Hadeeth Cards

Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way

About Hedayat Browse Cards

All

Od Abdullaha b. Busra, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je imao posudu koju su zvali El-Garra' (bijela, svijetla), nosila su je četiri čovjeka. Kada je svanulo i nakon što su klanjali duha-namaz, donijeta je posuda i njoj pripremljeno jelo (koje sliči popari ili potkriži- iskomadan hljeb poliven vodom u kojoj je kuhano masno meso). Sjeli su oko te posude, pa kada ih se sakupio veliki broj i bilo im je tijesno, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je kleknuo. Vidjevši to jedan beduin je rekao: "Kakvo je ovo sjedenje?", a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: "Doista me je Allah učinio plemenitim robom, a nije me učinio silnikom inadžijom", zatim je rekao: "Jedite sa strane, a ostavite ono što je u sredini, biće vam dat bereket."

Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Ebu Davud line

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je imao posudu koju su zvali El-Garra', koju su nosila četiri čovjeka. Kada je nastalo vrijeme duha-namaza (svanulo) i nakon što su klanjali duha-namaz, donijeta je ta posuda, a u njoj je bio izdrobljen hljeb, pa su okružili oko posude. Kad ih se skupio veliki broj i bilo im je tijesno, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kleknuo na koljena da bi napravio mjesta ostalima da sjednu. Vidjevši to jedan beduin koji je bio tu je upitao: "Kakvo je ovo sjedenje, Allahov Poslaniče?", zbog toga što je izgledalo skromno. Na to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Doista me je Allah učinio plemenitim robom (dajući mi poslanstvo i znanje) a nije me učinio silnikom inadžijom." Pa Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio ohol niti nepravedan. Zatim je rekao: "Jedite sa krajeva a ostavite ono što je u sredini, biće vam dat bereket." Naredio im je da jedu sa krajeva posude a da ono što je u sredini ostave, jer će im na taj način biti dat bereket (povećanje) u hrani.

Od Ebu Hurejre ili od Ebu Se'ida el-Hudrija, radijallahu 'anhu, - prenosilac nije bio siguran - prenosi se da je rekao: "U vrijeme bitke na Tebuku ljude je pogodila glad pa su rekli: "Allahov Poslaniče, kada bi nam dozvolio da pokoljemo deve i jedemo a iskoristimo i njihov loj. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem reče: "Učinite tako." Došao je Omer, radijallahu 'anhu, i rekao: "Allahov Poslaniče, ako to uradiš smanjiće se broj jahalica, nego pozovi sve da prikupe višak hrane koji im je ostao, zatim dovi Uzvišenom Allahu da da bereket i blagoslov u tome, pa će možda i dati bereket u tome. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, se složio, pa je zatražio prostirač od kože koji je prostro, a zatim zatražio da svako donese svoj višak hrane. Neko je donio pregršt kukuruza, neko pregršt datula, neko komad nečeg, tako da se na prostiraču prikupilo nešto malo hrane i Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, poče doviti za bereket i blagoslov, a onda kaza: "Donesite i punite vaše posude!" Donijeli su sve posude koje su našli u čitavom logoru i nisu izostavili posudu a da je nisu napunili. Zatim su se najeli do sitosti i opet je ostalo, pa je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Svjedočim da nema Boga sem Allaha i da sam ja Allahov poslanik. Ko god s ova dva svjedočanstva sretne Uzvišenog Allaha, bez da posumnja u njih, neće mu biti uskraćen Džennet."

