođoh Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok se on obraćao ljudima, te sam kazao: 'Stranac je došao da pita za svoju vjeru, jer je ne poznaje.' Poslanik prekinu obraćanje, okrenu se prema meni i sjede na stolicu koja mu je donesena. Tada me je počeo poučavati onome čemu ga je Allah poučio, a poslije toga je završio obraćanje.'“ (Muslim)
Hadis bilježi imam Muslim
Poniznost Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ogledala se i u tome da mu je jednom prilikom, dok je držao govor, došao neki čovjek i kazao: “Stranac je došao da te pita o vjeri...” Poslanik je prekinuo govor, okrenuo se ka njemu i približio mu se. Nakon toga mu je donesena stolica pa je tog čovjeka poučavao vjeri, jer je on želio da nauči propise vjere kako bi ih mogao primjenjivati. Poslanik mu je pridao pažnju, prekinuo hutbu, a nakon toga nastavio je.
Enes, radijallahu anhu, prošao je pored grupe djece i nazvao im selam, a zatim je rekao: "Tako je i Poslanik činio."
Muttefekun alejh
Hadis ukazuje na pohvalnost skromnosti i nazivanja selama svima. Ashabi su se poveli za Poslanikom u ovome, te se prenosi od Enesa da je i on nazivao selam djeci kada bi prošao pored njih, dok su se igrali, i govorio je: “Tako je radio i Poslanik”, tj. selamio je djecu kada prođe pored njih. Ovo je vid lijepog ponašanja i skromnosti, odgoja i lijepog podučavanja i savjetovanja, jer ako se selam naziva djeci, to djeca usvoje kao stalnu osobinu.