Hadis bilježi imam Muslim line

U vrijeme bitke na Tebuku ljude je pogodila glad pa su rekli: "Allahov Poslaniče, kada bi nam dozvolio da pokoljemo deve i jedemo, i da iskoristimo njihov loj. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, dozvolio im je i rekao: "Učinite tako." Došao je Omer, radijallahu 'anhu, rekavši: "Allahov Poslaniče, ako to uradiš smanjiće se broj jahalica koje nas nose i biće ih premalo, nego pozovi sve da prikupe višak hrane koji im je ostao, zatim dovi Uzvišenom Allahu da da bereket i blagoslov u tome, pa će možda i dati bereket u tom hajru i blagoslov u malo hrane. Allahov Poslanik. sallallahu 'alejhi ve sellem, se složio i zatražio prostirač od kože koji je zatim prostro, a onda zatražio da donesu preostali višak hrane. Neko je donio pregršt kukuruza, neko pregršt datula, neko komad kruha, tako da se na prostiraču prikupilo nešto malo hrane i Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, uze doviti za bereket i blagoslov, a onda kaza: "Donesite i punite vaše posude!" Donijeli su sve posude koje su našli u vojsci ne izostavljajući posudu a da je nisu napunili, zatim su se najeli do sitosti i opet je ostalo, pa je rekao Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Svjedočim da nema Boga sem Allaha i da sam ja Allahov poslanik. Ko god s ova dva svjedočanstva sretne Uzvišenog Allaha, bez da posumnja u njih, neće mu biti uskraćen Džennet." On mora ući u Džennet, ili odmah na početku sa onima koji su se spasili, ili makar nakon što izađe iz Vatre.

Prenosi se od Aiše, radijallahu 'anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio naslonjen na nju, kazao: "Allahu moj, oprosti mi, smiluj mi se i spoji me sa časnim društvom."

Muttefekun alejh line

Kada se približio smrtni čas Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, naslonio se na majku vjernika, moleći Allaha Uzvišenog da ga spoji sa časnim društvom, vjerovjesnicima, iskrenima, šehidima i dobrim ljudima.

Od Džabira, radijallahu 'anhu, prenosi se da je rekao: "Kopali smo na dan Hendeka, pa smo naišli na tvrd kamen (kojem nisu mogli ništa), pa su došli Vjerovjesniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i rekli mu: 'Ovaj nam se kamen popriječio u hendeku!' A on im rekao je: 'Sići ću ja.' Zatim je ustao, a za stomak mu je bio vezan kamen, jer tri dana nismo ništa okusili, pa je uzeo kramp i udario njime i on se (kamen u hendeku) sav izmrvi. Rekao sam: 'O Allahov Poslaniče, dozvoli mi da odem kući! ' Rekao sam potom svojoj ženi: 'Vidio sam na Vjerovjesniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, nešto na šta se više nije moguće strpiti, mora da kod tebe ima nešto!' Rekla je: 'Imam ječma i jare.' Pa sam zaklao jare i samljeo ječam. Stavili smo meso u lonac i onda sam došao Vjerovjesniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, dok je tijesto već bilo pečeno, a lonac na kamenju skoro prokuhao. Rekao sam: 'Imam nešto malo jela, pa pođi ti, Allahov Poslaniče, i s tobom jedan ili dvojica!' A on mi reče: 'Koliko imaš?' Pa sam mu rekao, na šta on reče: 'Dosta, i dobro; reci joj neka ne skida lonac i kruh s vatre dok ne dođem!' Zatim je rekao: 'Pođite!' Pa su muhadžiri i ensarije pošli. Ušao sam kod nje i rekao joj: 'Teško tebi. Došao je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, muhadžiri, i ensarije, i ostali. Rekla je: 'Je li te pitao?' Rekao sam: 'Da!' On im rekao je: 'Uđite i ne gurajte se!' Tada je počeo lomiti kruh i stavljati meso na njega pokrivajući lonac i pećnicu kada bi izvadio. Donosio bi ashabima da jedu, zatim bi se povratio (ponovo lomio hljeb i vadio meso), i tako, sve dok se nisu svi najeli, a nešto je i ostalo. Tada je rekao (mojoj ženi): 'Ti pojedi ovo, a pokloni i drugome, jer je ljude zadesila glad.'" U drugom predanju stoji: "Kada se kopao hendek, vidio sam da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, jako gladan. Otišao sam svojoj ženi i upitao je: 'Imaš li nešto (za jesti), jer sam na Allahovom Poslaniku primijetio veliku glad!' Žena je iznijela posudu, u kojoj je bio jedan sa' ječma, a imao sam kod kuće i jedno jare, pa sam ga zaklao, a ona je samljela ječam. Završila je svoj posao istovremeno kad sam i ja završio svoj, a onda sam ja iskomadao meso u ćup. Zatim sam krenuo Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, a ona mi je rekla: 'Nemoj me sramotiti pred Allahovim Poslanikom, i onima koji su s njim!' Došao sam Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i rekao mu tiho: 'O Allahov Poslaniče, zaklali smo jedno naše jare i samljeo sam jedan sa' ječma, pa dođi ti i jedna grupa s tobom!' Tada je Allahov Poslanik,sallallahu 'alejhi ve sellem, pozvao glasno: 'O, vi u Hendeku, Džabir nam je napravio gozbu, pa dođite svi.' Tada je Vjerovjesnik rekao: 'Nemojte skidati ćup i nemojte mijesiti tijesto dok ja ne dođem!' Došli smo ja i Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, prije ostalih. Kada sam došao ženi, rekla mi je: 'Bježi, bježi!' Rekao sam: 'Uradio sam ono što si ti rekla!' Ona je izvadila tijesto, a on, sallallahu 'alejhi ve sellem, pljunuo je u njega i poželio berićet, a onda je otišao do ćupa, pljunuo u njega i zamolio za berićet, a zatim rekao je: 'Pozovi jednu kuharicu neka s tobom mijesi tijesto i zahvati kutlačom iz ćupa i nemojte ga skidati s vatre.' A bilo ih je hiljadu, kunem se Allahom, da su svi jeli i otišli, a naš ćup je ključao kao i prije, a tijesto je ostalo kao što je i bilo.'"

Muttefekun alejh line

Džabir, radijallahu 'anhu, kazivao je da su oni kopali rov na dan Hendeka, oko Medine, kako bi ih taj rov odvojio od neprijatelja. Naišli su na tvrd kamen kojem nisu mogli ništa, pa su došli Vjerovjesniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i žaleći mu se. Rekli su da su naišli na kamen kojeg zbog tvrdoće nisu mogli razbiti. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, spustio se u kanal, a za stomak mu je bio vezan kamen, jer je bio veoma gladan. Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, uzeo je kramp i udario njime po kamenu koji se rasuo. Rekao je Džabir: "Otišao sam do svoje kuće i suprugu upitao da li ima nešto od hrane?" Obavijestio ju je o stanju gladi u kojem je bio Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem. Tada je njegova supruga izvadila kožnu posudu u kojoj je bio ječam, a imali su i jare koje su zaklali. Ona je skuhala ječam, a meso stavila u lonac od kamena. Džabir je otišao Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i u tajnosti mu kazao da ima malo hrane koju je za njega spremio, ali da ta količina neće moći biti svima koji su sa njim. Zatražio je da on i neki njegovi drugovi dođu. Međutim, on je pozvao sve prisutne i kazao da je Džabir spremio hranu, te ih pozvao da požure. Poslije je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, otišao do Džabira, tražio tijesto u kojeg je radi berićeta pljucno, a također pljucnuo i u lonac. Ovo je posebnost i berićet Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Zatražio je da pozove nekog da pomoge Džabirovoj ženi u pripremi hrane. Došlo je mnogo ljudi, svi su jeli, a hrane je bilo kao na početku. Lonac je vrio, a tijesto se mjesilo, kao da ga nije nestajalo.

Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao: "Trojicu ljudi iz Benu Israila, gubavca, ćelavca i slijepca, Uzvišeni Allah htjede iskušati pa im posla meleka. Došao je kod gubavca rekavši mu: 'Šta ti je najdraže?' On odgovori: 'Lijepa boja, lijep ten i da se od mene odstrani ovo zbog čega me ljudi preziru.' On ga potra, nestade onoga zbog čega je bio prezren, i bi mu data lijepa boja i lijep ten kože. Onda ga upita: 'A koji imetak ti je najdraži?' Kaza: 'Deve ili krave'" (dvoumi se prenosilac Ishak), "pa mu bi data deva koja je steona već deset mjeseci i melek mu reče: 'Neka ti Allah podari bereketa u njoj.' Zatim je melek došao ćelavcu rekavši mu: 'Šta ti je najdraže?' On odgovori: 'Lijepa kosa i da se od mene odstrani ovo zbog čega me ljudi preziru.' Melek ga potra i nestade onoga zbog čega je bio prezren, i bi mu data lijepa kosa. Onda ga upita: 'A koji imetak ti je najdraži?' Kaza: 'Deve ili krave', pa mu bi data steona krava, a onda mu melek kaza: 'Neka ti Allah podari bereketa u njoj.' Potom je melek došao slijepcu rekavši mu: 'Šta ti je najdraže?' On odgovori: 'Da mi Uzvišeni Allah vrati vid pa da mogu gledati ljude.' Melek ga potra, i Uzvišeni Allah mu povrati vid. Onda ga upita: 'A koji imetak ti je najdraži?' Kaza: 'Ovce', pa mu bi data sjanjna ovca. Prva dvojica dobiše mladunčad, ovca se ojanji i tako sve dok prvi ne zaima punu dolinu deva, drugi krava, a treći ovaca. Zatim je melek došao gubavcu u njegovom prijašnjem liku, njegovoj slici i prilici, rekavši mu: 'Ja sam siromašni jadnik, okolnosti me sprečavaju od daljnjeg puta, za danas mi nema druge pomoći osim Allaha, pa tebe. Ja te preklinjem Onim Koji ti dade tu divnu boju, lijepu put i krda deva da mi daš jednu kamilu kako bih nastavio svoj put.' On reče: 'Imam ja puno obaveza!' On mu kaza: 'Kao da te poznajem, zar ti nisi bio prezreni gubavac, siromah, pa ti Allah dade imetak?' On reče: 'Ovaj imetak sam naslijedio od svojih djedova koji su naslijedili od svojih.' Onda mu melek kaza: 'Ako lažeš, neka te Allah povrati u prijašnje stanje!' Zatim je došao ćelavcu u njegovom ranijem liku, slici i prilici, rekavši mu kao i prvom, a on mu odgovori kao i prvi. On mu kaza: 'Ako lažeš, neka te Allah povrati u prijašnje stanje!' Zatim je melek došao slijepcu u njegovom bivšem liku i njegovoj slici i prilici, rekavši mu: 'Ja sam siromašni jadnik, putnik kojem okolnosti sprečavaju daljnji put, za danas mi nema druge pomoći osim Allaha, pa tebe. Ja te molim Onim Koji ti dade vid da mi daš jednu ovcu koja će mi omogućiti da nastavim svoj put.' On kaza: 'Bio sam slijep, i Allah mi povrati vid. Uzimaj šta hoćeš, a ostavi šta hoćeš! Tako mi Uzvišenog Allaha, danas ti u Njegovo ime ne uskraćujem ništa šta god uzmeš.' A on mu kaza: 'Zadrži svoj imetak, vi ste samo iskušani! Uzvišeni je zadovoljan tobom, a srdi se na dvojicu tvojih drugova.'"

Muttefekun alejh line

Vjerovjesnik, s.a.v.s., obavještava o trojici ljudi iz Benu Israila, od kojih je svaki pogođen nekom vrstom tjelesne bolesti i siromaštva. To su bili: gubavac, koji je imao različite boje po koži; ćelavac, koji je izgubio kosu ili dio kose; te slijepac. Uzvišeni Allah htjede da ih iskuša i ispita njihovo vjerovanje i njihovu zahvalnost, pa im posla meleka u liku čovjeka. Došao je prvo kod gubavca iz razloga što je njegova bolest najgora, najružnija i najprezrenija, rekavši mu: "Šta ti je najdraže?" On odgovori: "Lijepa boja, lijep ten i da se od mene odstrani ovo zbog čega me ljudi preziru." Nije tražio samo lijep boju nego i ten kože koja se kod lepre tako izobliči, postane suhoparna i neprirodno odvratna da pojača odbojnost i odvratnost prema takvom čovjeku. Onda ga upita: "A koji imetak ti je najdraži?" Kaza: "Deve ili krave." Prenosilac je bio u dilemi je li kazao deve ili krave. Preferirani stav je da su to bile deve jer dalji tok predaje to potvrđuje, te se kazuje: "Data mu je deva koja je noseća već deset mjeseci", a to je najvrijednija vrsta deve, uopće, a onda mu reče: "Neka ti Allah podari bereketa u njoj!" Dovi meleka je udovoljeno, kao što se dalje navodi u predaji ovog hadisa. Zatim je melek došao ćelavcu rekavši mu: "Šta ti je najdraže?" On odgovori: "Lijepa kosa i da se od mene odstrani ovo zbog čega me ljudi preziru. On ga potra samo po bolesnom mjestu, što je vjerovatnije, ili po čitavom tijelu, da bi ga cijelog blagoslovio. I nestade onoga zbog čega je bio prezren, bi mu data lijepa kosa. Onda ga upita: "A koji imetak ti je najdraži?" Kaza: "Krave", i bi mu data steona krava, a onda mu melek kaza: "Neka ti Allah podari bereketa u njoj!" Dovi je udovoljeno, kao što se dalje navodi u predaji ovog hadisa. Potom je melek došao slijepcu, rekavši mu: "Šta ti je najdraže?" On odgovori: "Da mi Uzvišeni Allah vrati vid, pa da mogu vidjeti ljude. Melek ga potra po očima, što je bliže logici, ili po čitavom tijelu, da ga svega obuhvati bereket i blagoslov. I Uzvišeni Allah mu povrati vid. Onda ga melek upita: "A koji imetak ti je najdraži?" Kaza: "Ovce", pa mu bi data ovca s janjcima, a kazano je u drugoj verziji da je bila sjanjna ovca. Prva dvojica dobiše mladunčad od deve i krave, a ovca se te prvi zaima punu dolinu deva, drugi krava, a treći ovaca. Zatim je melek došao gubavcu u njegovom prijašnjem liku, njegovoj slici i prilici dronjavog, bolesnog jadnika, nakon što je postao zdrav i bogat iza njegove prve posjete, rekavši mu: "Ja sam siromašni jadnik, u potrebi, okolnosti me sprečavaju od pronalaska opskrbe i hrane za daljnji put, danas mi nema druge pomoći osim Allaha, pa tebe, da s tvojom pomoći dospijem do cilja, jer ispoljavaš bogatstvo i dobrotu." Ovo je način na koji je pokušao da ga ubijedi da bi shvatio poentu, a to nije zbog toga što se željelo istaći da je to istinski tako. Zatim ga je, želeći ga ganuti, zakleo Onim Koji mu dade tu divnu boju, lijepu put, krda deva i imetak nakon što te iskušao sa siromaštvom i bolešću, da mu da jednu devu koja će mu omogućiti da nastavi putovanje. Ovaj reče: "Imam ja puno obaveza! Nemam ništa što mi pretiče preko mojih potreba da bih ti mogao dati, idi pa traži od drugog." On mu kaza: "Kao da te poznajem, zar ti nisi bio gubavac kojeg su ljudi prezirali, i siromah, pa ti Allah dade imetak i izliječi te?" On reče: "Ovaj imetak sam naslijedio od svojih djedova koji su naslijedili od svojih." Rezime je da je zanijekao svoje prvobitno loše stanje i ustvrdio da je on oduvijek bio u ovo lijepom stanju, tako da to nije ništa novo za njega. Ovo je nijekanje Božije blagodati i nezahvalnost na dobroti Onog Koji je daje, na što su ga naveli škrtost i tvrdičluk. Onda mu melek kaza: "Ako lažeš, neka te Allah povrati u prijašnje stanje!" Zatim je došao ćelavcu u njegovom ranijem liku, slici i prilici, u kojem su ga ljudi prezirali. Pa, iako mu je došao prvi put kada je bio u takvom stanju i desilo mu se što mu se desilo od iscjeljenja i bogatstva, on je zanijekao tu blagodat i uzoholio se tvrdeći da je imetak naslijedio od oca, tako da je uz poricanje pridodao i laž, što o njemu govori kao o osobi krajnje prokletoj i glupoj do nivoa koji nisu dosegli drugi. Melek mu je kazao kao i gubavcu, a on mu je odgovorio isto kao i gubavac. Melek mu kaza: "Ako lažeš, neka te Allah povrati u prijašnje stanje!" Zatim je melek došao slijepcu u njegovom bivšem ljudskom liku i njegovoj slici i prilici, rekavši mu: "Ja sam siromašni jadnik, putnik kojeg okolnosti sprečavaju da dalje putuje, danas mi nema druge pomoći osim Allaha, pa tebe. Ja te molim Onim Koji ti dade vid da mi daš jednu ovcu koja će mi omogućiti da nastavim svoj put." On kaza, sjećajući se Allahovih blagodati koje mu dade i svoga lijepog stanja nakon siromaštva: "Bio sam slijep i Allah mi povrati vid. Uzimaj šta hoćeš, ostavi šta hoćeš! Tako mi Uzvišenog Allaha, danas ti u Njegovo ime ne uskraćujem ništa šta god uzmeš." A melek mu kaza: "Zadrži svoj imetak, vi ste samo iskušai i ispitani. Uzvišeni Allah, Koji je Znalac svih stvari, samo vas je testirao da bi vaši postupci ostavili trag, jer nagradu Uzvišeni Allah vezuje za ono što je vidljivo u pojavnom svijetu, a ne temeljeći je na Svom znanju. On je zadovoljan tobom, a na dvojicu tvojih drugova, gubavca i ćelavca, rasrdio se.

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, kazuje: "Zajedno sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, bio sam u jednom vojnom pohodu u blizini Nedžda. Kada se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i oni koji su bili sa njim, vraćao, zatekao ih je podnevni odmor u jednoj dolini s mnogo trnja. Allahov Poslanik, sallallhu alejhi ve sellm, tu je odsjeo, a svijet se razdvojio u grupe tražeći hladovinu pod drvećem. Pod jednim stablom odsjeo je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na njega objesio svoju sablju i tako su zaspali. Odjednom nas je Allahov Posalnik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo dozivati, kad gle kod njega stoji neki čovjek (beduin). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Ovaj je uzeo moju sablju dok sam spavao; kada sam se probudio, vidio sam je isukanu u njegovim rukama, a onda mi je rekao: 'Ko će te sačuvati od mene?' Rekao sam tri puta: 'Allah će me sačuvati.'' Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nakon toga ga nije kaznio, i sjeo je." Ovu predaju bilježe imam Buhari i Muslim. U drugoj predaji stoji: "Džabir, radijallahu anhu, rekao je: 'Bili smo sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na jednom pohodu (Zatur-rika), pa kada je došlo vrijeme odmora, stigli smo do jednog drveta sa velikom hladovinom, koje smo ostavili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Neki se nevjernik pojavio, a sablja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bila je obješena na drvo. On ju je uzeo i isukao, a zatim rekao: 'Da li me se bojiš!?' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: 'Ne.' On reče: 'Ko će te od mene zaštiti?' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: 'Allah.'" U predaji koju prenosi Ebu Bekr Ismaili u svome "Sahihu" stoji da je rekao: "Ko će te od mene zaštiti?" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Allah." Prenosilac hadisa dalje kaže: "Pa mu sablja ispade iz ruke, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je uze i reče mu: 'Ko će tebe zaštiti od mene?' On reče: 'Budi bolji od dvojice nosioca sablje.' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: 'Da li svjedočiš da nema istinskog boga osim Allah, i da sam ja Njegov poslanik?' Čovjek reče: 'Ne, ali ću ti obećati da se neću protiv tebe boriti niti ću biti sa narodom koji se protiv tebe bori.' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je pustio, pa se on vratio svome narodu i rekao: 'Dolazim vam od najboljih ljudi.'"

Muttefekun alejh line

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, prenosi da je on zajedno sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, bio u jednom vojnom pohodu, poznatom pod nazivom "Zatur-rika". Kada su se vraćali, Allahov se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u popodnevnim satima odmarao u jednoj dolini s mnogo trnovitog drveća. Svijet se razišao od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tržeći hladovinu kako bi se pod drvećem zaštitio od vrućine. U hladovini jednog krošnjatog stabla, poznatog pod nazivom tamarisika, odsjeo je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i na njega objesio svoju sablju a zatim zaspao, kao i ljudi oko njega. Neki beduin, jedan od onih protiv kojih se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, borio u ovom pohodu, kradom je prišao i uzeo Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, sablju. Poslanaik, sallallahu alejhi ve sellem, se probudi, a potom reče ashabima: "Ovaj je uzeo moju sablju dok sam spavao; kada sam se probudio, vidio sam je isukanu u njegovim rukama." Beduin je počeo da njome prijeti Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći: "Ko će te sačuvati od mene, ako te budem htio ubiti?" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tri puta mu je odgovorio: "Allah", odnosno Allah Uzvišeni će nas zaštiti od tebe. Ovo je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao čvrsto vjerujući i oslanjajući se na Allaha Uzvišenog i Njegovo obećanje, nakon čega je sablja ispala iz ruku tog nevjernika. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uze sablju i reče mu: "Ko će tebe zaštiti od mene ukoliko odlučim da te ubijem?" Na to mu ovaj nevjernik reče: "Budi bolji od dvojice nosioca sablje", tražeći time oprost i dobročinstvo prema njemu, i da mu se na njegov loš postupak uzvrati dobrim. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: "Da li svjedočiš da nema istinskog boga osim Allah, i da sam ja Njegov poslanik?" Čovjek reče: "Ne", ali je obećao da se neće boriti protiv Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti će biti sa narodom koji se protiv njega bori. Nakon toga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga pusti da ide svojim putem. Otišao je svome narodu i rekao mu: "Dolazim vam od najboljih ljudi", a zaista i jest tako, jer Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, od svih ljudi ima najljepše ponašanje i ophođenje prema drugima, a dovoljna potvrda su riječi Allaha Uzvišenog: "Ti si, zaista, najljepše ćudi..." (el-Kalem, 4)

Od Ebul-Fadla el-Abbasa b. Abdulmuttaliba, r.a., prenosi se da je rekao: "Na dan Hunejna bio sam uz Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Ja i Ebu Sufjan b. el-Haris b. Abdulmuttalib bili smo uz Allahovog Poslanika,s.a.v.s., ne odvajajući se od njega, a on je bio na bijeloj muli. Kada su se sukobili muslimani i idolopoklonici, muslimani su krenuli bježati, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., počeo je tjerati svoju mulu u pravcu nevjernika, dok sam ja hvatao njene uzde u želji da je zadržim kako ne bi tamo hitala; Ebu Sufjan se držao za uzengije Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Onda je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao: 'Abbase, zovi Semurajce (a to su bili oni koji su izvršili prisegu pod drvetom)!'" Abbas, koji je bio izuzetno jakog i prodornog glasa, kazuje: "Zavikao sam iz sveg glasa: 'Gdje su Semurajci!' Tako mi Allaha, kao da ih je to toliko dirnulo kada su čuli moj glas da su pohrlili kao kada krava hrli za svojom teladi. Povikaše: 'Odazivamo ti se, odazivamo ti se!' Tako su se sukobili sa nevjernicima, a onda je uslijedio poziv i ensarijama: 'Ensarije! Ensarije!' Potom se poziv sveo na pripadnike plemena Benul-Haris b. el-Hazredž. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je sa svoje mule, uzdignut nad njom, gledao borbu, pa je kazao: 'Ovako izgleda kada se rasplamsa borba!' Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., uzeo šaku kamenčića, bacio ih u lice nevjernika, a onda je kazao: 'Pobjeđeni su, tako mi Gospodara Muhammeda!' Otišao sam gledati bitku u kojoj se borba, kako je meni izgledalo, odvijala istom žestinom, ali, tako mi Allaha, tek što je Poslanik, s.a.v.a., na njih bacio svoje kamenčiće, neprestano sam gledao kako njihova oštrina slabi i kako se povlače i bježe."

Hadis bilježi imam Muslim line

Od Ebul-Fadla el-Abbasa b. Abdulmuttaliba, r.a., prenosi se da je rekao: "Na dan Hunejna bio sam uz Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Ja i Ebu Sufjan b. el-Haris b. Abdulmuttalib bili smo uz Allahovog Poslanika,s.a.v.s., ne odvajajući se od njega, a on je bio na bijeloj muli. Kada su se sukobili muslimani i idolopoklonici, muslimani su krenuli bježati, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., počeo je tjerati svoju mulu u pravcu nevjernika, dok sam ja hvatao njene uzde u želji da je zadržim kako ne bi tamo hitala; Ebu Sufjan se držao za uzengije Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Onda je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao: 'Abbase, zovi Semurajce!'" Oni su dobili ime po drvetu "semura", pošto su pod njim na Hudejbiji dali prisegu Allahovom Poslaniku, šeste godine po Hidžri. Abbas, koji je bio izuzetno jakog i prodornog glasa, kazuje: "Zavikao sam iz sveg glasa: 'Gdje su Semurajci!' Tako mi Allaha, kao da ih je to toliko dirnulo kada su čuli moj glas da su pohrlili kao kada krava hrli za svojom teladi. Povikaše: 'Odazivamo ti se, odazivamo ti se!' Tako su se sukobili sa nevjernicima, a onda je uslijedio poziv i ensarijama: 'Ensarije! Ensarije!' Potom se poziv sveo na pripadnike plemena Benul-Haris b. el-Hazredž. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je sa svoje mule, uzdignut nad njom, gledao borbu, pa je kazao: 'Ovako izgleda kada se rasplamsa borba!' Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., uzeo šaku kamenčića, bacio ih u lice nevjernika, a onda je kazao: 'Pobjeđeni su, tako mi Gospodara Muhammeda!' Otišao sam gledati bitku u kojoj se borba, kako je meni izgledalo, odvijala istom žestinom, ali, tako mi Allaha, tek što je Poslanik, s.a.v.a., na njih bacio svoje kamenčiće, neprestano sam gledao kako njihova oštrina slabi i kako se povlače i bježe." Eto tako su poraženi nevjernici.

Abdullah b. Mesud, r.a., kazuje: "Rascijepio se mjesec u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., na dvije polovice; jednu je zaklonilo brdo, a druga je bila iznad brda, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Allahu, posvjedoči!'"

Muttefekun alejh line

Abdullah b. Mesud, r.a., kazuje: "Rascijepio se mjesec u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., na dvije polovice; jednu je zaklonilo brdo, a druga je bila iznad brda, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Allahu, posvjedoči!'", tj. budi mi svjedok protiv njih da sam im pokazao dokaz mog poslanstva.

Prenosi se da je Enes kazivao: "Zejd b. Harisa došao je da se požali, pa mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo govoriti: 'Boj se Allaha i nemoj razvesti svoju ženu!' Da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, išta krio, sakrio bi ovaj slučaj! Zejneba se znala ponositi u odnosu na druge Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, žene, pa bi govorila: 'Vas su udale vaše porodice, a mene je udao Uzvišeni Allah iznad sedmerih nebesa!'" Od Sabita se prenosi da je ajet: "U sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti i ljudi si se bojao..." objavljen povodom slučaja Zejnebe i Zejda b. Harise.

Hadis bilježi imam Buhari line

Zejd b. Harise došao je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, žaleći mu se na svoju suprugu Zejneb b. Džahš, te je tražio od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, savjet u vezi s rastavom od nje. Allah Uzvišeni objavio je Poslaniku da će se on oženiti Zejnebom; to mu je objavio prije nego što je Zejd razveo Zejnebu. Kada mu je Zejd došao u vezi s tim, Poslanik je kazao: "Boj se Allaha i ne puštaj svoju ženu!" Nakon toga ga je Allah ukorio riječima: "A kad ti reče onome kome je Allah milost darovao, a kome si i ti dobro učinio: 'Zadrži ženu svoju i boj se Allaha!' - u sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš. I pošto je Zejd s njom živio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali..." Ono što je Poslanik skrivao bilo je to što nije želio da se njome oženi iz bojazni od onoga šta će ljudi pričati, imajući u vidu da bi oženio ženu svoga usvojenog sina. Enes dalje pripovijeda: "Da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, išta krio, sakrio bi ovaj slučaj!", tj. pod pretpostavkom da je mogao nešto skriti od Objave, sakrio bi ovaj ajet, ali to je nedopustivo i šerijatski nemoguće. Onaj ko razmisli ustanovit će da je ovaj ajet jedan je najvećih dokaza istinitosti Muhammedova poslanstva. Naime, Allah obavještava ono što je krio u prsima od straha ljudi, pa je on to dostavio i pored činjenice da ga ovi ajeti ukoravaju, za razliku od stanja kada je čovjek lažov koji radi sve da se ne bi otkrio i na takav način doživio sramotu. Primjer tome jest i ajet: "Okrenuo se i namrštio..." Zejneba se znala ponositi u odnosu na druge Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, žene - smatrala je da je njen brak sa Poslanikom bio po naredbi Allaha Svevišnjeg, i da je to jedna od najvećih vrijednosti, te da joj u tome nijedna Poslanikova žena nije ravna. Govorila je: "Vas su udale vaše porodice, a mene je udao Uzvišeni Allah iznad sedmerih nebesa!" Ovaj dio hadisa potvrđuje Allahovu uzvišenost, što je bilo poznato među vjernicima i općeprihvaćeno kod većine muslimana, a također i kod većine ljudi, osim kod onih koji su svoju prirodu iskrivili. To je jedno od svojstava koje se spoznalo na osnovu Objave, razuma i neiskvarene prirode. "I pošto je Zejd s njom živio i od nje se razveo", tj. tad je Allah Uzvišeni preuzeo na Sebe njenu udaju.